'Ulazite u objekt pun dima, uši vam paraju jaka glazba ili iritantni zvukovi. Pritom morate razaznati je li pred vama talac ili terorist te opažati detalje u prostorijama jer slijedi ispitivanje: jeste li u kutu prostorije primijetili bombu itd. Strahovito zahtjevno'
O postojanju grupe Atlas šira javnost malo zna. Unutar institucija Europske unije rijetko se spominje. Ako se i spomene, govori se samo načelno, bez ulaska u detalje. A riječ je o glavnoj antiterorističkoj policijskoj organizaciji unutar EU koja okuplja 35 specijalnih policijskih postrojbi iz svih članica unije, glavnoj udarnoj snazi Europske unije za borbu protiv terorizma. Od 2013. njezin je član i hrvatska Specijalna policija.
Iako je još 1996. na razini Europske unije pokrenuta politička inicijativa za povezivanje i međusobnu suradnju specijalnih snaga članica EU, zapravo se pet godina ništa nije događalo. A onda se dogodio 11. rujna i napad na Ameriku. Bio je to okidač tromoj administraciji EU da se pokrene i shvati da terorizam nije nešto što se događa nekome drugom. Vijeće EU je tada Europolu naložilo uspostavu koordinacije između specijalnih policijskih snaga i tako je nastala Grupa Atlas. Početni je cilj bio svaku specijalnu policijsku postrojbu dovesti na najvišu moguću razinu operativne sposobnosti kroz intenzivnu međusobnu suradnju. Jedna od najvažnijih odrednica te grupe je prekogranična suradnja. A to znači da u slučaju masovnog terorističkog napada na teritoriju neke članice u pomoć stižu specijalne snage iz druge, u pravilu susjedne, države.
Novi teroristi
Odmah nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju hrvatska Specijalna policija postala je članica Atlasa. Krunoslav Jozić, zapovjednik Antiterorističke jedinice Lučko, pojašnjava kako je od ulaska u Atlas počela intenzivna suradnja s kolegama iz svih drugih specijalnih postrojbi na razini Europske unije. Naglasak je na interoperabilnosti i dosezanju operativne spremnosti prije svega u antiterorističkoj borbi.
“Nekad je terorizam bio visokosofisticiran i skup. Napad na tornjeve u New Yorku koštao je nekoliko desetaka tisuća dolara. S godinama su se teroristi okrenuli recikliranju starih i jeftinijih metoda. Napadi automobilima, noževima, zalijevanje kiselinom...” Prema njegovim riječima, sada su na djelu usamljeni napadači kojima više nije cilj raznijeti se na mjestu napada, nego se izvući, prebaciti na drugo mjesto te ubiti što više ljudi, i napraviti što veću štetu.
“Teroristi vrlo pomno analiziraju reakciju policije na napade, koliko im je potrebno da stignu na mjesto napada, način djelovanja. I oni su uspostavili svoj ‘zlatni sat’ do dolaska specijalnih postrojbi.” Sve to natjeralo je snage sigurnosti na promjenu taktike. Primjerice, tijekom terorističkog napada u dvorani Bataclan 2015. francuskim specijalnim snagama bilo je potrebno sat i pol da naprave plan akcije te još sat i pol da dođu na mjesto događaja i interveniraju. Dakle, teroristi su imali puna tri sata za počinjenje krvoprolića. Takvo što danas je nezamislivo. Metode i organizacija policije na terorističke napade drastično su se promijenile.
Da bi specijalne policijske snage unutar Atlasa međusobno što bolje djelovale, da bi bile što bolje koordinirane i operativno usklađene, na razini Grupe provode se velike zajedničke vježbe. Tu se implementira sve što nacionalne specijalne snage uvježbavaju kod kuće: talačke situacije, borba protiv snajperista, aktivnih pucača, prikupljanje informacija, borba protiv bespilotnih letjelica kao novog oružja terorista...
Ove je godine domaćin vježbe bila Slovačka. Vježba pod indikativnim nazivom “Cooperation” održana je od 17. do 22. rujna.
“Domaćin ima pravo birati čije specijalne snage sudjeluju na vježbi. Mi smo prvi put pozvani na jednu takvu vježbu. Vjerojatno su željeli vidjeti što znamo”, naglašava zapovjednik Jozić.
Osim hrvatskih specijalaca, pozvani su bili pripadnici specijalnih snaga iz Njemačke (GSG9), Austrije (Cobra), Švedske (NI), Italije (NOCS), Mađarske (TEK), Slovenije (Red Panter), Švicarske (National Team) i Slovačke (LYX). U svakom nacionalnom timu bilo je 11 specijalnih policajaca. Iz Hrvatske su bila šestorica iz ATJ Lučko, četvorica iz SJP-a Rijeka i jedan iz SJP-a Osijek. U timu su bili vođa, sedam napadača, dva eksperta za nasilni ulazak i jedan za medicinsko zbrinjavanje u borbenim uvjetima.
“Tu nije riječ o natjecanju na kraju kojega se proglašava pobjednik. Ovdje smo svi pobjednici jer je cilj da na kraju naučimo zajednički djelovati, da usvojimo nova znanja i nove metode taktičkog postupanja. Svima je zajednički cilj da na kraju budemo bolji”, ističu dvojica instruktora iz ATJ Lučko koji su sudjelovali na vježbi u Slovačkoj. Iz sigurnosnih razloga njihova imena i fotografije ne objavljujemo.
