Nije bilo proračunato, ali kako je krenula inflacija te kako su se cijene u trgovinama i restoranima počele mijenjati i tijekom kupovine, primijetila sam da sam nakon nekog vremena, iznervirana neprestanim promjenama cijena određenih proizvoda ili grupa proizvoda, jednostavno počela zaobilaziti police na kojima se ti proizvodi nalaze te sam pronašla jeftinije alternative ili sam ih jednostavno izbacila s popisa.
Krenulo je, dakle, spontano, a onda, kad sam osvijestila da mi te manje prilagodbe ne čine neke drastične razlike u smislu kvalitete života - ali svakako čine u kontekstu financija - neke sam stvari namjerno i ciljano odlučila izbaciti iz svakodnevne konzumacije jer sam zaključila da su odavno prešle granicu vrijednosti za novac i da ih jednostavno više ne želim plaćati.
Osvježavajuća mi je bila činjenica da mi te promjene navika nisu drastično utjecale na kvalitetu života niti sam osjećala da si nešto otimam od usta. Dapače, kad sam se, nakon godine dana otkako sam prestala kupovati jednu verziju sira, opet vratila tom proizvodu, nakon dvije kupovine shvatila sam da ga zapravo ne želim i da je takav stav moguće primijeniti na gotovo sve aspekte mojeg potrošačkog života.
Evo što sam eliminirala iz košarice i za što vjerujem da se u njoj neće naći tako skoro.
Pojedine vrste sireva
Konkretno, postojala su dva sira koja sam prije inflacije redovito kupovala. Jedan svježi kozji sir te jedan sirni namaz s hrenom su godinama bili sastavni dio moje košarice. Nažalost, brzo se ispostavilo da će mi ova dva proizvoda postati najbolji mjerači inflacije - cijene su im se doslovno mijenjale iz tjedna u tjedan, a kad je situacija postala takva da sam za njih morala početi izdvajati i 70 posto više nego prije inflacije, shvatila sam da se osjećam blesavo što ih kupujem i da je možda stiglo vrijeme zamijeniti ih nekim drugim proizvodima. I službena statistika Eurostata pokazuje da je kategorija sira, jaja i mliječnih proizvoda jedna od onih koje su zabilježile dosta visoke stope inflacije. U odnosu na kraj 2020. cijena ovih proizvoda narasla je 46 posto, a u slučaju mojih konkretnih artikala i znatno više od toga, pa su bili među prvima koje sam izbacila.
Fast food restorani
Okej, ni prije ih inflacije nisam posjećivala često, ali bilo je nekoliko restorana u koje sam povremeno zalazila na ćevape i slična jela, uglavnom u situacijama kad sam željela pojesti nešto "low budget". Slično je bilo i s pizzom, koju obožavam. Ona je predstavljala jelo prihvatljive cijene koje bih si povremeno dopustila, ne prečesto, jer ne predstavlja pretjerano zdravu prehrambenu naviku.
No ono što se u inflaciji dogodilo s cijenama najjeftinijih restorana meni je neshvatljivo. Većina njih praktički je udvostručila cijene, a kap koja je prelila čašu bila je kad su porcije smrznutog pommesa počele dosezati cijene od pet eura. Nijedan high-end restoran u zemlji nije dizao cijene brzinom kao što su to činile najveće rupe-roštiljarnice, pa danas radije biram jednom godišnje pojesti u dobrom nego jednom tjedno u fast food restoranu.
Nesezonsko voće i povrće s placa
Nije nepoznanica da su s uvođenjem eura cijene na tržnicama odletjele u nebo, a mene je to natjeralo da puno opreznije postupam s novcem kad sam na placu.
Posebno se to odnosi na cijene nesezonskog voća i povrća koje na placeve često stiže sa Zelene tržnice, a iako uglavnom bude slične kvalitete kao i voće i povrće u trgovinama, razlike u cijenama su drastične.
