U nastavku donosimo:
- iskustva pirotehničara Angela Arsova od prvih motiva do najtežih trenutaka na terenu
- intimnu ispovijest Dalibora Osmana o nesreći, oporavku i posljedicama koje nosi
- pionirski put Nade Ušurić, prve žene pirotehničarke, i izazove početaka bez adekvatne opreme
- što otkrivaju dugogodišnji izvidnici i voditelji poput Davora Laure o metodama i opremi
- glasove iz struke i udruge o sudbinama pirotehničara nakon završetka razminiranja, uz iskustva i stavove ljudi s terena
Godine 2007. godine tada 30-godišnji Angel Arsov radio je kao konobar u rodnim Vinkovcima. Mala plaća, kod kuće supruga i jedno dijete. Krpao se kraj s krajem. "Bio sam u ratu i znao sam nešto o minama i odlučio sam se prijaviti za pirotehničara. Plaća je bila pet puta veća od konobarske, beneficirani radni staž a i vukla me i želja da očistimo Hrvatsku od mina jer znao sam kakva je to opasnost. Supruga, prijatelji govorili su mi da nisam normalan.
Zašto idem u to, zar se ne bojim da ću poginuti. Ali bio sam tvrdoglav i krenuo sam", govori 19 godina kasnije smirenim glasom Arsov o svojim motivima za obavljanje jednog od najopasnijih mirnodopsk...
