.png)
Nesreća mirogojskog tramvaja, zagrebačka poplava, željeznička nesreća na Glavnom kolodvoru, sudar aviona iznad Vrbovca, sudar brodova kod Dubrovnika i nesreća nagibnog vlaka šest su velikih prometnih ili prirodnih tragedija koje će obraditi nova dokumentarna serija radnog naziva “Najveće nesreće mirnodopske Hrvatske” pod redateljskom palicom Arsena Oremovića, koju radi u sklopu vanjske produkcije za HRT.
- Svaka od šest epizoda trajat će 50 minuta i obraditi jednu od velikih nesreća koje su se dogodile u novijoj povijesti Hrvatske, od sredine prošlog stoljeća do danas, što je okvir koji je uvelike određen ne samo doista zanimljivim i tragičnim slučajevima, nego i postojanjem arhivskih audiovizualnih materijala bez kojih nikad ne bih ulazio u dokumentiranje povijesti - rekao je redatelj Oremović, dugogodišnji novinar i filmski kritičar koji radi s timom od samo nekoliko ljudi: producenticom Majom Vukić, snimateljem Raulom Brzićem, montažerkom Dunjom Sikirić i novinarem Jutarnjeg lista Dušanom Miljušem, koji ima najvažniiju ulogu u pripremnoj istraživačkoj fazi. Ekipa se nada da će ovaj niz epizoda dobiti i nastavak.
Tragedije pale u zaborav
Nesreće koje obrađuje su itekako poznate i uvelike su obilježile svoje epohe, no smatra da su neke od njih već pomalo pale u zaborav.
Sjeća se da je i sam kao dječak s velikim zanimanjem pratio izvještaje o sudaru aviona iznad Vrbovca koji mu je najizazovniji i najintrigantniji slučaj.
Crnokronikaški sadržaji i inače su vrlo popularni širokoj publici, a zašto je tome tako objasnila nam je psihologinja Kristina Bačkonja.
- Prema mnogim socijalnim istraživanjima, ljudi imaju tendenciju vjerovati u pravedan svijet. Žele vjerovati da se dobrim ljudima ne događaju loše stvari. Naravno, različiti su razlozi za svakog čovjeka, no prema istraživanjima su, primjerice, za većinu ljudi loši vozači oni koji su pod utjecajem alkohola i drugih sredstava te su upravo oni ti kojima se događaju prometne nesreće, odnosno loše stvari se događaju ljudima koji su to zaslužili - rekla je Bačkonja te dodala da je isto i kada se dogodi neka tragedija. Nažalost, znamo da to nije tako, da teza o pravednom svijetu ne funkcionira stoga ljudi često iskrivljuju činjenice kako bi poduprli tezu.
No, Oremović se u svom dokumentarcu držao striktnih činjenica.
- Izuzetno je važno i, budimo realni, televizijski vrlo zanimljivo da ih se obradi na ovaj način zbog sudbina još uvijek velikog broja živih ljudi koji su s njima povezani - kaže Oremović koji nam je objasnio svoj dokumentaristički pristup.
- Serija će imati igrane dijelove, ali samo kao asocijativnu i stilski naglašenu “potporu” arhivskim snimkama i našim materijalima s izravno uključenim sudionicima - rekao je.
Oremović se u potpunosti klonio “novih” otkrivanja te se iz krajnjeg pijeteta prema žrtvama i odgovornosti prema javnoj funkciji HRT-a držao službenih verzija, citiranja sudskih spisa, istraga i zaključaka, s izuzetkom nagibnog vlaka čiji slučaj još nije završen, ali njega kompenzira velikim brojem sudionika. Nove detalje iz velikih povijesnih slučajeva donosi kroz ono najbitnije, priče sa stajališta emocija, ljudskih sudbina i sučeljavanja rada sustava nekada i danas.
Neispričani detalji
- Uglavnom se zna hladni podatak da je vozač nesretnog mirogojskog tramvaja bio neko vrijeme u zatvoru i da je nakon toga odmah umirovljen, a ne zna se da je taj čovjek to podnio tako da ga se lako moglo pripisati emocionalno najtragičnim žrtvama, što izravno saznajemo od njegova sina. Ili, također, zanimljiva je priča da je u istoj tramvajskoj nesreći sudjelovala sestra pjesnika Mladena Kušeca koja je u tom trenutku bila u visokom stupnju trudnoće.
