ISPOVIJEST NOVOG REKTORA 'Vjerujem da je i Josipović kršćanin u duši'

Novoizabrani rektor Sveučilišta u Zagrebu, dekan Filozofskog fakulteta Damir Boras, tijekom razgovora za Jutarnji očekivao je poziv kardinala Bozanića, vjerojatno zbog čestitke na osvojenom mandatu koji će mu trajati do 2018. godine. Za razliku od trenutaka nakon izborne pobjede, jučer je bio miran i dobro raspoložen. Primio je, kaže, više od 500 SMS-ova i 300-tinjak mailova s čestitkama.

Bili ste nakon izbora pod jakim emocijama. Kako se danas osjećate?

- Splasnula je euforija. Kad dobijete borbu u ovako teškoj bitci, mora biti poniznosti, zahvalnosti na providnosti koja mi je omogućila da preuzmem ovu jedinstvenum ali tešku dužnost. Sad je preda mnom okupljanje vrhunskog tima stručnjaka koji će upravljati Sveučilištem.

Imate dovoljno vremena, nastupate tek 1. listopada.

- Ne bih rekao, u kolovozu je mirovanje Sveučilišta, pa imam svega dva-tri mjeseca za pripremu.

Vaša prva izjava u najmanju je ruku neobična: želja vam je da Sveučilište postane mjestom temeljnih biblijskih vrijednosti. Što ona znači?

- Mi kršćani, katolici - a ja spadam u malu katoličku zajednicu, Starokatoličku, kojoj sam čak i čelnik - govorimo o tim vrijednostima kao kršćanskim. No to nisu samo kršćanske, to su vrijednosti koje dijelimo sa židovstvom, islamom i mnogim drugim religijama.

Smišljen termin

Unaprijed ste smislili taj termin biblijski?

- Da, da bih pokazao da su to vrijednosti morala, etičnosti, izvrsnosti i nagrade za rad, a prije svega ljubavi prema bližnjemu. Pod ljubavlju prema bližnjima podrazumijevam i građansku hrabrost, dakle da se jasno kaže on što ne valja.

Ne pokazuju li zviždači građansku hrabrost?

- Naravno. Uvijek me boli kada se progone zviždači jer su iznijeli tajnu. Pitanje je smije li protuzakonito djelo biti tajna.

Sveučilište, tu ćemo se složiti, ipak postoji zbog studenata. Mislite li da su biblijske vrijednosti bliske, primjerice, studentima Filozofskog fakulteta?

- Mislim da jesu. Međutim, ipak primjećujem da onima koji dođu na studij nakon srednje škole nedostaje potpune osviještenosti koliko je to važno. To je zato što društvo daje potpuno krive poruke. Puno je bolje ukrasti i odslužiti godinu dana zatvora, umjesto pošteno i krvavo raditi. Mi moramo promijeniti takve poruke. Ako to Sveučilište uspije, bit će korisno društvu.

Vi onda dajete Sveučilištu novu misiju. Mislite da je moguća?

- Slažem se da je teško, no ne trebamo u tome početi od Sveučilišta, već od vrtića, obitelji, odmalena. Temeljne vrijednosti moramo usaditi u odrasle da bi bile prenosive na djecu. To nije lak put, no može se. Oni koji govore da Sveučilište to ne može, to je od njih neodgovorno.

I lijeve i desne opcije

Bez obzira je li netko vjernik ili nije?

- I agnostici to mogu. Pogledajte našeg predsjednika Josipovića. Neka se ne ljuti, no on u sebi ima prave kršćanske vrijednosti, ne zato što je vjernik već zato što mu je to obiteljski usađeno.

Trebali bismo ga pitati što misli o tome. Vi ističete i vjeru u partnerstvo s Vladom, a kritizirate poteze ministra Jovanovića.

- Nisam izričito kritizirao ministra, već odluke i postupke Ministarstva znanosti koje su naknadno osporene putem Ustavnoga suda. Više puta sam ministru Jovanoviću rekao to u lice, na akademski način. U tom smislu naša je komunikacija vrlo dobra.

Što mislite o ministru Jovanoviću, ide li mu?

- Simpatičan mi je jer je detektirao stvari koje nisu dobre u sustavu, no on sam ne može ostvariti ono što želi. Jedan od razloga je i to što ne postoj dovoljno razgovora s akademskom zajednicom.

Bit ćete mu od pomoći?

