Da je hrvatsko javno zdravstvo upalo u slijepu ulicu iz koje ga nitko i ne pokušava spasiti potvrđuje usporedba podataka novoobjavljenog Hrvatskog zdravstveno statističkog ljetopisa iz 2021. s onim od prije deset godina.
Podaci su više nego zabrinjavajući jer zdravstveni pokazatelji ne prate činjenicu da imamo sve više liječnika, sve više općenito zaposlenih u sustavu, sve više raznoraznih uređaja, sve skuplje pametne lijekove, uz sve manje stanovnika jer je sve više umrlih, očekivano trajanje života ne miče se s mrtve točke, a u konačnici, sve je manje kvalitetne i dostupne zdravstvene skrbi.
Usporedba desetogodišnjih zbivanja govori da je Hrvatska 2011. imala 4,456.096 stanovnika, a 2021. samo 3,871.833 građanina, što znači da je javni zdravstveni sustav tada brinuo za čak 584 tisuće građana više, ali liste čekanja su, primjerice, bile manje. Također, prije deset godina jedan je liječnik trebao brinuti o 435 stanovnika, a 2021. o 246 pa se očekivalo da će situacija biti puno bolja po pitanju zdravlja.
Manje pregleda
Alarmantno stanje pokazuje i činjenica da je 2011. umrlo 51.019 građana, a 2021. 62.712. Istina, za dio tako ogromnog povećanja smrtnosti krivac je korona, ali da nešto "ne štima", pokazuje smrtnost od raka koja je unatoč smanjenju broja stanovnika u 2021. povećana u odnosu na prije deset godina, a s obzirom na višestruko povećanje izdvajanja za nove pametne lijekove i kakve-takve preventivne programe, očekivanja su bila drukčija.
Naime, prije deset godina Hrvatska je imala 314, a 2021. 349,9 umrlih od raka na 100.000 stanovnika. Sve to dovelo je do toga da je 2021. očekivano trajanje života bilo 76,8 godina, a prije deset godina 77. Drugim riječima, nismo se pomakli na ljestvici koja je nedvojbeni pokazatelj demografskih kretanja i razine zdravstvene skrbi u zemlji.
No, zato je prema HZJZ-ovim podacima zapošljavanje u zdravstvenom sustavu posljednjih desetak godina u stalnom rastu. Primjerice, 2011. u sustavu su bila zaposlena 73.433 djelatnika. Deset godina poslije taj je broj porastao na 75.186. Broj liječnika povećan je s 12.526 na 15.707. Zanimljivo je da se neprestano govori o premalom broj timova obiteljske medicine kojih je prema podacima HZJZ-a 2021. bilo 2616, a 2011. godine 2545 odnosno nekoliko desetaka manje, a istodobno je bilo više građana o kojima su morali skrbiti.
Obiteljska je medicina liječila 200-tinjak građana više po timu! Potvrđuje to i podatak HZZO-a po kojem je 2021. jedan tim brinuo o 1567 građana. Riječju, više djelatnika - manje stanovnika, a neprestano se naglašava da "nedostaje liječnika". Zanimljivo je da je unatoč koroni u PZZ-u 2021. zabilježeno 6,4 posto manje pregleda nego, primjerice, godinu prije!?
Svi su ti podaci posljedica i činjenice da su broj i organizacija zdravstvenih ustanova godinama "zabetonirani". Naime, u desetak godina broj domova zdravlja smanjen je s 49 na 44 samo jer ih je u Zagrebu nekoliko ukinuto. No, KBC-a i dalje imamo pet, ali tri kliničke bolnice, klinike su porasle s četiri na šest, opće bolnice ostale su na 22, ali specijalnih je bolnica umjesto 33 nakon deset godina 35.
Lječilišta i dalje imamo sedam, kao i 22 zavoda za javno zdravstvo, imamo 21 ustanovu za hitnu pomoć, a prije deset godina 13. Broj ljekarni ostao je isti -184. Imamo samo dvije ustanove za palijativnu skrb, a starost stanovništva govori da bi njihov broj trebao biti značajno veći. No, zato je znatno porastao broj trgovačkih društava u djelatnosti zdravstva, i to s 300 na čak 735 jer se očito shvatilo gdje je "živi novac" za koji prostor privatnicima daje loša organizacija javnog zdravstva.
Krevet manje
Da javno zdravstvo "zaostaje u razvoju", govori i podatak o cijepljenju protiv morbila, rubeole i zaušnjaka. Prije deset godina cijepljenost protiv tih zaraznih bolesti bila je 96,2 posto, a 2021. 89,3 posto.
Značajno je porastao i broj liječnika koji rade u bolnicama. Prije deset godina u njima je radilo 5758 liječnika pa je jedan brinuo o 4,4 postelje. Deset godina kasnije Hrvatska ima 7406 liječnika koji rade u bolnicama i 3,05 postelja po liječniku, što znači da se svaki liječnik brine za krevet manje. Situacija u općim bolnicama govori da u njima radi 2552 liječnika, a prije deset godina ih je radilo 2059 odnosno jedan je liječnik skrbio o 3,3 kreveta, a 2021. za 2,5.
Doda li se tome da je godišnja zauzetost bolničkih postelja smanjena s 271 na 216 dana i da je broj pacijenata po krevetu također manji odnosno 27,84 umjesto 29,21, smanjenje broja bolnica, odjela i kreveta sigurno ne bi smanjilo kvalitetu liječenja. Koncentracija kadrova i prostora gotovo bi sigurno povećala dostupnost i kvalitetu liječenja. Šteta što ove vrijedne i važne podatke o funkcioniranju sustava ne čitaju oni koji bi trebali mijenjati zdravstvo..