Prvi tragovi
Darko Berljak, Edin Alikalfić, Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin u kratkom su roku obavili nevjerojatan pothvat: na ogromnom prostoru gorostasnog ledenjaka uspjeli su pronaći tri tijela, te dijelove alpinističke opreme, satova, fotoaparata, značke koje su odavno korodirale.
Podsjetimo, 24. srpnja 1974. petnaest alpinista iz tadašnje Jugoslavije krenulo je na vrlo opasan uspon na Kavkaz, na stijenu Križ Ušbe. U olujnom nevremenu koje je podiglo lavinu stradala su četiri hrvatska alpinista: Ante Bedalov, Nenad Čulić, Urso Vrdoljak i Viktor Tabaković. Tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka pronađena su na užetu u stijeni Ušbe dan nakon nesreće, dok su Nenad Čulić i Viktor Tabaković nestali u ledenoj lavini, njihova su tijela gotovo četiri desetljeća ostala zarobljena u ledu. Prve tragove opreme prošle je godine slučajno pronašao češki alpinist koji je, vjerujući da je riječ o Slovencima, to prijavio Gorskoj reševalnoj zvezi Slovenije, a oni proslijedili Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja. Sva tri pronađena tijela pokopana su u tri odvojena groba na alpinističkom groblju u selu Mestija u podnožju Ušbe. Naime, identifikacija je preduvjet da Gruzija dozvoli prenošenje posmrtnih ostataka u domovinu. Vjeruje se da bi dva tijela mogla pripadati stradalim hrvatskim alpinistima i gorskim spasiocima Nenadu Čuliću i Viktoru Tabakoviću.
Vodene bujice
Nakon što su ih pronašli, transport stradalih alpinista bio je na granici pogibelji, gotovo filmski, ne kriju članovi spasilačke ekspedicije. S ledenjaka na tri tisuće metara nadmorske visine trebalo se spustiti - sa zaleđenim tijelima i opremom težom od 300 kilograma - 1600 metara niže i 30-ak kilometara dalje. Potom je trebalo savladati još četiri kilometra ledenjaka i kamenih nanosa. Nakon toga je uslijedio strmi 400-metarski stjenoviti skok, pa šest kilometara kroz šumu i desetak kilometara makadamske ceste prepune vodenih bujica, gdje su umalo stradali. Našoj ekipi u tom su dijelu pomagali lokalni gorštaci.
Pretraga ledenjaka
- Pretražili smo ledenjak sa svih strana. Donijeli smo kvalitetne uzorke tijela koji će se usporediti s DNK materijalom članova njihovih obitelji. Silazak u dolinu bio je gadan. Dug i naporan. Temperature su porasle, led se otopio i rijeke su nabujale. Koristili smo sve moguće tehnike, s nama su išli konji i nosači, i jeep terenac koji je došao do jedne točke, a dalje nije mogao zbog nabujalih rijeka. Srećom, kolege Pezar i Kamenjarin kao pripadnici specijalne policije tri su godine bili u mirovnoj misiji u Gruziji pa su poznavali teren. Konačno smo se nakon dan i pol spustili u dolinu - opisao je Darko Berljak, vođa ekspedicije. - Ovom prilikom izražavamo sućut obiteljima stradalih kolega. Nakon 38 godina ponovno izvući na površinu svu tu muku, neizvjesnost i tugu nije im lako.