Svanuo je sunčan, ali iznimno vjetrovit dan nakon olujne noći koja je lomila grane i čupala stabla. Idealan za veliku ribarsku feštu u staroj savudrijskoj luci, nedaleko od poznatog svjetionika, koja od pamtivijeka okuplja lokalne ribare i stanovnike mjesta, kao i njihove prijatelje i rodbinu - iz Hrvatske i Slovenije. Upravo su tog 29. lipnja 2017. godine stanovnici malog mjesta Savudrija nedaleko od Umaga, otkud pogled puca na Piranski zaljev, organizirali proslavu svoga zaštitnika svetog Petra, kao što to čine svake godine.
Ali kada su počele pripreme za veliku pučku feštu, nisu bili ni svjesni da će se baš tog dana čitati presuda međunarodnog arbitražnog suda oko granica u Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali, mjestu gdje oni već desetljećima i generacijama ribare, prehranjujući tako svoje obitelji i osiguravajući si egzistenciju. Ovom odlukom, koju Hrvatska ne priznaje zbog kompromitiranosti suda nakon intervencije Slovenaca 2015. godine, oni su izgubili velik dio svog egzistencijalnog kolača. Kažu da će im se zbog toga prihodi smanjiti od 30 do 60 posto. Izgubili su i, kako kažu, “svoju kuću”.
- Ovo vam je kao da su vas deložirali iz vaše kuće, a vi niste ni krivi ni dužni. Vi u njoj živite desetljećima, a onda vam odjednom u dnevni boravak dođu neki strani ljudi i vi se morate iseliti. Eto, to vam je taj osjećaj - rekla nam je uoči objave presude supruga jednog savudrijskog ribara koja se pripremala za proslavu Petrove, iako nikome taj dan nije bilo ni do kakve fešte na kojoj su tijekom dana najviše bili hrvatski i slovenski novinari u potrazi za svojim pričama i prvim reakcijama sasvim običnih ljudi.
Ogorčeni ljudi
A oni, iako ih se ta stvar ne dotiče direktno kao primjerice ribare koji će osjetiti rezultate odluke konkretno na svojoj koži i zaradi, nisu zadovoljni europskom odlukom. Ogorčeni su što se hrvatske vlasti, kažu, bave sitnicama i nebitnim stvarima, a s druge strane se događa da Hrvatska odlukom europskih instanci gubi svoj teritorij.
- Eto, nismo planirali da će upravo danas biti objava te presude i mi ćemo nastaviti s našom proslavom. Ali što možemo?! Ali da smo razočarani presudom, jesmo. Nitko danas u Savudriji nije sretan. Ne zbog toga što se mi dobro ne slažemo s našim susjedima. I mi smo orijentirani na Kopar i Piran, kao što oni tu imaju već desetljećima svoje kuće i vikendice. Mi tu živimo i radimo i velika politika nas ne zanima previše. Više je to stvar odnosa između Zagreba i Ljubljane, ali nismo sretni što je ovako završilo. Ovo je razočaravajuće. Zašto se naša država ne brine za naše interese? Bore se za neke gluposti, a kada su bitne stvari na dnevnom redu, onda nema nikoga. Ali tako funkcionira sve u našoj državi. Ne moramo se čuditi što nam onda ljudi odlaze - rekao nam je jedan lokalni ugostitelj čije mišljenje dijeli i većina stanovnika ovoga malog ribarskog mjesta, gdje se već godinama redovito rješavaju incidenti, naravno zbog nerazriješenog pitanja granice na moru.
Posjetitelji fešte također nisu mogli biti izuzeti iz čitave priče. Svatko je o odluci imao nešto reći. Neki, koji su bili pod malo većim utjecajem alkohola, čak su bili pomalo i nasilni, a ogorčenje su pogrdnim rječnikom i psovkama izražavali u smjeru preko puta zaljeva - prema Piranu i Sloveniji. Piranski zaljev više ne nazivaju svojim, nego slovenskim.
