Čudni su putevi Gospodnji. Nevjerojatni. Neshvatljivi - možda se tom kratkom izjavom na najbolji način može oslikati neordinarni životni put jednog od najznačajnijih, najkoloritnijih, najneobičnijih, moguće i najkontroverznijih likova, među velikom konkurencijom, na novijoj političkoj sceni Hrvatske - Zdravka Tomca.
Riječ je o političaru i čovjeku koji nije ljude ostavljao ravnodušnima i koji je izazivao prijepore, čuđenja i dvojbe svojim političkim i životnim preobraćenjima, toliko svojstvenima hrvatskom političkom trenutku u posljednjih 30 godina.
Zdravko Tomac
Zdravko Tomac umro je nakon kratke bolesti 4. siječnja 2020. godine u istoj bolnici, u zagrebačkoj Dubravi, u kojoj je svoj životni put okončao i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, čovjek kojega je Tomac u jednom odlučnom trenutku hrvatske povijesti i politike počeo slijediti zamijenivši ga, nekritički, za neke svoje prijašnje idole i zvijezde vodilje. Zdravko Tomac nije, ako ništa drugo, bio od onih koji su svoje nakaradno mijenjanje političkog kaputa naplatili ili, pak, nekome time naudili.
Milan Bandić i Zdravko Tomac
Ne. Zdravko Tomac, koliko se zna, učinio je to iz nekih svojih uvjerenja, koje možemo sada preispitivati. Konačno, malo tko je i znao da je u bolnici i da mu se bliži neizbježni kraj, čak ni portali ili pokreti i udruge, koji su ga prigrlili kao "zabludjelog sina koji se vraća kući", pa ni oni poznati političari koje je "izmislio", poput Milana Bandića kojemu je bio mentor, nisu o tome govorili.
Umro je pomalo zaboravljen, odbačen, iako će ostati upamćen - možda ne s pravom - i kao simbol promjenjivosti u promjenjivom svijetu, premda su ga mnogi nadmašili i prebacili, a nisu imali tako značajnu ulogu poput njega. Htio je mijenjati sve, pa i svoju biografiju, ali nije bježao od svojih "zabluda", kako je govorio, jer se nisu baš mogle samo tako prebrisati.
Zdravko Tomac i Jadranka Kosor u Hrvatskom saboru
Zdravko Tomac bio je čovjek svog i našeg vremena, kakvo god ono bilo, i najbolji simbol tragike i turbulencija u hrvatskom društvu, po onom vicu - ja sam uvijek isti, ali se političke okolnosti oko mene mijenjaju. Zato neka na Tomca kamen baci prvi onaj koji nije griješio, iako će, dojam je, ostati odbačen od svih - i od svojih bivših prijatelja i kolega, a pogotovo od ovih današnjih. Htio je biti, a to je i znao govoriti, primjer i žrtva te naše nedorečene i potrošne nacionalne kvazipomirbe.
Zdravko Tomac bio je dijete i produkt režima kojemu je s njegovim padom polako okretao leđa. Rođen 1937. godine u Garčinu kod Slavonskog Broda, zapravo bi tamo ostao da mu novi režim socijalizma, koji je došao na krilima velike ratne pobjede, nije pružio mogućnost nade, školovanja i probitka. Bio je čovjek onog doba koji je iskoristio sve ondašnje blagodati. Mlad, pametan i školovan, još i s partijskim vjetrom u leđima, napredovao je i rastao u karijeri. Iako nije bio baš aktivni dio Hrvatskog proljeća (nije pao sa Savkom i Tripalom), sudjelovao je u radu na ključnom Ustavu iz 1974. godine.
