SPECIJAL JUTARNJEG

FOTOEKSKLUZIV: SAVEZNIČKO BOMBARDIRANJE HRVATSKE Nikad viđene snimke iz tajnih arhiva američke vojske (II. dio)

Fotografije koje objavljujemo čuvane su gotovo sedamdeset godina u američkim vojnim arhivima u Washingtonu. Neke su od njih objavljene u razdoblju od 1944. do 1948., u različitim američkim vojnim časopisima. No, većinu ovog materijala javnosti predstavljamo po prvi put

ŠIBENIK, ZADAR, 1943., 1944.

Dana 3. siječnja 1944. Šibenik, u kojemu je tada ostalo još vrlo malo stanovnika, zasut je iz zraka. U dva naleta, u 12.10 i 13.30 sati, bačeno je oko 150 teških bombi i tada je porušeno 300 kuća. Grad je dotad već prošao svoje najgore dane Drugog svjetskog rata. Saveznici su najsmrtonosnije udare izveli krajem studenog kada je, prema nekim izvorima, poginulo 300 ljudi.

Velika većina stanovnika nakon toga se iselila, bježeći u okolna sela samo s odjećom na sebi i najnužnijim. Siročad je obilazila vojne barake i druga mjesta tražeći hranu.

FOTOEKSKLUZIV: SAVEZNIČKO BOMBARDIRANJE DALMACIJE Nikad viđene snimke iz tajnih arhiva američke vojske!

Gradsko središte bilo je bez ljudi, a iseljavala su se kompletna naselja. Zbog toga 3. siječnja ljudski gubici nisu bili veliki. Tog je dana izravni pogodak dobilo kino Tesla, zgrada pošte, ženska realna gimnazija, podružnica Hrvatske narodne banke te mnogobrojne obližnje kuće. U bombi koja je pala na njihovu kuću tog dana poginula je čitava obitelj Marušić. Razorene su sve kuće u Masnoj ulici, ljekarna i kuća Beroš, stambene zgrade u Ulici kralja Tomislava, zgrada suda i još mnoge druge zgrade. Tri dana nakon razornog napada i gradonačelnik Zagreba uputio je brzojav potpore i novčanu pomoć od pet stotina tisuća kuna stradalim građanima.

Saveznički napadi ponovljeni su krajem tog mjeseca. Nakon nekoliko mjeseci pauze, bombardiranja su se nastavila tijekom ljeta i jeseni. Posljednje se bombardiranje dogodilo krajem listopada. Njemačka vojska povukla se iz Šibenika sa 2. na 3. studenog, a taj dan preuzeli su partizani. U cijelom ratu saveznici su prema informacijama koje je uspjela naći autorica knjige “Angloamerička bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu”, u izdanju Hrvatskog instituta za povijest, napali grad 37 puta. Samo jedan od udara bio je usmjeren na okolicu. Poginulo je 320 civila i 17 vojnika. Šibenik unatoč izbačenoj velikoj količini bombi nije bio razoren kao Zadar jer je zbog konfiguracije primarnog cilja, njegove luke, mnogo bombi završilo u moru.

Zadar je za njemačku vojsku bio izuzetno važan. Zadatak tamo raspoređenih snaga bio je spriječiti eventualno savezničko iskrcavanje te pružiti bočnu zaštitu njemačkim postrojbama koje se povlače iz Grčke i Albanije te onima na Balkanu. Osim toga 1943., nakon ulaska u grad, njemačka ratna mornarica premješta pomorsko zapovjedništvo iz Splita u Zadar. S obzirom na stratešku važnost grada njemačka vojska u Zadar ulazi i prije pada Italije. Već u kolovozu u Zadar je brodom stiglo 200 njemačkih vojnika. Stratešku važnost grada znaju i u savezničkom zapovjedništvu te kreću u žestoke zračne napade na grad. Prvi veći zračni napad izvršen je 2. studenoga 1943. godine, kada je među ostalim objektima razoren dom za nezbrinutu djecu.

U tom napadu poginule su 163 osobe, a 260 ih je ranjeno. Slijedili su veliki napadi 28. studenoga te 16. i 30. prosinca iste godine. Savezničke zračne snage u ovom bombardiranju nisu previše marile za civilno stanovništvo te su tzv. tepih-bombardiranjem uništavani cijeli stambeni blokovi. Najteže je stradalo središte grada, oko Foruma i Kalellarge. Posebno žestok napad dogodio se 16. prosinca 1943., kada je u napadu na grad sudjelovalo 50 američkih bombardera B-25 koji su bacili 90 tona bombi na sam centar grada. Pritom je poginulo oko 200 ljudi.

