Razmišljajući o tome kako urediti dvije stranice za dnevne novine, a da to bude informativno i edukativno, odlučio sam se za ono što Hrvatsku čini posebnom, a to su njezini ljudi, njihovo znanje, djela, ali i svakodnevni problemi koje proživljavaju. Već 20 godina živim u inozemstvu i upoznao sam ljude sa svih kontinenata, no svakim susretom s ljudima iz domovine iznova upoznajem pravu Hrvatsku, s njezinim dobrim i lošim stranama. Često se radujem briljantnim talentima koje posjeduju mladi u Hrvatskoj, kao i njihovim starijim kolegama koji su otišli iz domovine i postigli uspjehe u svijetu na koje smo ponosni. No, istodobno impresioniran sam brojnim “običnim” ljudima koji s toliko idealizma i topline rade za dobrobit Hrvatske.
I tu počinje kolaž članaka; oni povezuju uspjeh mlade znanstvenice Vedrane Tabor, koja se bavi istraživanjem tumora u Njemačkoj, s neophodnošću odlaska mladih na dodatnu edukaciju u svjetske znanstvene centre, njihovu povratku u Hrvatsku, i nažalost, tragičnom nerazumijevanju odgovornih u Hrvatskoj, da mladi uspješni stručnajci predstavljaju bogatstvo koje se ne bi smjelo tek tako gubiti.
Također, želio sam ukazati na hvalevrijedan rad civilnih udruga poput udruge “Sve za nju” i njihova najnovijeg programa “I riječi liječe”. Iako medicina i znanost pomažu i sve su uspješniji u liječenju raznih vrsta tumora, još uvijek se može i treba puno bolje i više. U tom segmentu golemu pomoć pružaju oboljeli, njihove obitelji i prijatelji koji svojim radom u udrugama pacijentima pružaju neophodnu nadu, hrabrost, psihološku stabilnost, pomoć i brojne praktične odgovore koje preglomazni sustav zdravstvene zaštite jednostavno ne prihvaća kao izrazito važne.
profesor Ivan Đikić