Zamislite da je izbio požar raslinja i prijeti naseljenom mjestu, a vatrogasci naruče kanader koji umjesto vode istrese pun tank goriva ili recimo da djelatnici Hrvatskih voda dovezu cisternu vode, namontiraju na nju crijevo i ispuste je u dvorište čovjeku kojem je maloprije poplava počela prodirati u kuću ispod ulaznih vratiju. Iako izgleda nevjerojatno, u Hrvatskoj, čini se, nije nemoguće.
Dokazuje to primjer iz Starog Sela Topuskog, zaseoka Bijeli Potok, desetak kilometara od Topuskog, općine u Banovini naslonjene na granicu s Bosnom i Hercegovinom s jedne i Karlovačku županiju s druge strane.
Uslijed višednevnih kiša i inače loše održavan lokalni put pretvorio se u kaljužu. Na poziv mještana u pomoć dovezli su šest kamiona materijala i istresli ga. No, umjesto tucanika u njihovim kiperima mahom je bila zemlja. Kaos koji je nastao teško je opisiv.
Nasipanje
Svjedoči tome mještanka Aleksandra Kotur, majka dviju djevojčica, osnovki u dobi od 11 i 13 godina, koje su svakoga dana do školskog autobusa morale proći tim “minskim poljem” u dužini od oko 200 metara. Toliko ju je povrijedio odnos Općine da je zaprljane tenisice jedne svoje djevojčice odnijela ravno u ured načelnika Ivice Kuzmića (HDZ) i poklonila mu ih.
Aleksandra Kotur
- Oni godinu i pol na tom putu nisu radili ništa. Postalo je nemoguće prolaziti do asfalta, a da se potpuno ne zaprljate. Iz našeg sela šestero je djece koja svakodnevno tim dijelom idu do autobusne stanice. Odlučila sam zamoliti za pomoć. Osoba s kojom sam pričala bio je zamjenik načelnika Ivica Kireta. Rekao mi je da će put biti nasut. Nakon toga, u Općinu je zbog istog problema otišla predsjednica našeg mjesnog odbora i njoj su rekli isto. I jesu, u ponedjeljak.
Dovezli su šest kamiona na dionicu od kilometar i pol puta. Međutim, umjesto tucanika, u kamionima je uglavnom bila zemlja, pa su umjesto da ga riješe oni napravili još veći problem - priča nam Aleksandra Kotur.
Njihov seoski put je stalna policijska ruta kojom se kontrolira državna granica, ali i odvraćaju migranti koje pohvataju u raznim dijelovima Hrvatske na putu prema zapadu. Kotači policijskih terenaca u kombinaciji s kišom koja nije prestajala napravili su gotovo pa neprohodan teren. No, ista takva situacije je, kaže Aleksandra, pred Osnovnom školom Vladimir Nazor, koju pohađaju sva djeca iz općine.
- Zbog svega djeca s ovog područja moraju koristiti tri para obuće, jedan kojim će se probijati kroz blatnjavi teren, onda se moraju preobuti pri ulazu u autobus do škole, a potom u školi moraju navući papuče. Ja ih pratim, pa prljavu obuću nosim kući, a onda opet idem pred njih pri dolasku iz škole - priča nam majka Aleksandra, dodajući da se priča ponavlja pri svakom lošem vremenu, no nije bolje ni po ljeti, jer ne pamti taj put bez rupa od 1996. godine, otkad tamo živi.
Cesta koja vodi do kuće obitelji Kotur
Ravnateljica škole
Dođe joj, kaže, da pokupi papire i samo ode s obitelji poput mnogih, a “asfaltu se ne nada niti ga očekuje, jer ga nema od koga očekivati, već priželjkuje da će se jednom izvući iz kaljuže”.
Ravnateljica škole Jana Markulin potvrdila nam je da iz ovog dijela općine ima deset đaka putnika. Nije, dakako, u njezinoj ingerenciji održavanje lokalnih putova, no ona misli da su takvom stanju doprinijele kiše, koje su, kaže, i okoliš škole koja je u obnovi pretvorile u blato. Prozvani načelnik priznaje pogrešku i obećava da će je ispraviti.
- Dogodila se pogreška. Ispričao sam se tim ljudima i sada se ispričavam, na njima je da prihvate ili ne. Ceste Karlovac, koje održavaju nerazvrstane ceste, dovezle su materijal u kojemu je bilo više zemlje nego kamena. Svemu je kumovala i kiša. Čim se poprave vremenske prilike ispravit ćemo pogrešku i nasuti puteve - rekao je načelnik Kuzmić. Kaže da održavaju oko 20 km sličnih prometnica, a ako prođu projekti koje pripremaju prema fondovima EU, nada se da će se problemi na nekima od tih puteva zauvijek otkloniti.