Stevanu Šoti je 86 godina. Ipak, to ga ne sprečava da sjedne u kabinu svoga IMT-a i pođe na njivu obrađivati svoja 24 jutra zemlje na kojima sije pšenicu, kukuruz, soju... I ove će godine, kaže, na oranicu. Čim zatopli.
- Eto, još mrdam - kaže nam ovaj čovjek, jedan od desetak hrvatskih državljana koliko ih je preostalo u Kenđiji, području široke plodne vojvođanske ravnice smještenom na sjeverozapadu Bačke, koje se dandanas katastarski vodi kao teritorij Hrvatske, iako se nalazi uz lijevu, srpsku, obalu Dunava.
Stevan živi sa suprugom i kćeri, a pamti vremena kada je Kenđija imala čak 96 salaša. Danas ih se može pobrojati na prste jedne ruke. Ostalo je samo četiri-pet autohtonih obitelji, pretežno pripadnika mađarske nacionalne manjine i nešto Hrvata koji se ipak nisu od...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....