Ostala je još jedna cura, cijena je 4000 kuna. Primila je četiri cjepiva i čipirana je, a ja to nakon prodaje riješim u kinološkom, pardon, veterinarskoj stanici.
A ima li papire?
- Ma ne, nema papire. Da ima, koštala bi 2500-3000 eura, ne bi joj cijena bila ovolika.
Roditelji su joj zdravi?
- Mama i tata su joj zdravi, lijep je to pas...
A dobit ćemo i neku potvrdu? Znate, da ne bi bilo...
- Ma zdravi su sigurno. No, morate znati da je to pas za stan ili kuću, ne za dvorište - kaže nam ilegalna trgovkinja iz Galgova nedaleko od Siska, koja preko oglasnika prodaje njemačkog patuljastog špica, odnosno, pomeranca.
I da, ima pravo. Ivana Prkačin Jerković, vlasnica registrirane uzgajivačnice te pasmine koja radi već 15 godina, kaže da štene te pasmine kod nje košta od 1500 do 3000 eura. Puno bih uštedjela da sam kupila ovog iz oglasnika, zar ne? Tako se barem čini na prvi pogled, no istina je često posve suprotna. Mnogima je prihvatljivo kupiti psa bez pedigrea, bez “papira”, jer to smatraju čistim snobizmom. Oni žele određenu pasminu, ali im nije važna potvrda da je zaista riječ o čistokrvnom psu. Pritom zapravo ne znaju da kupnjom psa iz neregistrirane, time i ilegalne uzgajivačnice, potiču sve najgore: od prevare države, kojoj nije plaćen porez, preko nekontroliranog uzgoja pasa, pa sve do financijskog podržavanja ljudi koji pse zapravo ne vole i često su prema njima vrlo okrutni, gledajući u njima samo izvor novca.
“Štancanje” pasa
Registrirani uzgajivač mora prije parenja provoditi genetske testove roditelja pa ako su oni oboje zdravi, tek tada će dozvoliti da imaju potomstvo. Ni to nije jamstvo da će štene biti zdravo, ali je mogućnost daleko veća nego od ilegalnih uzgajivača, koji se nazivaju štanceri. Oni, zaista, samo “štancaju” pse: kuja ima onoliko legala godišnje koliko može imati, ne brinu o njoj, ni o štencima... Nije slika crno-bijela - neki su bolji, neki gori, no svima im je zajedničko da prodaju mačka u vreći.Ne zna se koliko se novca tako zaradi, no prošle godine su autori bloga “Psi laju, a karavane prolaze” deset dana čitali oglase u samo jednom oglasniku te utvrdili kako se u tom vremenu na ilegalnoj prodaji pasa u našoj zemlji okrene sedam milijuna kuna. U tom su se razdoblju prodavala 2562 psa. Kada bi se na to obračunao PDV, on bi iznosio gotovo 2 milijuna kuna. To bi, recimo, omogućilo da se podmire troškovi koje ima nekoliko skloništa za napuštene životinje, i to na cijelu godinu dana. Na sve to treba dodati i šverc pasa iz Srbije. Štenci bez papira, iz ilegalnog uzgoja i jeftiniji nego u našoj zemlji, mogu se prevesti tako da im se da nešto za spavanje, a onda ih se sakrije prilikom prelaska granice. Neki domaći uzgajivači kažu kako često čak ni to nije potrebno, jer su u kriminalne lance uključeni i domaći veterinari, kinološki suci te neki od graničnih policajaca. Svi oni dobro zarađuju od prodaje.
Zbog svega toga i mi smo krenuli u akciju. Cijeli sam tjedan provela na telefonu, nazivajući brojeve iz oglasnika, raspitujući se o psima za prodaju. Zanimali su me samo čistokrvni: shin tzu, labradori, pekinezeri, čivave... Oglasnik ih je pun. Za pekinezera je trebalo izdvojiti 800 kuna, za shin tzua 1600, labradora 2200...
- Ne, nemaju papire, ali bez brige, mama im nije bolesna.
A kako da znam da im mama nije bolesna? - pitam.
- Zdrava je. Prvo joj je to leglo. Kada ih vidite, odmah ćete znati da su zdravi. Dođite ih vidjeti pa ćemo onda sve dogovoriti - kaže gospođa iz Koprivničkih Brega.
Sličan razgovor vodim s gospođom iz Karlovca. Ona prodaje čivave za 2500 kuna. U oglasu piše da traže dom, gdje će biti članovi obitelji, a ne igračka za dijete. Sladak je to oglas, stječe se dojam da je nekome stalo do psa. Kao da je riječ o prvom leglu, činu nesmotrenosti vlasnika koji nisu kastrirali kujicu, pa žele naći dom za psa. No, razgovor koji vodim rasprsne taj mjehurić od sapuna.
