Oko 10 milijuna stranica dokumenata, 30 tisuća sati videomaterijala i oko 13.000 raznih predmeta... sve to prikupljeno je u protekle 24 godine rad Međunarodnog kaznenog suda u Haagu i danas se nalazi u njegovu arhivu. Riječ je o iznimno važnom materijalu.
Tu su na tisuće dokumenata tajnih službi Srbije, Hrvatske i BiH, vojne zapovijedi pod oznakom tajnosti, tajne političke odluke. Osim toga, u arhivu su i odluke Haaškog suda čiji sadržaj daje vrlo jasnu sliku svih ratnih i političkih zbivanja na prostorima bivše Jugoslavije. Sada je pitanje gdje će taj materijal završiti nakon prestanka rada Haaškog suda 31. prosinca.
Memorandum
I Hrvatska, i Srbija, i Bosna i Hercegovina smatraju da im pripada dio tog arhiva. Službeni Beograd je od predsjednika Haaškog suda već zatražio da mu se vrati sva dokumentacija dostavljena na traženje tužiteljstva. A takvih zahtjeva bilo je 2082. Prilikom nedavnog posjeta predstavnika Suda Beogradu dogovoreno je osnivanje informacijskog centra u kojem bi se arhivirala dokumentacija koja će biti vraćena Srbiji.
Od sve tri države po ovom je pitanju najdalje otišla BiH. U studenom prošle godine Grad Sarajevo i Haaški sud potpisali su memorandum o osnivanju informacijskog centra u kojem će biti više od 400.000 dokumenata iz sudskih procesa, među kojima je gotovo 100.000 dokaznih predmeta.
U Hrvatskoj se o ovome malo ili nimalo govori. Tek se potiho najavljuje potpisivanje memoranduma između Hrvatske i Haaškog suda o osnivanju jednog takvog informacijskog centra.
Izlika Beograda
Dok u Zagrebu o toj važnoj temi šute, u Sarajevu i u Beogradu žestoko lobiraju da sav arhiv bude premješten kod njih. Tako određeni krugovi u Haagu lobiraju da arhiv bude premješten u Sarajevo. U Beogradu to smatraju besmislenim i navijaju da se sav materijal arhivira u Beogradu. Javno je tu ideju iznio srpski povjesničar Čedomir Antić koji, pod izlikom kako nije dobro da se arhivska građa dijeli, zastupa mišljenje da bi bilo “najbolje kada bi arhiv Haaškog suda ostao u Haagu ili se premjestio u Beograd kao najmnogoljudniji južnoslavenski grad s najvećim kapacitetima i kao prirodni centar regije”. To bi praktično značilo da bi sva službena vojna i civilna dokumenatacija koja se tiče Hrvatske u 90-im godinama, a upućena je iz Zagreba u Haag, završila u Beogradu i bila podložna brojnim manipulacijama.