"Kina je simultano, u različitim političkim područjima, partner za suradnju, za pregovore, ekonomski konkurent i sustavni rival." Tako glasi doktrina EU za odnose s Narodnom Republikom Kinom. Definirana u razdoblju kad je Hrvatska u Dubrovniku organizirala summit inicijative "16+1". Koja je nakon toga počela gubiti na važnosti i zato što je dio sudionika, članica EU, zaključio da je u njoj previše kineskog pritiska, dok je analiza isplativosti pokazala da je korist minimalna. Preciznije, članice EU su, zanemarimo Mađarsku koja se i tu ponaša kao samostalan igrač, zaključile da je primarni cilj Pekinga ostvariti mogućnost zaobilaznog pritiska na EU. Kao u slučaju Grčke koja je zbog Pireja blokirala izjavu o stanju ljudskih prava u Kini. Jednom, više ne. Ali je zato Mađarska prošlog tjedna blokirala izjavu o Hong Kongu. I opet će.
Neupitno je da Kina želi toksično djelovati na cjelokupnu EU preko ekonomski slabih država inicijative "17+1" kakvom je postala ulaskom Grčke u Dubrovniku. I dio članica EU se ponaša u skladu s time. Gradonačelnik Praga na prijeme poziva Republiku Kinu na Tajvanu, gdje je boravilo i izaslanstvo češkog Senata. Peking se pjeni, ali nema načina da naudi Češkoj jer ekonomski nije izložena.
Premijer Andrej Plenković kazao je da "16+1" "ima vrijedan potencijal (?) kao jedinstvena inicijativa koja izgrađuje mostove između Europe i Azije te je komplementarna cjelokupnim odnosima između EU-a i Kine" (potonje nije točno). Šest je članica EU u veljači za summit "17+1" kao partnere kineskom predsjedniku Xi Jinpingu delegiralo ministre. Kao znak što misle o Xiju, kojeg Hrvatska poziva u goste, i njegovoj politici. Litva je prošle subote napustila inicijativu. I proglasila odnos Kine prema manjinskim muslimanima "zločinom protiv čovječnosti" i "genocidom". U Zagrebu tradicionalna šutnja.
Hrvatska od "17+1" nije imala nikakve koristi. Kina je te 2019. godine najavljivala ulaganja, uvoz, čudo jedno, pri čemu je ispod radara prošao zahtjev premijera Li Keqianga da kupujemo "panda" obveznice (kineske). Nismo kupovali, nema ulaganja. Ne volim ponavljati, ali neke stvari treba dovoljno puta reći. Plenković je zahvalio kineskim vlastima na suradnji u redovitom dopremanju medicinske zaštitne opreme tijekom pandemije. To je kao da je zahvalio DT-u što je u doba pandemije funkcionirao internet. I Kini i DT-u je bio interes da sve funkcionira jer su tako zarađivali. Kina nije ništa poklonila Hrvatskoj u tom razdoblju (ni Srbiji, da se razumijemo), sve smo platili. U čvrstoj valuti koju kapitalistički komunisti jedinu priznaju. A onda bi na 60 milijuna dolara plaćenih dali nešto malo pride gratis. Oko 5%, slaba napojnica.
Ista ta Kina nedavno je nametnula sankcije tijelima i parlamentarcima EU. Plenković o tome ni slova. Ni Jandroković. Litva poručuje: "Slijedimo učinkovitiji pristup 27+1 u komunikaciji s Kinom. Snaga i utjecaj Europe su u njezinu jedinstvu". To je poruka kako male zemlje trebaju kreirati politiku prema Kini. Ne joj davati poslove koji se financiraju iz fondova EU. Pa onda u Metkoviću micati zastavu na kojoj je pisalo "Hong Kong nije Kina". Što je slika kineskog pristupa Hrvatskoj. Samo ono što je u interesu Partije.
