StoryEditor
REPORTAŽA

Hrvatski čuvari supstance koja je razorila Bejrut: Iza ovih vrata ne smije ući ni šef Uprave

Mjere sigurnosti u pogonu, ali i skladištu su rigorozne. Svi zaposlenici moraju imati posebnu odjeću, obuću i kacigu
Pogoni Petrokemije u kojima se osim umjetnih gnojiva proizvodi i sirovina za eksplozive
 Srđan Vrančić/Cropix

Oko tisuću tona amonijeva nitrata ima potencijal razoriti sve u krugu 1,5 kilometara, to je okvirna računica. U kutinskoj Petrokemiji, jedinoj kemijskoj tvornici u Hrvatskoj koja zadnjih 50 godina proizvodi taj spoj, dnevno ga mogu sintetizirati i do 500 tona.

Ivica Losso, direktor u Petrokemiji, u odjelu Kvalitete, zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša, koji nas je dočekao tamo na licu mjesta, odmah demantira sve naše katastrofične scenarije.

image
Ivica Losso
Srđan Vrančić/Cropix

Uvjerava nas da oni ovdje proizvedu i skladište puno manje amonijevog nitrata od predviđenih kapaciteta, a gnojivo odnosno spoj, koji je u fokus javnosti došao nakon što je uzrokovao razornu eksploziju u Bejrutu, zapravo je posve siguran ako se njime ispravno rukuje. Štoviše, da bi uopće došlo do eksplozije mora se poklopiti nekoliko ozbiljnih faktora.

Stručna pozicija

- Da sada ovdje iz vreća istresemo amonijev nitrat i vi ga palite plamenikom, ne bi se dogodilo ništa, on bi se rastopio. Znači, kako bi stvarno došlo do velike eksplozije prvo amonijev nitrat mora biti nepropisno skladišten, u nekoj skučenoj prostoriji gdje bi se mogao stvoriti visoki tlak, onda bi on trebao biti u rinfuzi, prosipan gdje bi se mogao zaprljati, motornim uljem, naftom, a potom je potrebna i visoka temperaturu, kao i neki detonator - objašnjava Losso koliko bi se stvari trebalo poredati da do eksplozije na koncu dođe.

Nije htio spekulirati, čak ni sa stručne pozicije, o eksploziji u Bejrutu i kako je moguće da su se svi ti faktori poredali za oblak uništenja koji je uzeo preko stotinu života i razorio sve u krugu deset kilometara. Kaže da svim obiteljima stradalih izražava sućut, ali da ne može komentirati tamošnju eksploziju jer je još uvijek u fazi istrage. Amonijev nitrat kao uzrok tek je jedna od teorija, a moguće je štošta više - u zemlji koja je poznata turbulentna točka - terorizam, šverc oružja.

image
Srđan Vrančić/Cropix

Nakon mjerenja temperature i dezinfekcije, uvedeni smo u krug pogona koji se prostire na 130 hektara. Tvornica gdje se amonijev nitrat proizvodi je tek jedna zgrada od mnogih, crvene boje, koja iskače u petrokemijskom željeznom sivilu, a iz dugačkog tornja na vrhu izlazi dim.

Amonijev nitrat ovdje se, doznajemo, dobiva postupkom granulacije. Zbog sigurnosnih razloga, ipak, nismo mogli prići bliže tvornici niti razgledati pogon iznutra. Pristup u njega ima tek osam zaposlenika, kaže Losso, a ne može ući čak ni predsjednik Uprave.

Mjere sigurnosti u pogonu, ali i skladištu su rigorozne. Svi zaposlenici moraju imati posebnu odjeću i obuću, kacigu, temperatura u prostoriji ne smije prijeći 30 stupnjeva Celzijevih, a skladište se nalazi pod 24-satnim nadzorom. Uz to, u krugu pogona, imaju i posebnu vatrogasnu jedinicu koja je samo njima na raspolaganju.

image
Srđan Vrančić/Cropix

Losso kaže da pokušaja provala ili pljački u skladišta gdje se odlažu vreće amonijevog nitrata nikada nije bilo. Inače, kao diplomirani kemičar on u Petrokemiji radi zadnjih 27 godina, a kaže da u 52 godine postojanja kompanije, koja trenutno zapošljava 1300 ljudi i žila je kucavica grada Kutine, nije bilo nijednog incidenta povezanog s amonijevim nitratom.

Kako se s amonijevim nitratom točno postupa? Naime, jednom kada se proizvede, a dolazi on u obliku sitnih bijelih granula od 2 milimetra, pakira ga se u troslojne vreće. Prema riječima Losse, ne smije biti u rinfuzi, odnosno nabacan negdje na hrpu jer se može zaprljati, zamastiti, a tada postaje opasan.

image
Srđan Vrančić/Cropix

- Ako se slučajno prosipa ili vreća pukne i manja količina završi na podu, odmah se zaustavlja cijela operacija, čisti se i u posebnu vreću skuplja ostatak koji onda vozimo na preradu. Nažalost, ne možete vidjeti kako to izgleda unutra, ali tu je sve čisto kao apoteka - prepričava.

Uglavnom, jednom upakiran u nepropusne vreće, od 25 kilograma pa do jedne tone, po njega dolaze radnici na viličarima i prebacuju ga u obližnje skladište gdje stoji na paletama i čeka isporuku.

Nismo uspjeli doznati koliko se točno ovog spoja, koji se podjednako koristi u poljoprivredi, ali i vojnoj i građevinskoj industriji, ovdje točno proizvodi i skladišti. Ukupno na godišnjoj razini proizvedu oni svih vrsta gnojiva (eksplozivnih i ne eksplozivnih) oko 1,2 milijuna tona. Dnevno između tri i četiri tisuće tona.

image
Srđan Vrančić/Cropix

Kupci

Na pitanje tko su kupci, kemičar Losso odgovara da u najvećoj mjeri amonijev nitrat kupuju tvrtke iz regije, Srbije, Bosne i Hercegovine, pa čak i iz Grčke, vrlo malo potrebe ima na domaćem tržištu. Primjena je nekoliko. Najočitije, korištenje u poljoprivredi kao gnojivo. Međutim, amonijev nitrat, napominje, ne može se kupiti u poljoprivrednoj apoteci jer svaka tvrtka koja s njime rukuje mora imati posebne dozvole. Ona malo strašnija primjena jest u tehničke svrhe. Eksploziv.

- To mogu biti tvrtke iz vojne industrije, ali najčešće su kompanije koje ga koriste za demoliranje, znači u rudnicima, probijanju za tunele i ceste. Osim toga, zanimljivo je da ga se koristi i u spoju oksidul, za anesteziju u bolnicama - nabraja Losso.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. kolovoz 2020 13:04