Istanbulska konvencija, punog naziva Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, 11. svibnja 2011. godine otvorena je za potpisivanje zemljama članicama, ali i zemljama nečlanicama koje su sudjelovale u elaboraciji dokumenta. Riječ je, navodi VE, o prijelomnom ugovoru koji otvara vrata stvaranju legalnog okvira na paneuropskoj razini za zaštitu žena od svih vrsta nasilja te prevenciju, procesuiranje i eliminiranje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Obiteljsko nasilje u Hrvatskoj definirano je čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kao prekršaj. Propisuje sve oblike nasilja kao i Konvencija, ali nije rodno osjetljivo i ne definira nasilje u obitelji kao kršenje ljudskih prava niti kao diskriminaciju nad ženama. Diskriminacija na temelju spola propisana je Zakonom o ravnopravnosti spolova u čl. 6., međutim ona ne govori o nasilju, nego o nenasilnoj diskriminaciji.
Što kaže konvencija, a što hrvatski zakoni?
KONVENCIJA: ”Nasilje u obitelji” označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom.
HRVATSKA: U hrvatskim zakonima nije pokriven odnos između partnera koji nisu imali zajedničko prebivalište ili njihov zajednički život ne ispunjava zahtjeve za postojanje izvanbračne zajednice.
KONVENCIJA: Radi učinkovite provedbe njezinih odredaba od strane Stranaka, ova Konvencija uspostavlja specifičan mehanizam nadzora. Država odgovara ako adekvatno ne reagira na nasilje nad ženama.
HRVATSKA: Trenutačno država nema odgovornost. Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu GREVIO) pratit će provedbu ove Konvencije od strane Stranaka. GREVIO će se sastojati od najmanje 10 članova i najviše 15 članova, uzimajući u obzir rodnu i geografsku ravnotežu, kao i multidisciplinarno stručno znanje.
KONVENCIJA: “Žene” uključuju i djevojčice mlađe od 18 godina.
HRVATSKA: Bitno će se poboljšati položaj posebno starijih maloljetnica u procesu i kažnjavanju nasilnika.
KONVENCIJA: Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije.
HRVATSKA: Nužno je dalje jačati međuresornu suradnju sukladno predviđenim mjerama nacionalnih strategija i navedenim protokolima. Ali, to će sada biti pod nadzorom GREVIO-a.
KONVENCIJA: Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.
HRVATSKA: Izravan utjecaj na hrvatski kurikulum jer je nužno provoditi obvezne nastavne planove i programe koji će obuhvatiti teme rodne ravnopravnosti i neprihvatljivosti nasilničkog ponašanja i štetnih tradicijskih praksi. Treba izmijeniti ili ukloniti iz udžbenika sve diskriminirajuće sadržaje i društveno uvriježene stereotipe.
KONVENCIJA: Stranke će osigurati primjereno usavršavanje odgovarajućih stručnih osoba koje rade sa žrtvama ili počiniteljima svih djela nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije.
HRVATSKA: Financijske obveze za proračun: obvezno i redovito rodno osjetljivo obrazovanje sudaca, policije, osoblja centara za socijalnu skrb, državnog odvjetništva, zdravstvenih djelatnika i pružatelja psihosocijalnog tretmana. Nužno je osigurati geografski ravnomjerno rasprostranjenu pomoć.
KONVENCIJA: Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da tijela odgovorna za provedbu zakona žurno odgovore na sve oblike nasilja obuhvaćene područjem primjene ove Konvencije te da na odgovarajući način pruže žrtvama primjerenu i trenutnu zaštitu.
HRVATSKA: Potrebno je propisati postupak u kojem će se mjere opreza u slučajevima nasilja nad ženama moći izricati odmah, kako bi se žrtva trenutačno zaštitila. Žrtvama je potrebno osigurati mjere civilne zaštite. Dokida se široko rasprostranjena praksa dvostrukog uhićenja u kojoj se žrtva uhićuje zajedno s počiniteljem.
ONE SU MOGLE BITI ŽIVE DA JE SUSTAV PAZIO NA NJIH
Gordana Oraškić
Mato Oraškić davne 1999. godine napravio je masakr na Općinskom sudu u Zagrebu gdje se vodila brakorazvodna parnica. U sudnicu je, zbog tada slabih mjera osiguranja, prošvercao pištolj iz kojeg je pucao u suprugu Gordanu te sutkinju Ljiljanu Hvalec i odvjetnicu Hajru Prohić. Osuđen je na 40 godina zatvora, gdje bi trebao biti do 2039. ako ne bude ranije pušten zbog dobrog vladanja.