Nasreću, dobro je prošla i bez komplikacija rodila blizance, od kojih je jedan, Zorko Patekar, poslije postao pilot, poznat po tome da je vozio Papu tijekom boravka u Hrvatskoj, a u vrijeme zrakoplovne nesreće nad Vrbovcem baš u tom trenutku kao student letio malim avionom u tom predjelu - ispričao nam je Oremović, otkrivši nevjerojatnu povezanost.
S tehničkog aspekta, ističe, zanimljivo je snimati sudar aviona, ali puno je napetije snimati razgovor dvoje ljudi kada su to stvarni pilot i kontrolor leta u izravnoj simulaciji stvarnog događaja na stvarnoj lokaciji. Ili nadrealnu scenu u kojoj jednom stanovniku mjesta Gaj pokraj Vrbovca pada na kućni prag LP Rolling Stonesa.
Takvi nadrealistički, a opet potpuno stvarni i životni trenuci puno više intrigiraju od same akcije, smatra Oremović koji nam je opisao detalje iz dokumentarne serije u produkciji tvrtke Izazov 365 koja treba biti isporučena do 1. prosinca ove godine, a nada se da će potom brzo i u emitiranje na HRT-u.
1954. godina: Horor na Mirogoju nakon kojeg je ukinuta trinaestica
“U osam i trideset kobnoga jutra jauci, krici i lom velik, na strmoj cesti za Mirogoj, spoje se krv, drvo i čelik.” Riječi Davora Kovačića, urezane na spomen-ploči, jedini su podsjetnik na najtežu tramvajsku nesreću u zagrebačkoj povijesti u kojoj je život izgubilo 19 putnika. Bio je dan prije Svih svetih. Vozač tramvaja krenuo je s Mirogoja i spustio ručnu kočnicu za par okretaja. Ulazeći u prvi zavoj na nizbrdici shvatio je da tračnička kočnica ne radi. Pokušao je kočiti ručnom kočnicom uz sipanje pijeska. No, uzaludno jer tramvaj je sve brže jurio. Na zadnjem zavoju, pokraj bolnice, izletio je iz tračnica. Prevrćući se, prešao je na drugu stranu ulice te udario u stabla kestena. Iščupao ih je iz korijena i naposljetku se zaustavio, udarivši u željezni stup gradske rasvjete. Razbacana i raskomadana tijela prizor je koji je ledio krv u žilama najiskusnijih policajaca, a krici i zapomaganje 37 teško unesrećenih odjekivali su centrom grada. Linija 13 tada je ukinuta, a naknadno je raskopana i pruga te je od Mirogoja prema Zvijezdi putnike počeo prevoziti autobus. Zanimljivo je da je tada ukinut i sam broj tramvajske linije - trinaestice - a Zagreb je bez tog tramvaja živio punih 29 godina kada je ponovno uvedena.
1964. godina: Zagreb pod vodom
Bila su to tri najdramatičnija dana u povijesti Zagreba u 20. stoljeću, izuzmu li se ratni dani. U noći s 25. na 26. listopada 1964. rijeka Sava izlila se iz korita i poplavila trećinu grada. Posljedice su bile katastrofalne. “Kiša ne prestaje”, ponavljali su spikeri, ali i uznemireni slušatelji. Tragična računica u crnoj kronici glasila je: 17 mrtvih, 172 ozlijeđena. Voda je prekrila više od šest tisuća hektara užega gradskog područja na kojemu je živjelo 180 tisuća ljudi.
Zbog poplave je 40.000 ljudi ostalo bez krova nad glavom, a potpuno je uništeno 10.000 stanova. Zagreb je tih dana živio kao prirodom podijeljen grad: dok su se građani, vojnici i policajci u zapadnom i južnom dijelu Zagrebu suprotstavljali bujici, građani s bregovitih predjela poput Pantovčaka normalno su šetali ulicom pod kišobranima.
1974. godine: Premoreni strojovođe u smrt odveli 153 osobe
Ni tehnički dobro opremljena pruga, ni suvremeni sigurnosni uređaji u lokomotivi nisu tog kobnog petka, 30. kolovoza 1974., mogli spriječiti katastrofu na Glavnom kolodvoru u Zagrebu i ujedno najveću željezničku nesreću u povijesti Hrvatske. Međunarodni ekspresni vlak 10410, koji je prometovao na relaciji Atena - Zagreb - Dortmund, u 22 sata i 33 minute na samom istočnom ulazu u Glavni kolodvor sa svih svojih devet vagona iskočio je iz tračnica pri brzini od 104 kilometra na sat i za sobom odveo u smrt 153 osobe.