Motiv je novac
- Nemaju papire, ali mama je uz njih. Kada dođete po psa, onda ćemo prebaciti čip na vas. Imala sam ja puno slučajeva da ljudi to ne naprave, pa kasnije meni dolaze opomene da cijepim psa protiv bjesnoće ili neke druge stvari, a pas nije kod mene - kaže mi gospođa koja je zainteresirana za dobrobit psa, ali očigledno iza sebe ima dugogodišnju praksu ilegalne prodaje pasa.
Svi ostali razgovori koje sam vodila, isti su. Ne, psi nemaju papir, ali su zdravi. Mama je uz njih. Mogu doći vidjeti. Ne, ne mogu mi prodati jeftinije. Ne, u slučaju da se psima nešto ozbiljno dogodi, neće preuzeti psa. Da, dali su psima tabletice. Je, jako su lijepi. Je, to je niska cijena. Ne, nemaju uzgajivačnicu, jer oni to ne rade zbog novca, nego zbog ljubavi. Da, oni zaista jako vole pse i ne žele na njima zarađivati. Zašto ih onda prodaju? Pa, moraju financirati svoje troškove. Kako ja to mislim, koje svoje troškove? Malo sam bezobrazna, svašta pitam i očito ne volim pse. Bilo je tu i nekoliko spuštenih slušalica.
Kakvi su psi iz štanceraja? Prekrasni, slatki, dragi... Kao i svi psi. No često i bolesni. Štanceri svakome prodaju priču da uzgajaju zbog ljubavi prema pasmini, no njihov jedini motiv je novac. Jednom mojem prijatelju rekli su da im je to prvo leglo te kako će kuju nakon toga kastrirati, ali je on sljedeće godine također vidio njihov oglas za prodaju štenaca. On je imao sreće, zaista, i nekim čudom je kupio psa koji je zdrav. Te sreće nije bila moja prijateljica koja je udomila psa kojeg je netko kupio od štancera, a onda izbacio na cestu. Pas je neprestano bolestan, ima nekoliko dijagnoza, koštao ju je toliko da je mogla kupiti dobar automobil, a što je najgore, i ona i njena kujica pate zbog problema koje ona ima. Pas iz štanceraja nema nikakva jamstva: štancer nije kontrolirao životinje koje pari, pa nema pojma imaju li oni neku nasljednu bolest i hoće li je prenijeti na štene. Ima štancera koji paze na uvjete u kojima životinje žive, no ima onih koji kuje drže u prljavim podrumima, gdje malene donose na svijet u mraku i izmetu. Kad kuja ne može više rađati, a sad navodim konkretan slučaj iz Zagreba, odsijeku joj uši i rep i bace je na livadu da iskrvari.
Naravno, to nije slika koju će kupac vidjeti. Mnogi je nisu svjesni. Mnogima koji žele kupiti baš određenu pasminu taj “papir”, odnosno, rodovnica, koja košta 120 kuna, nije važna. Valja napomenuti kako štenci naših autonomnih pasmina uopće ne plaćaju rodovnice. Kako bi se one mogle dobiti, vlasnik uzgajivačnice mora Hrvatskom kinološkom savezu platiti 200-tinjak kuna godišnje članarine. To navodimo kako bi bilo jasno da cijena psa kojeg se može kupiti kod štancera nije niska jer uz njega ne ide papir, nego zbog niza drugih razloga.
Trenutno su pravi “hit”, kažu iz Prijatelja životinja, maltezeri i jorkširski terijeri. Štanceri prate trendove i ilegalno uzgajaju one pasmine koje su ljudima u tom trenutku zanimljive.
Kažu kako većina pasa koji se mogu naći u oglasnicima potječe iz neregistriranog uzgoja i često su bolesni, inficirani buhama, pothranjeni i prerano odvojeni od majke.
- Mi često prijavljujemo neregistrirani uzgoj veterinarskoj inspekciji, i unatoč visokim kaznama propisanima Zakonom o zaštiti životinja, veterinarska inspekcija nije sklona prekršajnim prijavama protiv takvih uzgajivača, tako da se oni često nastavljaju baviti tim poslom unatoč višestrukim prijavama. Inače, Zakon propisuje da uzgajališta kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o registraciji uzgoja koje donosi Ministarstvo poljoprivrede. Cilj je tako suzbiti crno tržište pasa i njihovo “štancanje” te uvesti reda među same uzgajivače - kaže Luka Oman, predsjednik udruge koja se protivi svakom uzgoju i prodaji kućnih ljubimaca.
Uzgojne odredbe
U Hrvatskom kinološkom savezu problema su itekako svjesni. Kažu kako se godišnje u njihovu rodovnu knjigu upiše deset tisuća pasa. Uzgajivači koji su članovi njihova saveza moraju se pridržavati pravilnika i zakona, a Bojan Mataković, tajnik saveza, kaže kako je osnova pravilnika zdravlje i narav psa, a tek onda uzgajanje izložbenih pasa. Treba zadovoljiti uzgojne odredbe: svaki pas koji će imati potomstvo mora estetski biti savršen primjerak svoje pasmine, ali mora biti savršeno zdrav i imati dobru narav. Zdravlje se provjerava zdravstvenim testovima.