Željka Kihalić
Vlastimir Kihalić (39), bivši petrinjski policajac, osuđen je na 40 godina zatvora jer je 2005. ubio suprugu Željku i njezine dvije prijateljice Nadu Kušan i Vesnu Mokrović. Ubojica je ženi pretvorio život u noćnu moru, a čak je potražila pomoć i u Autonomnoj ženskoj kući. Kad je zatražila razvod, Vlastimir se raspametio i od vlastite djece napravio siročad. Objesio se u zatvoru 2007.
Nikolina Štajdohar
Josip Štajdohar (29) ugasio je život svojoj 23-godišnjoj supruzi Nikolini u Glini 2010., par dana nakon što je napustila sigurnu kuću. Krvoproliće se dogodilo pred njihovo dvoje dječice u dobi od dvije i četiri godine. Stariji sin istrčao je na ulicu i vikao da je tata ubio mamu. Nakon ubojstva žene, Štajdohar je iz pištolja pucao i sebi u glavu. Policija je kasnije priznala propuste.
Snježana Matan
Damir Matan u srpnju 2015. tijekom svađe u obiteljskoj kući u Karlovcu ubio je suprugu Snježanu, koju je dulje vrijeme zlostavljao i tukao. Ubio ju je iz vojničke puške Mauzer, a nakon prolijevanja krvi, Matan je i sebi pucao u glavu. No preživio je, ali mu je zbog uništene čeljusti otežan govor. Dan prije ubojstva bio je priveden zbog obiteljskog nasilja, nakon čega je pušten.
Ines Garić
Policijski službenik u PU brodsko-posavskoj Goran Beraković (44) u napadu ljubomore iz pištolja je u siječnju 2014. u Slavonskom Brodu ubio svoju djevojku Ines Garić (38), a potom je počinio samoubojstvo. Ines je zbog ubojice ostavila muža s kojim ima kćer, a netom prije ubojstva, zbog razmirica i pretjerane ljubomore s novim odabranikom, rekla mu je da se iseli.
Ana B. (17)
Matej Š. (24) iz Našica na okrutan je način iz bezobzirne osvete nožem usmrtio 17-godišnju Anu B. na željezničkom kolodvoru u Koški kraj Osijeka u studenome prošle godine. Bili su dva mjeseca u vezi kad je kobnog dana došlo do prepirke jer ga je navodno odlučila ostaviti, a u njemu je proradila ljubomora. Ostavio ju je da umre u mrklome mraku uza zid skladišta. On se prvim vlakom vratio kući.
Šimica Vidaković
Marko Vidaković osuđen je na 25 godina zatvora za ubojstvo supruge Šimice 5. kolovoza 2014. godine u njihovoj obiteljskoj kući u Svetom Roku. Šimicu je brutalno pretukao suprug, nanijevši joj više od 30 ozljeda. Nakon tjedan dana borbe za život, umrla je u bolnici. Dulje vrijeme ju je fizički zlostavljao, a njihovo troje djece posvjedočilo je da je otac bio neugodan kad bi popio.
Marica Čipčić
Boris Čipčić (49) zaprepastio je Splićane lanjskog rujna kada je iz jurišne puške bešćutno ubio suprugu Maricu, koju je godinama maltretirao pa je od njega čak bila i pobjegla. Ubio ju je kod Poljuda, dok je ulazila u kombi kako bi otišla na posao na tržnicu gdje je prodavala robu. Čipčić je pucao i u sebe, a umro je nakon četiri mjeseca. Policiji je bio poznat zbog obiteljskog nasilja.
Katica Ilišinović
Ante Ilišinović (52) u studenom prošle godine bešćutno je iz pištolja ubio suprugu Katicu (50) u dnevnom boravku u sesvetskoj Ulici narcisa. Nakon što je ostvario naum koji je najavljivao prijateljima, koji su mu govorili: “Nemoj, Antiša, to zbog djeteta napraviti”, Ilišinović je izvršio samoubojstvo. Dan prije ubojstva, Ante je bio kod odvjetnika zbog razvoda.