U vlaku se u trenutku katastrofe nalazilo oko 400 putnika. Lokomotivu oznake 661-216 vozili su strojovođa Nikola Knežević i njegov asistent Stjepan Varga, koji su preživjeli. Istražitelji nisu bili usuglašenog mišljenja oko uzroka nesreće, a kao najvjerojatniji uzrok smatra se iscrpljenost jer su obojica u proteklome mjesecu prošli 300 sati rada, a prije nesreće bez ostatka radili su 51 sat. Unatoč toj olakšavajućoj okolnosti, Knežević je osuđen na 15 godina zatvora, a Varga na osam.
1976. godina: Dan kad su ljudi padali s neba poput kiše
“Bio je to dan kada su ljudi s neba padali kao kiša”, opisuju još i danas mještani Gaja i Dvorišća nedaleko od Zagreba taj grozni 10. rujna 1976. kada su se na deset tisuća metara iznad Vrbovca zbog pogreške Kontrole zračnog prometa u Zagrebu sudarili avion British Airwaysa, koji je iz Londona letio za Istanbul, i DC-9 Inex-Adria Avioprometa na letu iz Splita za Köln-Bonn.
Domaći avion koji je prevozio njemačke turiste pao je i izgorio u šumi, a britanski, koji je prevozio turske radnike, pri sudaru se prepolovio još u zraku i njegovi su dijelovi završili u kukuruzištu sela Gaj, ali i širom sedam četvornih kilometara uokolo gdje su pronalaženi još godinama nakon nesreće. U najvećoj tragediji ikad zabilježenoj na hrvatskom nebu život je izgubilo svih 176 putnika i članova posade iz oba aviona.
Prema rezultatima višegodišnje istrage, za okolnosti zbog kojih je došlo do sudara aviona krivi su bili kontrolori leta u Zagrebu. Danas pokojni Gradimir Tasić zbog toga je osuđen na sedam godina zatvora, no kazna mu je poslije prepolovljena pod pritiskom kolega kontrolora koji su potpisivali peticiju, pravdajući ga teškim uvjetima rada i premorenošću.
Naime, sredinom 1970-ih područje zagrebačke kontrole zračnog prometa bilo je jedno od najprometnijih u Europi, a ljudi je bilo premalo.
1992. godina: Hrvatski Titanic kod Dubrovnika
Svake godine u 16.43 sata, kada se dogodila jedna od najvećih pomorskih tragedija u novijoj povijesti Dubrovnika i Hrvatske, u Gružu morem zaplovi vijenac u sjećanje na žrtve. Zbog nerazjašnjenih okolnosti 6. svibnja 1992. došlo je do sudara dva broda u kojemu je smrtno stradalo deset putnika, od kojih troje maloljetne djece.
Toga kobnog dana u ratnom Dubrovniku Jadrolinijin trajekt Ilirija upravo je uplovljavao na kraju svog putovanja iz Rijeke. Iz tadašnjeg okupiranog Cavtata Atlasovom Aurorom u Dubrovnik je putovalo 96 putnika, uglavnom izbjeglica.
2009. godina: Trenuci užasa u vlaku kod Rudina
Mnogi se još sjećaju izvanrednih vijesti i stravičnih novinskih naslova od 24. srpnja 2009. kada je oko 12 sati i 10 minuta nagibni vlak, koji je vozio iz Zagreba za Split, izletio iz tračnica na nizbrdici u Rudinama pokraj Kaštela i odveo u smrt šestero putnika, a još ih je 55 bilo ozlijeđeno. Prizori s mjesta nesreće, kako su tada svjedočili ljudi na terenu, bili su stravični, a cijela se kompozicija, srećom, uspjela zaustaviti na rubu provalije.
Nakon opsežne istrage otkriveno je da je tragediju izazvalo prethodno prskanje pruge problematičnim sredstvom za uklanjanje korova, zbog čega sva tri kočiona sustava nisu uspjela spriječiti da vlak pun putnika ne udari u kameni usjek. Suđenje petorici optuženih za nesreću počelo je početkom 2011. godine. Utvrđeno je da je u izlijetanju vlaka nastala materijalna šteta od gotovo 30 milijuna kuna, a Hrvatske su željeznice obiteljima poginulih i ozlijeđenim putnicima isplatile više od 6,5 milijuna kuna.