Talačka situacija
Vježba je održana u trening-kampu u mjestu Lešt. Riječ je o nekadašnjoj vojarni koja se prostire na oko 100 četvornih kilometara, a prostor je preuređen u jedan od najboljih trening-centara za obuku vojske i policije.
“Tamo su stvoreni idealni uvjeti. Napravljene su replike trgovačkih centara, ako razbijaš vrata - ona su prava, čak su napravljene i replike Bin Ladenove kuće iz Pakistana u kojoj je ubijen te afganistanskih i iračkih sela. Ma, riječ je o najboljem poligonu za obuku u Europi”, naglašava jedan od instruktora.
Sama je vježba bila podijeljena u sedam segmenata: nasilni ulazak u objekt, operativno izviđanje, pružanje prve pomoći u borbenim uvjetima, napad spuštanjem iz helikoptera, rješavanje talačke situacije u velikim prostorima, infiltracija u operativnu zonu helikopterom i izvlačenje helikopterima. Od osobnog naoružanja, specijalci su koristili pištolj HS XD, strojnice MP5 Heckler&Koch te simulacijsko streljivo. Za helikopterske desante na objekte korišteni su transportni helikopteri MI 8, dok je za ulazak u objekte i spašavanje korišteno specijalno vozilo MARS (Mobile Adjustable Ramp System). Riječ je o vozilu s dvostrukim, paralelnim hidrauličnim rampama koje omogućuju istodobni povišeni pristup na različitim visinama, što protuterorističkim snagama daje golemu prednost u operacijama.
“Svaki korak vježbe, od planiranja do izvođenja, prate ocjenjivači. Prati se svaki korak, svaka odluka. Teško je uopće riječima opisati koliko se detaljno nadzire svaki vaš korak”, kažu instruktori. Prvih pet dana održavana je po jedna od navedenih vježbi.
“Vođa nacionalnog tima je u stožeru vježbe i on dobiva zadatak. Taj zadatak se prenosi timu i imamo određeno vrijeme za planiranje akcije. Nakon toga počinje operacija. No, tijekom vježbe iz stožera može doći do promjene plana, dopuna informacije. Mi se svemu tome moramo prilagoditi u izuzetno kratkom vremenu te mijenjati taktički plan. Na samom terenu postoje tehnički ometači. Ulazite u objekt koji je pun dima, uši vam paraju zastrašujuće jaka glazba ili iritantni zvukovi. Pritom morate razaznati je li pred vama talac ili terorist. Istodobno morate opažati detalje u prostorijama jer poslije slijedi ispitivanje: jeste li u kutu prostorije primijetili bombu, torbu s oružjem ispod nekog kreveta itd. Strahovito zahtjevno”, prepričavaju instruktori iz ATJ Lučko.
Posljednji, šesti, dan na redu je bila združena vježba. Zadatak je bio spašavanje triju otetih političara, smještenih u “Bin Ladenovoj kući”. Vježba se odvija u realnom vremenu. Hrvatskim specijalcima je određeno da zajedno s austrijskim Cobrama dođu do kuće i izvuku taoce. Da bi došli do kuće, morali su proći pokraj jednog afganistanskog sela koje je puno civila među kojima su, najvjerojatnije, i teroristi. Nakon uzbune, za 20 minuta iz stožera stižu prve informacije koje nisu dostatne pa Cobre rade dodatno izviđanje dronovima. Na temelju novih fotografija radi se dorada plana. Određena su tri smjera napada. Dva služe kako bi se Hrvatima i Austrijancima osigurao siguran prolazak prema kući s taocima. Od uzbune do napada na kuću prošlo je 3 sata i 20 minuta.
Spremni za akciju
“S obzirom na zahtjevnost operacije, to je jako brzo.” A koliko je trajao sam napad? “Dvije tri, minute. Četiri terorista su riješena u kući, a dva u selu”, uz smiješak odgovara jedan od instruktora. Konačna ocjena znat će se tek za koji tjedan kada bude završena detaljna analiza vježbe. No, može se reći da su hrvatske specijalne snage dosegnule operativnu razinu za sudjelovanje u protuterorističkim akcijama unutar Atlasa. To znači da su spremne u slučaju terorističkog napada priskočiti u pomoć drugim državama, ali i odgovoriti na napade unutar Hrvatske.
Hrvatska dosad nije bila meta terorističkih napada, no treba biti svjestan da ni mi nismo imuni na takvo što. Antiterorističke mjere, koje se poduzimaju unutar Hrvatske, običnim su građanima nevidljive, ali one su na djelu i konstantno se dorađuju. Prema dostupnim informacijama, unutar MUP-a i policije rade se kadrovske, ali i druge promjene s ciljem da se borba protiv terorizma podigne na višu razinu. Uostalom, ovih je dana prvi put imenovan savjetnik ministra unutarnjih poslova za borbu protiv terorizma - Zdravko Janić, dosadašnji zapovjednik Specijalne policije.
Je li i koliko terorističkih napada u Hrvatskoj dosad spriječeno, nitko od nadležnih ni neslužbeno neće otkriti. No, činjenica je da se svi ne mogu spriječiti. Ipak, dobro je znati da sigurnosni sustav radi na njihovu sprečavanju i borbi protiv njega. A sve navedeno samo je jedan od djelića tog mozaika.