Sve je bilo gotovo savršeno taman do lipnja 2011. godine: tvrtka Ardens iz Rijeke uspješno je proizvodila dijelove motora za Uljanik i Brodosplit, dobar dio toga su izvozili, a njezin se vlasnik, inženjer elektrotehnike Edi Filipović taman bio vratio sa sajma u Düsseldorfu.
Tamo je bio jedan od troje predstavnika hrvatskih ljevaonica koje su predstavile svoje proizvode, među ostalim i dijelove za nuklearne reaktore, što je u Njemačkoj bila prava mala senzacija.
Ako je Filipović dotad mislio da je Hrvatska “business friendly”, brzo se otrijeznio nakon što mu je inspekcija Ministarstva zaštite okoliša zabranila rad, a šestero radnika završilo na Zavodu za zapošljavanje.
Naprosto - njegova je ljevaonica nakon devet godina poslovanja preko noći postala nelegalna, i to u birokratskoj zavrzlami koju su uvjetovali predoslovni inspektori i jedan poprilično nerazuman propis.
Dozvola za otpad
Tvrtka Ardens u Rijeci je poslovala od 2002. godine, kad je Filipović kreditom od dva milijuna kuna kupio ljevaonicu propalog poduzeća Industrooprema.
Ljevaonica Industroopreme u Vodovodnoj je ulici funkcionirala još od razdoblja bivše države, i to u sektoru prerade željeza, a Filipoviću je Grad Rijeka čak subvencionirao kredit kako bi osposobio propalo poduzeće.
Vrlo brzo nakon što ju je kupio, Ardens razvija sasvim pristojan proizvodni program: izrađuju odljevke za brodske motore i vrlo dobro posluju sve do 2011. godine, kad ih je u lipnju posjetila inspekcija zaštite okoliša.
“Imate li dozvolu za gospodarenje otpadom”, pitali su inspektori iznenađenog Filipovića koji je bez te važne dozvole poslovao punih devet godina.
Ardens, naime, kupuje metalni otpad od tvrtke Metis i dalje ga koristi kao sirovinu u lijevanju, a za to sve do donošenja novog Zakona o otpadu nije bila potrebna posebna suglasnost.
Novim zakonom, međutim, neopasni otpad počinje se drugačije tretirati, odnosno niti jedna tvrtka ne smije kupovati ili prikupljati takav otpad bez posebne suglasnosti.
- Sve nam je to skupa bilo veliko iznenađenje, ali samo odlučili da ćemo poslušati inspekciju i nabaviti tu dozvolu - povjerio se Filipović Jutarnjem listu.
Pokazat će se da to ipak nije tako jednostavno.
Filipović se obraća Upravnom odjelu za graditeljstvo Grada Rijeke koji bi mu dozvolu trebao odobriti, ali ispada da za tvrtku Ardens to neće biti moguće.
Kako stoji u zaključku Ureda koji nam je Filipović dao na uvid, da bi tvrtka dobila dozvolu za gospodarenje otpadom, preduvjet je da se prenamijeni u tvrtku za obradu i privremeno skladištenje neopasnog metalnog otpada, ali Ardens tu prenamjenu ne može ostvariti zbog GUP-a.
U mještovitoj zoni
Tvrtka se, ironije li, nalazi u M2 mješovitoj zoni u kojoj zakonski uopće nije moguće imati takav objekt!
Malo je državnim službama značio podatak da ljevaonica u toj istoj zoni radi još od 70-ih godina prošlog stoljeća, da su kroz nju prošle stotine raznih inspekcija i da niti jedna dosad od njenih vlasnika nije tražila da se presele u drugu zonu ili utječu na promjenu GUP-a.
Bez dozvole za gospodarenje otpadom ne može - i ne može.
Da bi se stvar dodatno otežala, u Ardens je u međuvremenu stigao dopis inspekcije zaštite okoliša.
Točnije, rješenje o zabrani rada trgovačkom društvu Ardens za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom bez propisane dozvole.
- Nismo mogli vjerovati što čitamo. Cijela je priča bila potpuno apsurdna, ali za inspekciju ništa od toga nije bilo važno. Oni zakone tumače kako im odgovara i pritom im nije važno što će šestero ljudi ostati bez posla - kaže Filipović.
Serija odbijenica
Da je cijelu stvar zakuhalo prerigidno i doslovno regulatorno tijelo, Filipoviću je potvrdila i riječka gradska uprava.
U dopisu kojim su odgovorili na njegov zahtjev za izdavanje suglasnosti za obavljanje gospodarske djelatnosti uporabe neopasnog metalnog otpada napisali su mu sljedeće: “Do prenamjene okolnog prostora sukladno važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji, postojeća djelatnost ljevaonice nije prostorno konfliktna”.
Ako već to nije bilo dovoljno, gradska je uprava napisala i sljedeće: “Potrebu posjedovanja rješenja za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom potrebno je preispitati u svjetlu odredbi novog Zakona, a do tada treba dopustiti nastavak rada ljevaonice po postojećim zakonskim uvjetima”.
Malo je reći da taj dopis gradskih službi nije pretjerano impresionirao inspektore zaštite okoliša.
Pokušao je Filipović problem onda riješiti i na druge načine.
Ako se zgrada već ne može prenamijeniti za obavljanje djelatnosti gospodarenja neopasnim metalnim otpadom, možda bi ljevaonica mogla nastaviti poslovati kao, na primjer, reciklažno dvorište.
I tu je prenamjenu Filipović pokušao ishoditi od Grada Rijeke, ali opet je dobio odbijenicu.
Gurnut u dugove
Čovjek naprosto nema sreće: zgrada mu se nalazi u mješovitoj zoni i tu se ne dozvoljava niti reciklažno dvorište.
- Sve sam pokušao, ali niti jedna varijanta zakonski nije bila moguća. Uostalom, kako mi je inspekcija zabranila rad, u tvrtki su se nagomilali dugovi i na kraju je završila u predstečajnoj nagodbi teškoj 1,2 milijuna kuna. Ne znam što bih rekao. Sabor donese loše i neprecizne propise za koje glasaju ljudi ‘s pršutom na čelu’, a posljedica toga bude da unište privredu - ogorčen je Filipović kojem je zbog promjene propisa propala i druga tvrtka.
Riječ je o firmi Somet koja je radila finalizaciju Ardensovih proizvoda.
No, kad je Ardensu zabranjen rad, niti Somet više nije imao posla pa je i ta tvrtka završila u predstečajnoj nagodbi s dugovima od 700 tisuća kuna.
Filipović je, kaže za Jutarnji list, u međuvremenu našao posao u jednoj finskoj elektrotehničkoj firmi pa ovaj tjedan napušta Hrvatsku i odlazi u Skandinaviju.
- Nemam ovdje više što tražiti. Što bih drugo trebao reći nakon što su mi propale dvije tvrtke? I to ne zbog moje greške nego zbog apsurdnih propisa! Jednostavno sam odlučio da idem dalje, odnosno da radim i djelujem tamo gdje će meni i mojima biti bolje. Ja se poduzetništvom u Hrvatskoj jednostavno više ne usudim baviti - ogorčen je Filipović koji u ovom trenutku pakira kofere za Finsku.
Vidjet će, kaže, što će dalje biti.
Ali od ovog se gospodarstvenika država, nažalost, vjerojatno zauvijek oprostila.