Šokantni prizori stradalih ljudi, uništenih zgrada i goleme patnje Ukrajinaca ni Hrvate nisu ostavili ravnodušnima, ali dok jedni očajavaju, a institucije još čekaju, drugi su odlučili djelovati. U ponedjeljak su se tako dvije Hrvatice koje se do sad nisu poznavale uputile skupa prema ukrajinskoj granici. Vedrana Beg (55) iz Koprivnice i Čakovčanka Duška Fišter (37), svaka u svome automobilu, pomažu djeci, ženama i starcima da dođu do svog utočišta u Hrvatskoj. Razgovarali smo s njima dok su bile u posljednjim pripremama za put.
Obje nemaju nikakve obiteljske niti poslovne veze s Ukrajinom.
- Bila sam krevetu, čitala da je napadnuta Ukrajina, sva luda sam gledala samo kako da tim ljudima pomognem. Nigdje nisam uspjela naći neku informaciju i rekla sam sebi 'Idemo u akciju'. Tada sam vidjela post od Marina iz Bile Hrvatske koji je tražio vozače. Rekao mi je da sam prva nazvala. Nema tu puno razmišljanja - uletite i dalje samo ide - priča nam Duška Fišter, mama 12-godišnje kćeri. Kaže da joj vožnja nije problem jer ima puno kilometara u nogama. Budući da je iz Međimurja, u Mađarskoj je često.
Objašnjava nam da joj do ukrajinske granice treba oko 5 sati.
Marin Lerga (45), predsjednik hrvatsko-ukrajinske kulturne udruge Bila Hrvatska iz Zadra i suvlasnik tvrtke koja se posljednje tri godine bavi uvozom radne snage iz Ukrajine u Hrvatsku, od početka napada Rusije na Ukrajinu u neprestanom je kontaktu s kolegama i prijateljima iz te zemlje.
Sjedište udruge je u Zadru i Lavovu, a kulturno povezivanje je preraslo u poslovno. Lerga je tako pomogao stotinama Ukrajinaca da nađu radna mjesta u Zadru, Istri, Zagrebu... Sada im pomaže da se spase iz pakla rata.
Dojave o smještaju
- Tamo je stanje najbolje opisati riječju panika. Mi pomažemo izbjeglicama da dođu do Hrvatske i ovdje im organiziramo smještaj - govori nam Lerga, kojeg smo jedva uhvatili između bezbrojnih poziva koje ovih dana obavlja. Ljudi iz cijele Hrvatske udruzi se javljaju da nude smještaj, a osim brojnih privatnih smještaja organizirali su punktove na kojima mogu privremeno smjestiti nesretne ljude na dan-dva dok ih se ne smjesti dalje.
Vedrana Beg (55) je u nedjelju ponudila pomoć, a već u ponedjeljak navečer bila je na Barabasu, malom graničnom prijelazu Mađarske i Ukrajine. Objašnjava nam da je taj prijelaz važan jer na njega ljudi dolaze pješice. Zadatak volontera je da prevezu djecu, majke i starije.
Vedrana je godinama u Whatsapp grupi Lassa, gdje ljudi iz cijelog svijeta pomažu onima u potrebi.
- Pomagali smo izbjeglicama iz Sirije, prošle godine smo bili na Baniji. To je građanska inicijativa, nemamo se potrebu promovirati. Gdje god netko pati, mi smo tamo. Tako i ovaj put.
Ukrajinci koji bježe imaju organiziran prijevoz od Lavova do granice, a hrvatski vozači ih prevoze prema našoj zemlji gdje im je već dogovoren smještaj.
- Svjesni smo da je ovo tek počelo. Bitno je da idemo mi koji se poznajemo i znamo da možemo računati jedni na druge. Imamo iskustva s izbjeglicama, to je tuga duboko ukopana u očima i ako čovjek nije stabilan to je teško i nemoguće dobro izvesti. Mi moramo pokazati ljubav Hrvatske i dovesti ih na siguran teritorij. Ne možete doći tamo i plakati jer oni plaču. Vi morate grliti njih - iskrena je Vedrana. Suprug radi u Švicarskoj, ali je podržava jer cijela obitelj volontira kad god može.
