Ma pustite vi te kraljeve. Nisam ja nikakav kralj kruha, kako me nazivaju. Ne volim pričati o luksuzu. Novca će uvijek biti. Ali prijatelja? E to vam je već pitanje – govori mi 45-godišnji Mato Škojo pa hitrim pokretom namjesti ionako savršeno zavezanu kravatu. Predsjednik Uprave Škojo Grupe sav je u plavim tonovima: ima tamnoplavo odijelo i plavu kravatu koji se stapaju s uredom na prvom katu poslovne zgrade u osječkoj Divaltovoj ulici. Na podu ureda koji se proteže na 50-ak četvornih metara tamnoplavi je tepison ukrašen sitnim, žutim detaljima što je kombinacija boja koju danas svijetom pronosi Škojin najuspješniji brend, piše Globus u novom broju.
Riječ je o pekarama Mlinar, najvećoj industrijskoj proizvodnji kruha ne samo u Hrvatskoj nego u ovom djelu Europe i koja je vlasniku priskrbila stalnu poziciju na ljestvici 50 najbogatijih Hrvata.
Škojo najmanje voli pričati o svome bogatstvu, a najviše o poslu.
“Svi smo mi u Mlinaru angažirani od jutra do sutra, i to je pozitivna, uspješna priča. Meni je manje bitno što o meni pišu mediji, a puno me više zanima što o našem bureku misli Atila koji ga je upravo kupio u Budimpešti jer to znači da on sada jede proizvod koji je u našim pogonima zamjesio pekar Ivica”, slikovit je Škojo.
Vlasnik Mlinara referira se na svoj veliki izvozni iskorak, rijedak među hrvatskim maloprodajnim lancima.
Mlinar je od 2013. godine do danas u Budimpešti otvorio sedam poslovnica.
To je jedan od najhrabrijih poteza kompanije koja u ovom trenutku zapošljava 1700 radnika, a prošlu je godinu završila s prihodima od 430 milijuna kuna odnosno s 28 milijuna kuna dobiti.
Od toga, 16 milijuna kuna dobiti odnosilo se upravo na Mlinar, pekarsku tvrtku koja je pokorila regiju i u koju je Škojo, od 2009. godine otkako je kompaniju kupio, uložio približno 60 milijuna eura.
Tvornica bureka. Za Mlinar se malo tko više usudi reći da je pekara: radi se o industriji ozbiljnih razmjera koja bi se u sljedećih nekoliko godina sa 170 trebala proširiti na 300 poslovnica, a u ovoj godini, prema Škojinim očekivanjima, imat će znatno veće prihode nego lani.
U tome bi im trebala pomoći i posljednja investicija: tvornica bureka koja će proraditi negdje početkom lipnja u Osijeku i u kojoj će se, kad dostigne pune kapacitete, moći proizvoditi i do 700 tisuća bureka na dan.
Dok sjedimo u Škojinu uredu, kroz veliku staklenu stijenu zaklonjenu žaluzinama naziru se radovi na objektu koji će u počecima zapošljavati 60, a na vrhuncu i do 170 radnika.
To u pravilu znači da će Škojo Grupa ove godine broj zaposlenika već povećati na njih najmanje 1800, što je daleki put od 2009. kad je Mlinar u Zagrebu imao samo devet poslovnica.
Škojo je te godine Mlinar kupio od vlasnika Agrokora, Ivice Todorića.
Nije to bila njihove prva poslovna transakcija – sedam godina ranije, 2002. godine, Todorić je od Škoje kupio njegovu tvrtku Alastor.
“Jesu li vam u poslu pomogli vaši dobri odnosi s Todorićem?”, pitam vlasnika Mlinara.
“Gledajte, on je kupio moju, ja njegovu tvrtku, i svaki je od nas za to pošteno platio. Mi poslovno surađujemo, a kad ljudi rade neki posao, onda se obično povežu i privatno. Naši su odnosi korektni”, objašnjava mi Osječanin čiji je poslovni put danas manje-više poznat.
1994. godine osnovao je tvrtku Alastor, a do 2002., kad ju je prodao Todoriću, u Hrvatskoj je imao 15 supermarketa.
U vrijeme prodaje Alastora prihodi su iznosili 900 milijuna kuna, a Škojo je kupio hotel Osijek i okrenuo se hotelijerstvu.
I danas je nepoznato koliko mu je Todorić platio za Alastor, ali Škojo otad ne prestaje biti u središtu pozornosti.
Što mu, tvrdi mi, neopisivno smeta.
Kaže, od svjetla pozornice puno su mu važnija druženja četvrtkom.
Radi se o redovnom okupljanju s prijateljima s kojima Škojo, ako ga ne opterete poslovne obveze, jednom tjedno igra nogomet, a kasnije se nešto pojede i popije.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