Zračni napadi trajali su nešto manje od godinu dana, a prema nekim procjenama na grad je u to vrijeme izbačeno oko 400 tona eksploziva. Sam grad i okolica u tom razdoblju napadnuti su 54 puta. Srušeno je oko 60 posto povijesne jezgre grada, a procjenjuje se da je u tim napadima poginulo od 500 do 1000 osoba. Za razliku od Splita i Dubrovnika, Zadar je pretrpio znatno veća razaranja. Prije svega zbog toga jer su se zadarska luka i sva pristaništa nalazila u najužem centru grada, a bili su glavna meta bombardiranja. To je za sobom povlačilo velika razaranja civilnih objekata. Split i Dubrovnik u tom su kontekstu bili u boljem položaju jer su njihove luke bile udaljene od gradskog središta. (A. Handabaka, K. Žabec)

SLAVONSKI BROD, OSIJEK 1944./45.

U Osijeku je 1944. godine živjelo oko 60 tisuća stanovnika. U gradu je funkcionirala naftna tvrtka OPOIL u čijem je vlasništvu bilo nekoliko desetaka rezervoara, a u gradu je bilo i više tvornica. Saveznički avioni redovito su ga prelijetali, ali bez ikakvih djelovanja. Sve do 14. lipnja 1944., kada su američki avioni na Osijek istresli oko 1000 bombi. Većina bombi je bila zapaljiva. Stanovništvo u to vrijeme nije imalo običaj odlaziti u sklonište prilikom preleta zrakoplova. Stoga je u tom prvom napadu poginulo oko 250 osoba, a veliki dio grada je razrušen.

Mete aviona bili su naftni rezervoari i gradske tvornice. No, u napadima je razrušen veliki broj civilnih objekata te je poginuo veliki broj civila. Osim američkih aviona, Osijek su u nekoliko navrata bombardirali i ruski avioni. Zračni napadi na grad trajali su oko 10 mjeseci.

Za to je vrijeme izvedeno 11 napada u kojima je poginulo oko 300 osoba.

U razdoblju od godinu dana, od 2. travnja 1944. do 17. travnja 1945., na grad Slavonski Brod saveznička avijacija izbacila je 15.898 bombi prosječne težine 250 kilograma. Odnosno oko 4000 tona bombi. Gotovo 80 posto grada je razrušeno. Broj poginulih vjerojatno nikada neće biti poznat. Taj broj se, ovisno o izvoru, kreće od 900 do 3000 osoba. Grad je nakon tih napada, kako se navodi u knjizi Hrvatskog instituta za povijest “Angloamerička bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu”, izgledao potpuno apokaliptično. Prema navodima iz knjige, “u međurječju Save i Drave niti jedan grad nije tako teško razaran u zračnim napadima tijekom Drugog svjetskog rata kao Slavonski Brod”.

Ta razaranja Slavonski Brod ima “zahvaliti” svom iznimno važnom geostrateškom položaju.

Kroz grad je prolazila pruga Zagreb - Beograd koja je njemačkoj vojsci služila kao glavna poveznica za opskrbu njenih trupa na istoku Jugoslavije i u Grčkoj. Tu je bio i željeznički most koji je spajao Hrvatsku i Bosnu, a kolokvijalno je nazvan “vratima Bosne”.

Od kraja 1943. upravo je taj most glavni pravac izvoza boksita iz BiH u Treći Reich. U gradu je bila jedina tvornica streljiva u NDH, jedno vrijeme tu je bilo i glavno zapovjedništvo njemačke vojske za Bosnu, a i brojne njemačke jedinice. Preko Save, u Bosanskom Brodu, nalazila se tadašnja rafinerija Standard.

Za saveznike su u to vrijeme sve to bili legitimni ciljevi koje su željeli uništiti kako bi njemačku vojsku i njene saveznike prisilili na što bržu predaju.

No, ono što je uslijedilo, s današnje točke gledišta, teško se može podvesti pod opravdanu vojnu operaciju u kojoj su uništavani legitimni vojni ciljevi. Sve je počelo 2. travnja 1944., kada su napadnuta oba Broda. Na gradove je palo nekoliko stotina bombi. Gađani su željezničke komunikacije i gradska željeznička postaja.

