Ni nakon gotovo četvrt stoljeća života u kapitalizmu biznis i država u Hrvatskoj ne uspijevaju naći zajednički jezik. Hrvatska po uvjetima poslovanja, upozoravaju poslodavci i ekonomisti, ostaje sredina nenaklonjena razvoju poduzetništva, a danak tomu plaćaju hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini.
- Država bi nam najviše pomogla kada ne bi pomagala. Hrvatska je prenormirana, a to nam otežava poslovanje. Što, uostalom, reći u situaciji kada morate proći kroz oko 80 različitih koraka i procedura samo za prijavu i odjavu radnika?! - žali se Petar Lovrić, predsjednik HUP-ove Udruge malih i srednjih poduzetnika.
- Mi ovdje stalno govorimo o nekim apstraktnim investicijama, ali problemi leže u detaljima, posebno u zlostavljanju od strane državne administracije, kao i u nedostatku vizije, ne samo državne, nego i lokalne administracije. Pogledajte samo koliko poslovnih prostora u Zagrebu i drugim gradovima zjapi prazno - nastavlja Lovrić.
Ne treba se stoga čuditi, dodaje naš sugovornik, što nam čak i iz Njemačke dolaze primjedbe da imamo represivan državni aparat. U svakom slučaju, složit će se mnogi, on je po uslugama koje pruža daleko od onoga koji bi poticao razvoj poduzetništva, a time i generiranje nove proizvodnje i otvranje radnih mjesta.
Alarm Svjetske banke
Hrvatske probleme s “business friendly” administracijom davno su uočile i međunarodne institucije. Tako, primjerice, Doing Business, pokazatelj “lakoće poslovanja” koji priprema Svjetska banka, Hrvatsku po uvjetima poslovanja u ovoj godini stavlja tek na 89. mjesto. Ispred nas su odavno baltičke i srednjoeuropske zemlje u tranziciji, koje su nam u nekim bivšim vremenima gledale u leđa, a pretekao nas je i niz zemalja europskog jugoistoka, poput Makedonije i Crne Gore, pa čak i Kosova. Slovenija na Doing Business ljestvici kotira neusporedivo bolje od nas i drži 33. mjesto.
Po kvaliteti poslovnog okruženja Hrvatska je na ovogodišnjoj Doing Business ljestvici stiješnjena između Urugvaja i Albanije. Iako Doing Business nije jedini alat kojim se ocjenjuje kvaliteta poslovanja u nekoj zemlji, svakako je dobar detektor problema koji koče razvoj poduzetništva. U hrvatskom slučaju ti su problemi već godinama, ako ne i desetljećima, isti i kreću se u rasponu od spore i neučinkovite administracije, preko nefleksibilnih, a često i kontradiktornih i rigidnih propisa pa do pristupa financijskim kanalima. To, naravno, ne znači da ništa nije napravljeno na razvoju poduzentištva, ali opći je dojam da su one glavne reforme izostale, posebno kad je riječ o reformi javnog sektora.
Višegradska skupina
Dio tih problema prisutan je i u zemljama Višegradske skupine - Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj, koje su 2004. bile zvijezde tadašnjeg proširenja EU na istok. Upravo su se problemi s kojima se suočava poslovna zajednica u tim zemljama našli u fokusu članka koji je ovih dana objavio ugledni Financial Times. Pozivajući se upravo na Doing Business, u FT-u zaključuju da je posao lakše pokrenuti u Iranu, Nepalu ili Kostarici, nego u Češkoj, Poljskoj ili Slovačkoj, iako su sve tri članice EU. Tako je za pokretanje novog posla u Slovačkoj potrebno 19 dana, u Češkoj 20, a u Poljskoj čak 30 dana. Uz preveliko birokratiziranje, poduzetnici u tim zemljama žale se i da ih tamošnje vlasti nedovoljno financijski podupiru.
Među zemljama Višegradske skupine odstupa, zaključuju u FT-u, jedino Mađarska. U našem je sjevernom susjedu danas, zaključuju u FT-u, pozivajući se na “rengen” Svjetske banke, potrebno samo pet dana za osnivanje tvrtke. To je četiri puta kraće nego u Slovačkoj ili Češkoj i čak šest puta kraće nego u Poljskoj. Probleme s kojima se susreću poduzetnici kada kontaktiraju s državom vlada u Budimpešti pokušava riješiti posebnim za to skrojenim projektom.
Hrvatskoj, međutim, samo jedan takav projekt teško da bi bio dovoljan. Dio domaćih ekonomista odavno upozorava da je Hrvatska “zapela u tranziciji”. U vrijeme gospodarskog uzleta u prošlom desetljeću, kada je probleme trebalo rješavati, hrvatske su ih vlasti pospremale pod tepih. Danas, kada nečinjenje stiže na naplatu, Vlada pokušava okrenuti glavu od problema, nadajući se da će se oni sami riješiti.
Dugotrajan posao
- U kratkom roku mogu se ukloniti barijere investicijama u sustavima u kojima imamo komparativne prednosti, poput turizma, kao i u onim sustavima u koje, nakon što smo ušli u EU, treba ući privatni kapital, kao što je transport. U srednjem roku treba raditi na poboljšanju konkuretnosti poslovnog okruženja, a to uključuje uklanjanje administratvnih barijera i teritorijalni preustroj - poručuje Zdeslav Šantić, makroekonomist SG Splitske banke. Ipak, upozorava, promjene ne treba očekivati preko noći. Naime, priča o poboljšanju uvjeta poslovanja uključuje i smanjenje visokog poreznog opterećenja, posebno u segmentu oporezivanja rada, kao i postupnu promjenu rigidnog poslovnog okruženja kako bi se otvorio prostor za brži i veći nastup privatnog kapitala. No, upozoravaju ekonomisti, uključuje i reformu velikih javnih sustava. U konačnici, dodaje Šantić, on mora uključiti i povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj te obrazovanje kako bi se hrvatsko gospodarstvo preusmjerilo na proizvodnju sofisticiranih proizvoda.
- To je dugotrajan posao - zaključuje Šantić.