- Zastupat ću prvenstveno interes zagrebačkog Sveučilišta, ali i ostalih. Mislim da se u dobroj vjeri može puno napraviti.

Kažete da bi se država trebala ponašati odgovorno. Vjerujete li da premijer Milanović govori iskreno kada kaže da je obrazovanje ovoj Vladi na prvome mjestu?

- Mislim da je iskren. On je obrazovan čovjek, meni simpatičan, poznajem dobro njegove kapacitete. Moja supruga je radila s njim u Ministarstvu vanjskih poslova i ima hvale za njega kao osobu.

A kao političar?

- U politici nije lako, no ja ga poštujem kao političara. Kada govorim o neodgovornom ponašanju, tada mislim na pojedine segmente društva koji omalovažavaju i ponizuju sustav obrazovanja. Tu se dobiva kriva slika poštenog i dobrog Sveučilišta, a onih nekoliko nesretnika koji su popustili izazovima novca više nisu naši članovi.

Koju političku opciju smatrate dovoljno sposobnom da ide u smjeru o kojem vi govorite?

- U mom timu bit će i lijeve i desne opcije stručnjaka. Meni trebaju pošteni Hrvati, tu mislim na političare, a ne nacionalne Hrvate, ljude koji vole Hrvatsku i koji će se za nju zalagati.

Govori se da ćete donijeti velike promjene na Sveučilište. Jesu li vas zato odabrali za rektora?

- Sigurno je da treba doći do promjena, no revolucionarne promjene ne uspijevaju. Pokušat ću popraviti ono što ne valja i natjerati ljude na Sveučilištu i u Rektoratu da u svoj rad unesu sve svoje sposobnosti, a ono što ne znaju da nauče. Osnovni problem dosad je bila komunikacija. Iz Rektorata do fakulteta nikada nije došlo pitanje - treba li vam nešto?

Ključne promjene

O kojim većim promjenama zapravo govorimo?

- Prvenstveno krećemo na poboljšanje komunikacije i oslanjanje na dekane. Njima se mora vjerovati. Treba poboljašti učinkovitost administracije, a ne da kada umre profesor na Filozofskom fakultetu, treba proći 120 dana i napisati elaborat od stotinu stranica zašto ga netko treba zamijeniti. To je krivo.

Nema li previše ljudi u Rektoratu i na Sveučilištu?

- Nitko neće ostati bez posla u mom mandatu, no administrativne poslove u Rektoratu treba smanjiti supsidijarnim upravljanjem kroz fakultete i akademije. Ne želim centralizirano upravljanje.

Cilj vam je jačati fakultete?

- Ja ne mislim upravljati Sveučilištem u tom smislu, jer je to nemoguće. Oni koji su pokušali nisu se sjetili da to i ne treba raditi.

Što će onda rektor raditi ako ne bude upravljao Sveučilištem?

- Koordinirat ću i upravljati zajedno s dekanima, a Rektorat će biti servis.

Dakle, dat ćete veće ovlasti dekanima?

- Tako je.

Hoćete li provesti analizu rada profesora u cilju povećanja produktivnosti?

- Uvođenjem bolonjskog procesa povećano je trajanje studija, a povećano je i opterećenje nastavnika. S druge strane, Bolonja zahtijeva i manje grupe, pa na predavanjima više nema 300 studenata. Ako sve to pomnožite, dobivate dvostruko više obveza za profesore, plus administrativni poslovi koj su im nametnuti.

Ne mislite da je time zakinuta znanstvena produktinost?

- Bojim se da katkad jest. Na znanstvenoj produktivnosti temelji se obrazovanje. Neki naši jadnici imaju 500 sati godišnje iz entuzijazma pa rade, kao i ja, po noći da bi uspjeli znanstveno.

Ima i onih koji dobivaju plaću, a ne dolaze na posao.

- Zato treba pojačati kriterije znanstvene izvrsnosti, ali uz oprez da se ne dogode krivi kriteriji.

Nije li dosta prepisivanja broja upisnih mjesta iz godine u godinu?

- Naravno da se kvote prepisuju, odnosno kontinuiraju jer postoji stvarna navala na pojedine fakultete i cijelo Sveučilište. Ako postoji potreba da se smanji broj upisnih mjesta, onda treba početi od repa, a ne od kvalitete.

Ne mislite da se kvote održavaju zbog očuvanja radnih mjesta nastavnika?