Povrh toga, ono što me na placu smeta jest činjenica da, za razliku od trgovina, uglavnom ne poštuju obvezu navođenja zemlje podrijetla, kao ni ograničenih cijena, što bi u pravilu trebali poštovati svi koji su registrirani kao trgovine. Sve to natjeralo me da na tržnici pomno biram što ću kupovati te kupujem samo provjerene artikle, dok za ostalo radije odlazim u trgovinu, gdje je drastično jeftinije. Ne znam koja je logika iza ovakve prakse, ali ne vjerujem da dugoročno ide u prilog tržnicama.
Sladoled i kolači iz slastičarnice
Jako volim sladoled i to mi je dugo omiljeno osvježenje, no uglavnom sam odustala od slastičarskih varijanti jer nisu bili vrijednost za novac ni prije inflacije, a sada pogotovo.
No kap koja je prelila čašu bila je kad je većina slastičarnica, nakon dizanja cijena, ukinula varijantu "pola-pola", jer činjenica da kuglica sada košta tri eura nije bila dovoljna za zatvoriti financijsku konstrukciju. Ubrzo su onda krenuli i naplaćivanje preljeva i slične gluposti, a prelilo se i na kolače, koji sada koštaju kao nekad cijeli obrok. Razumijem da je sve poskupjelo, ali svi mi koji smo u životu kod kuće ispekli kakav kolač znamo otprilike koliko oni koštaju u proizvodnji, a koliko se naplaćuju. Slatko ionako treba maksimalno reducirati, pa su i ovi proizvodi brzo izletjeli s mojeg tanjura i iz života.
Predpakirani pileći file i odresci filea
Ovo je jedan od najboljih primjera poreza na budale i očito je da sasvim dobro funkcionira jer redovito u trgovini vidim ljude kako kupuju pakirane odreske pilećeg filea, nesvjesne koliko to plaćaju.
Većina proizvođača piletine, naime, nudi predpakiranu piletinu u različitim oblicima, no iako su više-manje slični, odnosno razlikuju se tek u načinu rezanja, razlike u cijenama su drastične. Odresci pilećih prsa znaju biti i dvostruko skuplji od prsa u komadu, iako ih za izrezati treba ravno minuta, a posebno je sve skupa apsurdno kad se usporedi s cijenom cijelog pileta.
Naime, država je ograničila cijenu cijelog pileta na 3,32 eura za kilogram i jedino što se danas isplati jest kupiti cijelog piceka i lijepo ga istrančirati. Police s narezanom piletinom stoga već dugo zaobilazim.
Dezići u spreju
Ovo otkriće je zbilja na razini djeteta, ali eto, trebala mi je inflacija da shvatim da sam griješila sve ove godine koje sam kupovala dezodorans u spreju jer su oni u odnosu na istu verziju u sticku ili roll-onu naprosto neisplativi.
Ukratko, ovaj prvi traje dva tjedna, a ostale varijante i više nego dvostruko dulje, s time da uglavnom imaju identičnu cijenu, pa mi je tek s uvođenjem eura i naglim rastom cijena dezića palo na pamet da iskušam i neke druge varijante osim spreja.
Bingo! Razlika je drastična, a drago mi je i što, zahvaljujući tome, imam manje otpada, što je dodatni benefit.
Narezani i predpakirani sirevi i salame
Ovo je slična priča kao i s piletinom. Brojni proizvođači nude proizvode iz rinfuze koje u trgovini možete kupiti na mesoreznici te identične takve, unaprijed narezane i pakirane u gramaži od 100 ili 150 grama. Iako je riječ o identičnim proizvodima, cijene su sve samo ne identične. Predpakirani sirevi i salame koštaju tridesetak posto više od identičnih takvih kad ih kupujete u rinfuzi, a ovdje nema ni suvišnog plastičnog otpada koji mi u cijeloj priči možda i ponajviše smeta. Korisno u svakom pogledu.
Imate prijedlog za Veliku Škrticu?
Pišite na: [email protected]
Uključite se u Facebook grupu Velika škrtica, povežite se s najvećom zajednicom potrošača i saznajte odgovore na sva pitanja o kojima drugi šute.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....