- Žalosno je to sve skupa. Nas se možda to ne dotiče izravno jer nismo ribari, ali nije u redu. Pitamo se isto tako što će biti na kraju krajeva s cijenom ribe na ribarnicama sada kada naši ribari više ne budu mogli loviti ribu u zaljevu. Vjerujemo da će porasti. Ali prije svega nas muči jedna druga stvar. Što sada? Je li ta odluka obvezujuća ili nije? Čujemo od hrvatske Vlade da nije, pa opet zašto slovenski policajci patroliraju već više od mjesec dana zaljevom. I to više nego dosad. To baš i nije neka normalna situacija - rekla nam je jedna Umažanka koja je sa svojom obitelji došla na proslavu.
Ribari u strahu
Policije se boje i ribari jer smatraju da bi ih izlazak na more na, kako kaže sud, sada slovenskoj strani mogao koštati pritvora i problema. Da, svi kažu da ih neće biti, ali ribari su jako skeptični u vezi s čitavom pričom. Diego Makovac, koji redovito ribari na tom području, pita se što sada i kako da izađe na more. Što će se dogoditi kada dođe na pozicije gdje je dosad bez problema ribario?
Diego Makovac
- Hrvatska je rekla da neće prihvatiti tu odluku. I to je u redu, ali što će se meni dogoditi ako sutra tamo odem i bacim mreže, kako će na to reagirati slovenska policija i kako će hrvatska policija reagirati na slovensku policiju i na mene? Što ako mi slovenska policija napravi prijavu zbog ilegalnog prelaska granice, jer smo automatski u Schengenu, a ja nisam napravio izlaz u Umagu? Hoće li me kazniti i hoće li me zakonski goniti kada dođem na tu novu hrvatsko-slovensku granicu s osobnom iskaznicom? Jer takvih je slučajeva već bilo. Prije 5-6 godina naši su ribari dobili prijavu i bili su evidentirani na granici. Jedan naš ribar tu iz Savudrije ima ženu iz Slovenije i šest mjeseci nije išao posjetiti rodbinu jer se bojao da ga ne uhite - kaže Makovac.
Kaucija i kazna
Dodaje da se incidenti događaju i između drugih zemalja Europske unije kada je u pitanju ribarenje baš zbog nerazriješenih granica.
- Desio se problem između Francuske i Italije, prije šest mjeseci, jer je Francuska jednostrano promijenila granice na moru nedaleko od Korzike. Francuzi su uhitili talijansku ribaricu, a pustili su je tek kada su platili kauciju i kaznu. Bojim se da bi se to moglo dogoditi i ovdje. Mislim da će Slovenci primjenjivati tu odluku arbitražnog suda. Oni bi mogli doći do mene kada budem na moru, upotrijebiti silu, staviti mi lisice i odvesti me u pritvor. A onda ću biti dva dana u pritvoru dok se naša država ne mrdne i dok ne dođe naša ambasada. To će se dogoditi, a to nije rješenje - ističe Makovac.
Njegov kolega Mauricio Ošić iz Savudrije, koji ima 33 godine radnog staža u Savudrijskoj vali, potvrđuje da je policija već reagirala.
- Tada sam im rekao da ću ja uvijek tu raditi. Zasad nam ništa nisu napravili, a što će biti ubuduće, to ćemo tek vidjeti. Mi smo zvali policiju prije 10 i 15 godina kada su počele gužve. Onda nitko nije slušao. Slovenci su uvijek tu vladali i sada su nas potjerali. Mi smo rekli našima gore u Zagrebu da dođu i vide što se događa, ali oni su nam uvijek govorili da to nije ništa. A u zadnjih mjesec dana tu je bilo više policije nego prije 30 godina - kaže nam ovaj ribar. Ipak, pomirbeno ističe da je on uvijek za to da se radi bez problema te se ipak nada da ova situacija ribarima barem u narednih pet godina neće donijeti veće sukobe sa slovenskom policijom.
- Nadam se da ova situacija na mene neće nikako utjecati. Do penzije imam možda pet godina i vjerojatno do tada se neće ništa riješiti. Ovo što se sada odlučilo, mislim da to nećemo prihvatiti. Tu radimo već trideset godina i ne vjerujem da sada nećemo moći baciti ovdje mreže gdje smo to uvijek dosad radili - ističe ovaj ribar koji u Piranskom zaljevu lovi sipe, hlapove, listove, brancine. A zanimljivo je da je upravo taj dio Piranskog zaljeva, koji bi prema odluci suda trebao pripasti Sloveniji, iznimno bogat ribom i morskim plodovima poput brancina, orada, muzgavaca, puževa, morskih pasa, hlapa, sipe, školjaka. Kažu nam ribari i da je ovo najbogatije područje na Jadranu za izlov lista i da upravo on čini 80 posto prihoda ribarskih obrta s ovog područja.