- Možda na nekim manjim sveučilištima. Mi smo ih smanjili i na Filozofskom gotovo u potpunosti ukinuli vanjsku suradnju. Sada zbog toga nemamo prostora za otvaranje novih radnih mjesta.

‘Ne stvaramo robote’

Hoćete li kao rektor preuzeti odgovornost što na Sveučilištu producirate kadar koji se ne zapošljava?

- Mi ne stvaramo robote, nego ljude koji su sposobni sami se prilagoditi tržištu rada. Problem vidim u slaboj mobilnosti radnika jer je politika stanogradnje posve kriva. Ja sam, primjerice, podstanar kod svoje majke. Sa svoje 62 godine nisam kreditno sposoban ma koliko novca imao. Mladi koji koriste sveučilišni kredit za novake plaćaju kamete koje su trebale biti najpovoljnije, a zapravo su dvostruko veće od običnih. S druge strane, otići raditi u Dalmaciju teže je nego mladima otići van iz zemlje. To je odgovornost države, a moj je posao da ukažem na taj problem.

Kažete da ima onih studija koji nisu potrebni tržištu rada, ali su strateška potreba Hrvtske. Strateška potreba države ispred osobne egzistencije?

- Kineski i japanski trebaju tržištu rada, a latinski i grčki trebaju strateški Hrvatskoj.

Kakav je vaš stav prema razvoju privatnih visokih učilišta? Većina ih je iz društvenih znanosti.

- Nemam ništa protiv privatnih sveučilišta, ali uz uvjet kvalitete. Imamo nekoliko stvarno izvrsnih privatnih učilišta koja unapređuju kvalitetu, no kada se govori da imamo previše društvenih i humanističkih programa i fakulteta, moram reći da se puno tih škola bavi primjerice menadžmentom u kulturu, a kulturu nitko neće proizvesti ako nema javnih sveučilišta. No osim tržišne potrebe za znanjem, koja je prilično nedefinirana, postoji društvena potreba za znanjem. Ne smijemo zadovoljavati samo tržište rada kako nam se sugerira nego i strateške potrebe hrvatskoga društva.

Skrb za studente

Ali one nisu definirane.

- To je širok pojam, tu su i potrebe građana da se školuju. Nisu naši mladi bedasti da ne znaju što treba upisivati, a dio ih nije sposoban za tehničke znanosti pa upisuju društvene i humanističke koje su dovoljno široke i prilagodljive tržišnim uvjetima. Mi naše studente ne učimo štrebanju na Filozofskom. Mi dajemo dobro obrazovane i prilagodljive stručnjake.

Ali Sveučilište vam pada na svjetskim ljestvicama. Zašto i dokad?

- Ne može se ispeći kruh od lošeg brašna ili ako ste premalo brašna ili soli stavili. A za to treba novca. Dok Hrvatska ima tri puta manje doktora znanosti od europskog prosjeka; ako ima financiranje koje je tek trećina ili četvrtina koju imaju susjedi, onda nam je rang zagrebačkog Sveučilišta na svjetskim ljestvicama prilično uspješan. Bez ulaganja u obrazovanje nema perpetuuma mobile. Mi radimo kvalitetno i uz jadne financijske uvjete, pa ipak smo uspjeli biti među prvih 400. Još smo dobri koliko ulažemo.

Ali država nema novca.

- Ne mora sve biti od države. Naša privreda nema interesa ulagati u znanost. Prije će ulagati u tehničke nego u društvene znanosti, a treba nam jezičnih stručnjaka. Zagrebačko Sveučilšite je najveće industrijsko poduzeće u Hrvatskoj koje prizvodi stručnjake. Bez tih stručnjaka ova država nema ništa!

Što je s uštedama? Studenti su nekad imali ograničeno vrijeme primanja zdravstvenog osiguranja. Biste li vratili tu opciju?

- Socijalna prava studenata odgovornost su države. Ja sam za to da redoviti i socijalno ugroženi studenti imaju dodatna prava. Mislim da studenti trebaju imati zdravstvenu skrb dok redovno studiraju.

Danas se odugovlači sa studiranjem jer studenti znaju da nakon toga vjerojatno neće naći posao u struci. Pritom jedu vrlo jeftin ručak, spavaju u jeftinim studentskim sobama koje neki od njih preprodaju…

- To je veliki problem, no mi nismo policajac koji to treba raditi. To je posao države.