“Možda je baš moja medalja iz Francuske ponuđena na aukciji! Ona koju sam trebao, a nikad je nisam dobio!”
To su riječi Luke Radmana, člana stožera i kondicijskog trenera hrvatske nogometne reprezentacije iz 1998., kojeg je jako uznemirila informacija da je jedna od brončanih “relikvija” ponuđena na aukciji u Njemačkoj.
- Evo, cijelo sam vrijeme u nekom bunilu jer mi se vratila priča iz 1998., priča koja me muči duga dva desetljeća. Punih 20 godina razmišljam o tome. Sad sam potpuno u tome, ja sam je zaslužio i nisam je dobio, a sada je netko prodaje. Osjećam se opet užasno, kao i tada 1998...
Htio napraviti repliku
Radman je nastavio monolog kojim cijela priča dobiva drugu dimenziju:
- Bio sam na tom pobjedničkom postolju, stajao sam ‘u kantunu’ blizu Ćire Blaževića i sa Slavenom Bilićem držao hrvatsku zastavu. Nisam se gurao u prvi red, a kad sam došao primiti odličje, nije ih više bilo. Stajao sam pored Blattera i Johanssona (tadašnji predsjednici Fife i Uefe, nap.a.), ne znam tko je sve od uglednika tu bio kad mi je rečeno da medalja više nema.
Sjećam se da je nije bilo ni za gospodina Ivu Šuška. Kad smo nakon te ceremonije ušli u autobus, Zvone Boban je uzeo mikrofon i tražio da mi se da moja medalja, koju je očito uzeo netko kome nije pripadala.
Da se ne kvari veliko slavlje rečeno mi je da sačekamo povratak u Hrvatsku te da će se sve srediti. Koliko mi je poznato, a potpuno sam siguran, tada su medalje dobili ‘zaštitar’ i vozač autobusa. Znaju to igrači, zna i Ćiro, znali su to tada svi.
Radman je nastavio gotovo bez daha: - Godinama sam išao za tim da dobijem medalju, bio bi red da je imam jer sam dao svoj doprinos tom velikom uspjehu. Išao sam kod nekog ‘majstora’ u Rijeku, mislio sam uzeti medalju od svog prijatelja Ivana Katalinića da napravim repliku.
Šansa na aukciji
No, profesionalni me je put nakon toga nosio u Iran, Dubai, Katar, Švicarsku... te do današnjeg dana nisam dobio medalju.
Iskreno, sudjelovat ću na aukciji, možda je i otkupim.
Da, čovjek koji je, između ostalog, kao autoritet na planu fizičke pripreme sportaša i magistar je kineziologije sporta, sudjelovao u pripremi košarkaške reprezentacije za Olimpijske igre u Barceloni (1992.), nogometne reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj (1998.), rukometne reprezentacije za Oimpijske igre u Pekingu 2008... ostao je zakinut puna dva desetljeća.
Šuškova priča
Ivo Šušak, za kojeg Radman tvrdi da je također ostao bez medalje, ponudio je svoju verziju. Prilično čudnu i znakovitu: - Izrazito sam ponosan na tu medalju koju sam dobio i imao ovješenu oko vrata.
Da, imam je i čuvam je kao najveću vrijednost... Priča je očito dobila takav epilog te je Ivo Šušak svoju kolajnu naknadno dobio. Ponovit ćemo, Luka Radman nije!
Šuker na potezu
Radman i dalje inzistira na svojoj viziji i verziji, ne želi ulaziti u polemiku, niti ga zanima kako je Šušak i na koji način naknadno došao do medalje:
- Znam samo da je bilo tako kako sada pričam i znam da nisam dobio ono što sam zaslužio. Sjećam se da mi je nakon Svjetskog prvenstva Davor Šuker, s kojim imam odlične odnose, iskreno priznao da nikad manje nije trčao, a više napravio, nego tada u Francuskoj.
Bio mi je zahvalan za individualni rad. Tada smo puno zajedno radili...
Ako je tako i ako je nakon svega doživio neviđeno nepravdu, red je da mu se Šuker sada oduži, da napravi sve da ispravi jednu veliku nepravdu dugu punih dva desetljeća...
HNS treba otkupiti medalju za onoga tko ju je zaslužio
Ne želi li talasati i “ispravljati krive Drine” te istraživati tko je i kako “maznuo” Radmanovu medalju, nepravdu je lako ispraviti. Ako je ranije i postojala ideja da se medalja od strane HNS-a otkupi na aukciji i donira Hrvatskom sportskom muzeju, još bi ispravnije bilo da se otkupi i konačno dodjeli pravom čovjeku - onom koji je 20 godina sanja. A onaj koji je prodaje?! Ako je jedan od onih koji su je “zaradili” (igrači i članovi stožera), to je njegov problem. Ako je jedan od onih koji je nije niti trebao imati - nek’ ide njemu na dušu...
Ako ćemo realno, sve je to vrlo lako saznati zatraži li se od Fife originalan i potpun snimak dodjele medalja. Lako će se saznati tko se ugurao na Radmanovo mjesto. Ako je nekome uopće stalo jer “... ni med cvetjem ni pravice...”, kako je to nekad lijepo rekao “mag” pisane riječi Miroslav Krleža.