ZAGREB - Kada se u Hrvatskoj spomene funkcioniranje zdravstva, prva asocijacija su liste čekanja, osobito za CT i MR koje, unatoč obećanjima zdravstvene administracije, još nisu pokleknule gotovo ni za nokat.
Istina, iz godinu u godinu sve je više uređaja i Hrvatska po njihovu broju svakako nije na europskom začelju. Dapače, ministar najavljuje ovih dana nove, ali teško je vjerovati da će se zbog toga “isprazniti” liste čekanja. Bit će ipak da će se uglavnom samo potrošiti recesijske kune s obzirom na to da problem nije toliko u broju uređaja. Zec leži u drugom grmu - iskoristivosti uređaja, njihovoj distribuciji, broju i edukaciji radiologa, a prije svega u količini kuna koje godišnje može izdvojiti HZZO za tu namjenu... Bolji poznavatelji situacije u dijagnostici tvrde da iskoristivost postojećih uređaja u bolnicama ne prelazi 35 posto. Za razliku od državnih, privatni uređaji rade cijeli dan jer to netko ipak plaća, doduše iz vlastitog džepa.
Osim toga, kod nabave novih uređaja zaboravlja se, čini se, da njihov broj sam po sebi neće promijeniti situaciju jer naprosto sami ne mogu raditi niti će davati vjerodostojne nalaze ako na njima ne rade kompetentni radiolozi. Organizacija i kompetencija bitnija je od uređaja. Upravo zbog kompetencije većina pacijenta ipak završi na pretragama u velikim bolničkim centrima gdje su i najveći problem lista čekanja, dok u drugim, onim manjim, skupi uređaji uglavnom samo skupljaju prašinu. U nedostatku pacijenata, tamo više služe kao izložbeni primjerak nego kao ozbiljan put do dijagnoze.