No, bombe su razorile broje civilne objekte u oba grada. Napadi su se nastavili nesmiljenom žestinom - most preko Save, rafinerija u Bosanskom Brodu, željeznička pruga, željeznički kolodvor. Dana 13. travnja 35 bombardera na grad je ispustilo oko 400 bombi. Požar na željezničkoj stanici gasio se dva dana. U tim napadima Slavonski Brod je nestajao s lica zemlje. Dana 27. lipnja 1944. iznad Slavonskog i Bosanskog Broda pojavilo se 180 bombardera koji su izbacili oko 4000 bombi. U Sl. Brodu poginule su 363 osobe. Nakon tih napada počinje iseljavanje stanovništva iz grada. U ljeto 1944. saveznici nesmiljeno nastavljaju s napadima na oba grada, rafineriju te most preko Save. No, najgore tek dolazi.

U tadašnjim medijima objavljena je vijest da je iznad Jugoslavije 500 savezničkih bombardera, čija je zadaća gađati važna željeznička čvorišta, pa tako i željezničke stanice i prateća postrojenja u Slavonskom Brodu. Dana 19. siječnja kreće najžešći američki napad na Slavonski i Bosanski Brod.

U roku od 130 minuta 700 savezničkih B-25 i Liberatora na Sl. Brod izbacilo je oko 7000 bombi težine od 50 do 500 kg. Na B. Brod palo je 1050 bombi. Oko 50 bombi je na sebi imalo tempirane upaljače koji su bombe aktivirali tek dan poslije, što je samo povećalo broj žrtava.

Prema navodima iz knjige Marice Karakaš Obradov, na željezničku stanicu u Sl. Brodu pala je 221 bomba, most preko Save je razrušen. U gradu je pogođen zatvor u kojem je poginulo 126 osoba. Pogođena je i vojarna unutar brodske tvrđave te tvornica vagona.

Na željezničkoj stanici pogođene su željezničke kompozicije u kojima su bili vojnici.

Meta napada ponovno je bila rafinerija u Bosanskom Brodu. Broj poginulih u Sl. Brodu je oko 300. Cijeli dijelovi grada nakon tog bombardiranja potpuno su nestali, no savezničke snage nisu prestale s njegovim razaranjem.

S današnje točke gledišta teško je naći opravdanje za zračno bombardiranje Slavonskog Broda sve do 17. travnja 1945. Samo četiri dana poslije u potpuno razrušeni grad ušle su partizanske jedinice. (K. Žabec)

VARAŽDIN, SISAK

Meta savezničkih bombardera u Varaždinu 1944. bili su mostovi preko Drave i sam grad. Prvi napad na most preko Drave dogodio se 7. siječnja 1944. godine, no objekt nije oštećen.

Sam grad napadnut je 24. svibnja, kad je na njega palo 450 bombi. Poginulo je 32 ljudi. U Varaždinu tada nije bilo vojnih objekata. Meta napada bila je Varaždinska industrija svile koja je teško oštećena.

Varaždin su saveznički avioni napali šest puta i u tim napadima je poginulo 40 osoba.

Saveznici su iz aviona bombardirali i željezničku stanicu u u Novom Marofu te jedan vojni vlak.

Industrijska zona Siska bila je česta meta savezničkih avionapada početkom 1944. godine.

U Capragu je tada bila smještena rafinerija “Hrvatski Shell” koju su saveznički bombarderi u više navrata razarali. Prvi napad zabilježen je 14. lipnja 1944. kada je rafineriju napalo 14 aviona. Počinjena je velika materijalna šteta, a stradale su i okolne civilne kuće.

U sljedećih nekoliko mjeseci uslijedilo je još nekoliko zračnih napada na Shellovu rafineriju. Pod bombama su se našli i ostali industrijski pogoni u Sisku, pa tako i tvornica alkoholnih pića “P. Teslić”.

Meta zračnih napada bila je i obližnja Petrinja. Nju su u nekoliko navrata bombardirali partizanski zrakoplovi. Bombardirano je samo središe grada u kojem su teško oštećena sjedišta sudske i općinske vlasti te vojarna.

Sisak i okolica iz zraka su napadnuti 14 puta, a sam Sisak 11 puta. U tim napadima poginulo je 59 osoba, a ranjeno je njih 113. (K. Žabec)

Izdvajamo