- Svaki uzgajivač mora osigurati označavanje pasa važećim pravilima HKS-a te obvezno očistiti štence od crijevnih parazita i provesti najmanje jedno zaštitno cijepljenje pasa protiv najčešćih zaraznih bolesti, potvrđeno veterinarskom knjižicom. Zabranjena je predaja štenadi iz legla prije navršenih osam tjedana starosti. Svi uzgajivači koji namjeravaju zatražiti leglo pri HKS-u obvezno moraju omogućiti pregled legla, što obavljaju voditelji uzgoja pojedinih udruga, koji uz pregled utvrđuje i način držanja te zatečene uvjete - pojašnjava Mataković.
To su osnovni uvjeti, a dodatni su da se psi drže u dobrim uvjetima, da se roditelji dodatno ispitaju određenim zdravstvenim testovima, da se štenad odgaja kako bi se i fizički i psihički najbolje razvili... Dosad su oni provodili neke stegovne postupke protiv članova za koje su utvrdili da se bave preprodajom pasa ili uzgojem suprotnog pravilnicima.
- Ne sumnjamo da osobe koje su istinski ljubitelji pasa, koji svojim psima žele pokloniti sve najbolje i koji za to posjeduju određena znanja, mogu biti odgovorni uzgajivači, i to je stvar odgoja i morala svakog pojedinca - ističe Mataković i kaže kako neodgovorne osobe, koje oni ni ne nazivaju uzgajivačima, rade upravo suprotno od svega toga, s isključivim ciljem što bolje zarade, pritom izbjegavajući osnovne postavke koje se odnose, ne samo uz izgled, jer svaki pravi vlasnik voljet će svojeg ljubimca bez obzira na to bio ono lijep ili manje lijep, nego, nažalost, one najbitnije koje se odnose na narav i zdravlje, pritom potpuno zanemarujući dobrobit životinja.
Oglasnici puni
- Prednost pasa koji posjeduju rodovnicu je i ta da budući vlasnik psa može znati koliko će pas narasti, odnosno kakvu bi narav, koja je u načelu pasminsko obilježje psa, trebao imati te ih tako uskladiti sa svojim željama i potrebama. Prema našim saznanjima, psi s rodovnicama rjeđe se napuštaju od ostalih pasa - kaže Mataković i dodaje kako je vrijeme pokazalo da najviše problema uzrokuje needuciranost kupaca. To koriste oni kojima je, kaže, jedini cilj zarada.
- Rekao bih da je najčešći razlog to što im se teško pridržavati osnovnih uvjeta koje je propisao naš Savez, a koji za svakoga tko se brine o psu nisu zahtjevni. Većini osoba koje uzgajaju bez rodovnica, da ne spominjem još i preprodavače, jest cilj pariti s prvim psom u susjedstvu, ne cijepiti štenad, loše ih hraniti i riješiti ih se što prije, protivno pravilima Saveza, ali i zakona RH, a sve s ciljem da se zaradi - ističe Mataković.
Sve to pod nadleštvom je Veterinarske inspekcije, za koju mnogi smatraju da ne radi dobro svoj posao. No, inspektori nam kažu kako se kontrole provode “na temelju saznanja o obavljanju neregistrirane djelatnosti uzgoja i nakon prijava stranaka”.
- Uzgoji kućnih ljubimca namijenjenih prodaji podliježu registraciji uzgoja pri nadležnom tijelu Ministarstvu poljoprivrede, a nadzor nad objektima koji se bave uzgojem kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji provodi veterinarska inspekcija Državnog inspektorata - stoji u odgovoru koji su nam poslali. Navode nam i kako su kazne za ilegalni uzgoj za fizičku osobu od 15 do 30 tisuća kuna.
- Veterinarska inspekcija podnijela je prekršajne prijave nadležnim sudovima na daljnje postupanje. U postupcima su nadležni sudovi odredili kazne uzgajivačima - kažu iz inspekcije.
Pitali smo ih i otvore li ponekad sami stranice oglasnika i počnu obilaziti ilegalne prodavače, no do zaključenja ovog izdanja nismo dobili nikakav odgovor na to pitanje. Čini se da im barem taj dio posla ne bi trebao biti težak - baš kako smo mi nazivali štancere, mogli bi i oni. Ilegalci će potencijalnom kupcu bez problema dati adresu na kojoj žive, pa se čini kako posao veterinarskih inspektora u ovom slučaju i nije pretjerano težak.
Unatoč tome, oglasnici su i dalje puni, a milijuni kuna okreću se na trgovini nesretnim životinjama, uglavnom na njihovu štetu jer se prodaju poput robe. Ako već to veterinarskoj inspekciji nije važno, možda bi im trebala biti važna činjenica da takva ilegalna trgovina, koja im se odvija pod nosom, itekako oštećuje državni proračun.