Hoće li restartanje zapadnih ekonomija nakon obuzdavanja širenja zaraze koronavirusom zaista donijeti masovno nadziranje stanovništva? Hoće li ono što u pandemiji primjenjuju vlade u Kini, Južnoj Koreji i Singapuru, koje građane i virus prisilno drže na oku preko suvremene komunikacijske tehnologije, mobilnih aplikacija i pametnih telefona, dobiti svoju “demokratsku” inačicu u Europi i SAD-u? Je li (privremeni) gubitak privatnosti cijena na koju ćemo pristati kako bismo do pronalaska cjepiva imali malo više sigurnosti, one zdravstvene i ekonomske podjednako? Konačno, je li praćenje kontakata preko mobilnog telefona baš toliko efikasno koliko se na prvi pogled čini?
Već mjesec dana o tome se vode debate u vladama, parlamentima, medijima, na društvenim mrežama, u znanstv...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....