Ribare isto tako zanima što s područjem koje je odlukom navedeno da je hrvatsko more, ali da Slovenci imaju pravo slobodnog prolaza do međunarodnih voda.
- Ne znam što sada za nas znači i to područje. I našoj Vladi postavljam pitanje što će sada biti u tom koridoru i koje su koordinate tog prolaza - pita se Makovac.
Nova pravila
Njegov kolega Danilo Latin, inače predsjednik Lokalne akcijske grupe u ribarstvu Pinna Nobilis iz Umaga, veli da na tom prostoru Slovenija ima pravo postaviti cjevovode, kabele i da ima pravo na neškodljiv prolaz te da Hrvatska nema pravo obnašati vlast na tom dijelu akvatorija. Ujedno kaže da Slovenija nema pravo iskorištavanja prirodnih resursa na površini, vodenom stubu ni na dnu tog prolaza. Ali Umažane i mještane Savudrije, ističe Latin, ne brine samo činjenica da će ribari imati problema. Ovaj poznati istarski ribar ponavlja da je tu i pitanje hrvatskog teritorija. Prema njegovim procjenama, Hrvatska je ovim izgubila oko 50 četvornih kilometara svog prostora, a po njegovu mišljenju nije trebala. Za taj se prostor trebalo više boriti, smatra.
- Zašto bi Hrvatska morala gubiti? Zašto smo našli dovoljno argumenata i razloga da se zaštiti istočna granica Republike Hrvatske, a želi se umanjiti značaj zapadne granice države - pita se Latin.
- Hrvatski teritorij očito nema iste vrijednosti. Jedan ima veće, a drugi manje. Do kojeg apsurda smo spremni ići da bismo prihvatili političke trgovine? I političari i novinari uvijek pokušavaju sagledati problem ove granice kroz ribarstvo. Zašto? Pa u Slavoniji se granice nisu sagledavale kroz hektare kukuruza. Mi govorimo o hrvatskom teritoriju, a hoćemo li mi ribariti, to je druga stvar. Mi, ako hrvatska Vlada donese odluku da se zabrani ribarenje na ovom području, nećemo ribariti, ali će ostati teritorij u sastavu Republike Hrvatske - ističe Latin i dodaje da hrvatska Vlada sada ima odgovornost osigurati normalan život i rad ljudi u zaljevu. Po njemu, ta će granica ostati kao i dosad - sredinom zaljeva.
- Hrvatske institucije ne mogu prepuštati obnašanje vlasti na hrvatskom teritoriju nekom drugome. Ako je Hrvatski sabor rekao da je granica po sredini zaljeva, hrvatska Vlada je obvezna zaštititi građane Republike Hrvatske i njihovu imovinu. I ako ribari završe, ne daj Bože, u pritvoru, onda hrvatska Vlada mora reagirati i zaštititi nas. Kada te u Iranu kidnapiraju, matična država te oslobodi ili plati kauciju. Ti si u tuđoj državi. Imamo li to isto pravo mi hrvatski državljani na našem teritoriju - pita se Latin.
Život ide dalje
I Makovac i Latin se slažu da sadašnja odluka arbitražnog suda nema nikakve veze s dogovorom Račan - Drnovšek. Da su se države tada dogovorile oko granica, dodaju obojica, Hrvatska bi izgubila znatno više teritorija - oko 170 četvornih kilometara mora.
- Tada bi sav taj teritorij do međunarodnih voda bio slovenski - kaže Makovac.
Ipak, bez obzira na sve, život na granici ide dalje. Suradnja ljudi s jedne i druge strane te crte, gdje god ona bude povučena, morat će se nastaviti. Oni su povezani na više načina - rodbinski, poslovno, koriste bolnicu i druge službe u Kopru. Kao što Slovenci u sjevernoj Istri imaju kuće i zemljišta.
- Čuo sam se s kolegama iz Slovenije. I oni su mi rekli da se oni nikad neće petljati te da će što god jedna ili država odluči, toga se pridržavati. Dakle, poštivat će graničnu crtu, bila ona 300, 500 ili 800 metara lijevo ili desno - zaključuje Makovac.