Zagrebačkoj I. gimnaziji pokojna je profesorica Ivanka Canki oporučno ostavila svoju pozamašnu ušteđevinu pod uvjetom da škola osnuje zakladu za pomoć siromašnim učenicima i onima bez roditeljske skrbi. Probivši se kroz duge putove birokracije, gimnazija je napokon uspjela u naumu i postala jednom od prvih škola u Hrvatskoj s vlastitom zakladom.
Zaklada I. gimnazije Akica dobila je naziv po nadimku profesorice Canki, a ovih joj dana na račun treba sjesti oko 222 tisuće kuna. Povezanost I. gimnazije i Ivanke Canki (86), pokopane u srpnju 2015., jest susjedstvo. Prema riječima ravnateljice I. gimnazije Dunje Marušić Brezetić, gospođa Canki je iz svoga stana u novozagrebačkoj Utrini imala pogled na zgradu njiihove gimnazije. Bila je poslijeratno siroče, a u Zagreb se doselila tijekom Drugog svjetskog rata. Zahvaljujući dobrim ljudima, uspjela je završiti studij arheologije te je niz godina radila sa slijepim i slabovidnim učenicima u Centru za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek". Korigirala je i časopis Forum Razreda za suvremenu književnost HAZU.
Poveznica
Prema jednom od rijetkih zapisa o Ivanki Canki, objavljenom 2015. na stranicama Saveza slijepih u formi obavijesti o njezinoj smrti, "Ivanka je bila osoba koja se radovala svakoj dobroj knjizi, svačijem uspjehu, a osobito se radovala uspjehu svojih učenika (…). Bila je osoba čvrsta karaktera, čovjek od riječi, voljela je radišne, iskrene i skromne ljude, a prezirala je lijenost, neodgovornost i svaki luksuz".
- Gospođa Canki nije bila naša profesorica. Poveznica s našom gimnazijom je privatna, gospođa je bila naša susjeda. Često je pričala o svome djetinjstvu. Nije imala braće i sestara, niti vlastitih potomaka. Svoju pozamašnu ušteđevinu prvo je mislila ostaviti djeci bez roditelja, no kasnije se odlučila za našu gimnaziju, uz uvjet da osnujemo zakladu - priča ravnateljica I. gimnazije.
Prve stipendije Zaklada će svojim učenicima podijeliti u kolovozu 2021., nakon objave rezultata državne mature. Kriteriji za dobivanje stipendije bit će uspjeh u školi, uspjeh na državnoj maturi, primanja po članu obitelji, obiteljska situacija i izvannastavni uspjesi učenika.
- Cilj Zaklade je pružanje potpore školovanju učenika slabijeg imovinskog stanja te učenika bez roditeljske skrbi u nastavku školovanja, odnosno na početku studija, dodjeljivanjem novčane potpore. U planu je prve godine dodijeliti dvije potpore, jednu u iznosu od 12 tisuća kuna, drugu od 6000 kuna u mjesečnim ratama - kaže ravnateljica.
Zasad, pojašnjava, idu skromnije zbog održivosti zaklade, mada razmišljaju o povećanju broja stipendista.
Birokratske procedure
Upraviteljica i članice Zaklade u potražnji su za računovodstvenim servisom koji bi se bavio financijama, a priželjkuju da im budući računovođa bude bivši učenik škole. Zbog određenih komplikacija ne mogu novac Zaklade prepustiti školskom računovodstvu, objašnjavaju.
Osnivanje moguće i prve školske zaklade trajalo je iznimno dugo, što zbog birokratske procedure, što zbog ostavinske rasprave. Pokretanje je aktualizirano prije više od godinu dana, tijekom kojih su se stvari mijenjale u hodu. Primjerice, plan je bio Zakladu nazvati punim imenom gospođe Canki, a ne nadimkom, no da bi se to realiziralo trebalo je prikupiti pristanak 30-ak članova daljnje obitelji gospođe Canki.
- Na koncu nam je jednostavnije bilo Zakladu nazvati po njezinu nadimku - priznaje ravnateljica. A da bi uopće mogli osnovati zakladu, škola je morala mijenjati svoj statut.
