Benedikt XVI je iznenadio novim stavom o korištenju prezervativa. Prije godine i pô je u avionu koji ga je nosio u subsaharsku Afriku, teško pogođenu HIV-om, izjavio: “Epidemija aidsa jest tragedija, koja se ne može prevladati samo novcem, ne može se prevladati razdavanjem prezervativa koji, dapače, umnažaju probleme”. U knjizi intervjuu “Svjetlo svijeta” koja izlazi sutra u Italiji i još nekim zemljama, Papa kaže: “Mogu biti opravdani pojedinačni slučajevi, na primjer kada prostitutka rabi kondom, to može biti prvi korak prema moralizaciji, prvi čin odgovornosti”.
Zadnja linija obrane
Nije tajna da se o tome raspravljalo u Kuriji, da je opravdanost korištenja prezervativa proučavalo Papinsko vijeće za zdravstveni pastoral, da je uporabu prezervativa u određenim slučajevima odo bravao kardinal Martini, naglasivši da je baš Benedikt XVI potaknuo tu raspravu, da je kardinal Tettamanzi još prije deset godina stavljao prezervativ u kontekst prava na samoobranu, da ga je dopuštao bivši papinski teolog kardinal Cottier. Naravno kao zadnju liniju obrane, nakon čednosti i nakon vjernosti.
Ipak, svi ti istupi ne znače u Crkvi mnogo - dok ih ne potvrdi Papa, po načelu: Roma locuta, causa finita (Rim izrekao, raspra završena).
Zašto je onda Benedikt XVI lani u proljeće istupio s jednim akcentom, a sada s drugim? Je li naglo promijenio mišljenje? Je li popustio pred mišljenjem svoje “škvadre”? Ili je zapravo ostao pri svome stalnom mišljenju - kako u nedjelju tvrdi i ravnatelj Ureda za novinstvo Svete Stolice o. Lombardi - ali je opet bio na djelu njegov sada već kronični deficit u komunikaciji, utoliko vidljiviji ukoliko mu je prethodio rođeni komunikator Ivan Pavao II? Sudeći po ulomcima koje je objavio Osservatore Romano, knjiga “Svjetlo svijeta” daleko bolje komunicira s publikom nego prethodni Ratzingerovi spisi. Da nije to zasluga ipak intervjuista Petera Seewalda?
Afirmativni nauk vjere
Papa nije izabran da bude komunikator Katoličke crkve, njezin glasnogovornik. Njegova je funkcija, u krajnjoj liniji, da se svidi Bogu, a ne ljudima. Ipak, već duboko u šestoj godini njegova pontifikata reklo bi se da Benedikt XVI zna što hoće, ali nipošto nije siguran kako to postići, a još manje kako to komunicirati svojoj Crkvi, ponajprije “običnim” vjernicima.
Već smo ovdje rezimirali da je on Papa koji se zauzima za afirmativni nauk vjere, koji naglašava što Crkva hoće a ne protiv čega je, ali ne zna to formulirati tako da ga se po tome pamti.
Da je i kao kardinal žestoko reformirao postupak protiv spolnih prijestupa, a doima se kao simbol zataškavanja.Da je on Papa teolog koga prosuđuju i kritiziraju po svemu prije nego po teologiji.Pontifikat Benedikta XVI je i dalje, u osnovi, nastavak prethodnoga dugog pontifikata Ivana Pavla II, ali je promijenio neke elemente stila, vrativši simbole koje je koristio posljednji pretkoncilski papa Pio XII, ali u suštini nije mijenjao ništa.
Pooštreni stavovi
Benedikt XVI nije odustao niti od jedne ideje vodilje svog prethodnika, na primjer od stalnog zauzimanja za mir i za pomirbu, neke od kritika je i pooštrio, na primjer spram diktature potrošaštva - ali to kao da se i ne primjećuje. Pooštrio je postupak protiv pedofila, razvalio je Macielove Kristove legionare i samu figuru njihova osnivača, ali i to je doživljeno kao pozno i premalo. Napisao je encikličku rukovet o vjeri, ufanju i ljubavi, posvetivši ovoj posljednjoj meke, poetske stranice - ali te su enciklike ostale bez odjeka. Simboli su mu predmoderni, ali okoliš mu je postmoderan, bez razumijevanja za takvu figuru.
Ipak ga ulomci iz knjige intervjua “Svjetlo svijeta” pokazuju bitno toplijim i sućutnijim negoli se dosad pokazivao. To će se svidjeti i drugima.