- Ja mogu ići u noći, ali bez ljudi koji rade ne mogu ni ja ništa. Zaposleni uplaćuju donacije, daju namirnice, robu... Sve je jednako važno i jedni bez drugih ne možemo - kaže.
Svi naši sugovornici se slažu da ne treba ići bezglavo pomagati bez plana i dobre organizacije.
- Kad sam tek odlučila da idem, onako srčano sam rekla kćeri da će biti kod frendice dok ja idem do granice. Hvala bogu da to nisam napravila jer je sad tamo kaos. Sad dolaze valovi ljudi koji nemaju nikog, prvo su išli oni koji su imali nekog i plan kamo idu. Sve njih treba evidentirati, bitna je logistika - govori Duška. I ona i Vedrana slažu se da nitko ne može i ne mora spasiti sve, ali da je i spas jednog djeteta i davanje sigurnog krova nad glavom ono za što trenutno žive.
Marin Lerga nam kaže da je do ponedjeljka u njihovoj organizaciji u Hrvatsku stiglo dvadesetak ljudi, a u utorak ih već očekuju barem 40. Objašnjava da nije panika jer su Mađari, Slovaci i Poljaci dobro organizirani, imaju spremno medicinsko osoblje i hranu, tako da izbjeglice imaju gdje sačekati dalji transport.
Naplata prijevoza
Nažalost, teška situacija je izvukla i ono loše iz ljudi pa neki naplaćuju nesretnim i izgubljenim ljudima po 150 eura za prijevoz dalje u Europu.
Udruga Bila Hrvatska spremna je i s ukrajinske i s hrvatske strane baš zato da takve zlonamjernike pokuša zaustaviti. Na Facebooku je pokrenuta grupa pomoći nazvana SOS Ukrajina u koju se javljaju brojni građani koji nude pomoć. Između ostalih javila su se i poznata lica.
Voditeljica i pjevačica Ida Prester Peševski izbjeglicama je ponudila smještaj u Zagrebu. I novinarka Maja Sever ponudila je isto smještaj za jednu malu i jednu četveročlanu obitelj u Zagrebu. Kaže da ima i kombi ako treba ići po ljude na granicu.
Hrvoje Petrić, gastro kolumnist i konzultant, pomogao je sa svojim vezama da neprofitna organizacija World Central Kitchen krene pružati pomoć oko hrane na ukrajinskoj granici, a akcija se sad proširila i u Ukrajini. José Andrés, španjolsko-američki kuhar, osnivač World Central Kitchena, najpoznatije i najefikasnije mobilne javne kuhinje koja pomaže i kuha u područjima najvećih svjetskih kriza, sad hrani građane suočene s katastrofalnom ruskom invazijom na Ukrajinu.
Sve je započelo kad se Petriću prije par dana javila kolegica iz New Yorka, koja ima dobre veze s World Central Kitchenom i zamolila ga da je spoji s ukrajinskim šefovima kuhinja. On ih sve poznaje jer je nedavno bio tamo pa ih je odmah povezao.
- Oni postavljaju kuhinjske punktove, idu na lice mjesta i hrane ljude. Bili su i u Baniji na terenu. Ovaj put su prvo došli u kampove na ukrajinskoj granici jer nisu imali nikoga u zemlji. Zvao sam šefove u Odessi, Kijevu, Harkovu, koji su uglavnom ponudili svoje restorane. Sad se tamo kuha po tisuću obroka dnevno za ljude u potrebi - ispričao nam je Petrić, kojemu se sve više javljaju i hrvatske firme koje žele pomoći s hranom i donacijama pa ih on prosljeđuje dalje.