Poslije je pokušao sebi pripisati ulogu proljećarske žrtve, ali bespotrebno. Nije bio. Štoviše, bio je šef kabineta jednog od prvoboračkih komunističkih hrvatskih političkih kadrova Jakova Blaževića kojemu je čak napisao i biografiju "Tražio sam crvenu nit". Poslije se, opet, nije u potpunosti odrekao Blaževića, ali je nastojao, nepotrebno, umanjiti svoju ulogu i funkciju. No među prvima je u tjedniku Danas upozoravao na opasnost od pojave Slobodana Miloševića i njegovih planova, a na nikad završenom 14. kongresu SKJ, kao delegat SKH, bez razmišljanja je poslušao Ivicu Račana i napustio zasjedanje. Ostao je uz Račana sve do 2003. kada gubitkom izbora napušta SDP.
Zdravko Tomac i Ivica Račan
U teškim ratnim vremenima, kao čovjek od velikog Račanova povjerenja, bio je potpredsjednik Gregurićeve ratne Vlade nacionalnog jedinstva 1991. godine i tu se očarao Tuđmanom kao što je nekad bio očaran Titom. Skrenuo je jako udesno, pa i kadšto groteskno, kao bivši komunist i ateist. No rekao je i da je spoznao Boga kada je nakon prometne nesreće ležao na rubu života i smrti. Imao je ukazanje, i to ga je promijenilo. "Postupno sam shvaćao da je komunizam prevara i počeo sam se mijenjati", govorio je u svoju obranu. U poznoj životnoj dobi napustio je, kaže, lažne zvijezde vodilje i pronašao istinsku zvijezdu vodilju u Isusu Kristu.
Zdravko Tomac
Na izborima 1997. čak se kandidirao protiv Franje Tuđmana. Iako je on, svjesno, samo popunjavao kvotu, da izbori ne budu sramotni, ipak je dobio impresivnih gotovo pola milijuna glasova. Bili su to njegovi zvjezdani trenuci, koje nitko ne pamti, a ponašanje na 14. kongresu i mjesto u Vladi 1991. godine te mistično doživljavanje Boga smatrao je svojim životnim uspjesima.
Doduše, nije bio isključiv. Rado je komunicirao s medijima, dok su ga htjeli. Iako su ga nekada smatrali političkim ridikulom, ostao je skroman i nosio teški kamen preobraćenika na svojim leđima i u duši, s kojim, vjerovao je, ide na račun svom Stvoritelju.
Plenković: 'Zdravko Tomac ostavio je veliki trag u hrvatskoj politici'
Predsjednik Vlade Andrej Plenković izrazio je u subotu žaljenje u povodu smrti poznatog hrvatskog političara i pisca Zdravka Tomca kojega je, rekao je, poznavao dugi niz godina i koji je ostavio veliki trag u hrvatskoj politici te je izrazio sućut Tomčevoj obitelji.
Premijera Plenkovića, koji je u subotu na zagrebačkom Sljemenu pratio žensku slalomsku utrku "Trofej Snježne kraljice" za Svjetski kup, novinari su pitali je li čuo vijest da je umro profesor Zdravko Tomac, što je Plenković sa žaljenjem potvrdio.
- Zdravko Tomac ostavio je veliki trag u hrvatskoj politici - i dok je bio u Vladi i Hrvatskom saboru, ali i kao plodan autor - rekao je Plenković i ponovio kako mu je zaista žao, istaknuvši da je to veliki gubitak za hrvatsko društvo i hrvatsku politiku. (Hina)
Jandroković uputio sućut obitelji Zdrava Tomca
U povodu smrti Zdravka Tomca, predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković uputio je u subotu izraze sućuti Tomčevoj obitelji u svoje osobno ime i u ime Hrvatskog sabora.
- Gospodin Zdravko Tomac ostat će u trajnom sjećanju šire hrvatske javnosti kao istaknuti hrvatski političar, publicist i profesor, koji je od neovisnosti Hrvatske obnašao niz visokih i odgovornih dužnosti - napisao je Jandroković u brzojavu sućuti.
Istaknuo je i da će se pamtiti njegov veliki doprinos u razvoju hrvatskih institucija i višestranačja, a posebno njegovo dugogodišnje djelovanje kao zastupnika Hrvatskoga sabora.
Gospodina Tomca pamtit će i brojni naraštaji studenata politologije koje je znanstveno odgojio, dodao je Jandroković. (Hina)