Moj je slučaj sasvim uobičajen, tako svoju priču za Jutarnji list počinje jedan od građana (podaci poznati redakciji) koji je podigao stambeni kredit 2007. godine u francima ni ne misleći da bi moglo doći do krize.
“Kad sam ostao bez primanja bilo mi je svejedno je li u francima, eurima ili kunama, jer nisam imao novca”, priča nam.
Prema njegovim riječima, banka je bila korektna, redovito mu je slala opomene, pozivala ga na razgovore na kojima je on ponavljao - ne mogu na žalost otplaćivati rate, kad dobijem posao možemo možda vidjeti opciju reprogramiranja.
No, vrijeme čini svoje, rate su se nakupile, njegov je račun, preko kojeg je dobivao ono nešto malo novca što je uspio zaraditi, bio blokiran ovrhom banke i sve što je zaradio odlazilo je za kredit.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....