ZAGREB - Kad je 1988. na albumu “Zaustavite zemlju” Prljavo kazalište objavilo pjesmu “Mojoj majci (Ruža hrvatska)”, ta Hourina skladba, izvorno posvećena i napisana u spomen Hourinoj majci, vrlo brzo je zadobila druge konotacije.
Turneja Prljavaca za spomenuti album svoj vrhunac doživjela je na legendarnom koncertu 17. listopada 1989. godine na Trgu bana Jelačića u Zagrebu (tadašnji Trg Republike) na kojem se okupilo više od sto, a možda i sto pedeset tisuća ljudi.
Nova hrvatska budnica
Upravo na tom koncertu “Mojoj majci (Ruža hrvatska)” ubrzo je prihvaćena kao “budnica” ili “burevjesnica” nadolazećih promjena, demokratskih izbora i osamostaljenja Hrvatske. Nekako u isto vrijeme, s buđenjem višestranačja, neki su spomenutu pjesmu tumačili i kao Hourinu posvetu gđi Savki Dabčević-Kučar, kao nositeljici i simbolu Hrvatskog proljeća 1971. koja se koncem 80-ih ponovo aktivirala u političkom životu Hrvatske. U ranim 90-ima, u jednoj od kampanja za izbore, gđa Dabčević-Kučar obilazila je Hrvatsku i na njezinim predizbornim skupovima često se s razglasa čula baš ta pjesma.
Izvorna posveta
U prvim satima nakom smrti gđe Savke Dabčević-Kučar lider Prljavog kazališta i autor pjesme “Mojoj majci (Ruža hrvatska)” Jasenko Houra za Jutarnji list je izjavio:
- ‘Mojoj majci (Ruža hrvatska)’ doista je, kako sam u niz navrata isticao, napisana kao posveta, odnosno u spomen mojoj majci, što sugerira i sam naslov pjesme. Naravno, vrlo brzo sam postao svjestan kako je ta pjesma zadobila neke druge konotacije, neovisno od izvorne posvete, no to me nikada nije smetalo.
Pjesma ima svoj život
Tako, naravno, nisam imao ni ništa protiv toga što su mnogi tumačili kako se ta pjesma, između ostalog, odnosila i na Savku Dabčević-Kučar, a nije me smetalo ni to što je pjesma bila i korištena u j njezinoj predizbornoj kampanji u ranim 90-ima - rekao je Houra.
Zaključak je jasan. Kao i niz pjesama u popularnoj glazbi, tako je i skladba Prljavog kazališta “Mojoj majci (Ruža hrvatska)” zaživjela svoj zaseban život, neovisan od izvorne konotacije, značenja ili posvete, odnosno počela se tumačiti, iako napisana u spomen Hourinoj majci, kao posveta političarki koja je svojedobno stajala na čelu Hrvatskog proljeća čije se novo buđenje iščekivalo koncem 80-ih.
Aleksandar Dragaš
Turneja Prljavaca za spomenuti album svoj vrhunac doživjela je na legendarnom koncertu 17. listopada 1989. godine na Trgu bana Jelačića u Zagrebu (tadašnji Trg Republike) na kojem se okupilo više od sto, a možda i sto pedeset tisuća ljudi.
Nova hrvatska budnica
Upravo na tom koncertu “Mojoj majci (Ruža hrvatska)” ubrzo je prihvaćena kao “budnica” ili “burevjesnica” nadolazećih promjena, demokratskih izbora i osamostaljenja Hrvatske. Nekako u isto vrijeme, s buđenjem višestranačja, neki su spomenutu pjesmu tumačili i kao Hourinu posvetu gđi Savki Dabčević-Kučar, kao nositeljici i simbolu Hrvatskog proljeća 1971. koja se koncem 80-ih ponovo aktivirala u političkom životu Hrvatske. U ranim 90-ima, u jednoj od kampanja za izbore, gđa Dabčević-Kučar obilazila je Hrvatsku i na njezinim predizbornim skupovima često se s razglasa čula baš ta pjesma.
Izvorna posveta
U prvim satima nakom smrti gđe Savke Dabčević-Kučar lider Prljavog kazališta i autor pjesme “Mojoj majci (Ruža hrvatska)” Jasenko Houra za Jutarnji list je izjavio:
- ‘Mojoj majci (Ruža hrvatska)’ doista je, kako sam u niz navrata isticao, napisana kao posveta, odnosno u spomen mojoj majci, što sugerira i sam naslov pjesme. Naravno, vrlo brzo sam postao svjestan kako je ta pjesma zadobila neke druge konotacije, neovisno od izvorne posvete, no to me nikada nije smetalo.
Pjesma ima svoj život
Tako, naravno, nisam imao ni ništa protiv toga što su mnogi tumačili kako se ta pjesma, između ostalog, odnosila i na Savku Dabčević-Kučar, a nije me smetalo ni to što je pjesma bila i korištena u j njezinoj predizbornoj kampanji u ranim 90-ima - rekao je Houra.
Zaključak je jasan. Kao i niz pjesama u popularnoj glazbi, tako je i skladba Prljavog kazališta “Mojoj majci (Ruža hrvatska)” zaživjela svoj zaseban život, neovisan od izvorne konotacije, značenja ili posvete, odnosno počela se tumačiti, iako napisana u spomen Hourinoj majci, kao posveta političarki koja je svojedobno stajala na čelu Hrvatskog proljeća čije se novo buđenje iščekivalo koncem 80-ih.
Mojoj majci - Prljavo kazališteU njenu sobu uđem tiho,Tiho baš, na prstima, Bojim se, da ne zalupim glasno vratima, Zaspala je zadnja ruža hrvatska. I tek sad kad te nema, Tko će jutrom da me budi, I tek sad kad te nema, Dobro znam, ti si bila Zadnja ruža hrvatska. Ružo, moja ružice, Sve sam suze isplak’o Noću zbog tebe, Ružo, moja ružice, Sve sam suze isplak’o. I kako sad polako sam, Protiv tuge i oluje, Kad smo bili kao prsta dva, Prsta dva jedne ruke. |
Aleksandar Dragaš