SANJA BIJONDA

ISPOVIJEST SUOSNIVAČICE PORTALA DOBROTE 'Godišnje podijelimo 250 tisuća šnita kruha. Porazna je činjenica da je u Lijepoj našoj nekima i to luksuz'

U rubrici Tjedan u 10 pitanja Zlatko Šimić razgovara sa Sanjom Bijondom, suosnivačicom Portala dobrote koji je kandidiran za nagradu “Europski građanin”
 Damjan Tadić / CROPIX

1. Što ste prvo pomislili kada je vašu udrugu Portal dobrote europarlamentarka Marijana Petir nominirala za nagradu “Europski građanin”?

- Izuzetno nas je razveselila već i sama nominacija jer je priznanje svemu što radimo, ali i mogućnost da novi projekt “Nahranimo Hrvatsku”, ako nagradu i dobijemo, prezentiramo i izvan granica Hrvatske.

2. Meni je palo na pamet kako smo u Hrvatskoj došli do toga da se moramo hvaliti svojim plemenitošću prema siromašnima pred EU koja nas je još osiromašila. Kada ste, s kim i zašto osnovali Portal dobrote?

- Portal dobrote nastao je prije četiri godine, a osnovale su ga četiri žene, tri sestre i prijateljica. Željele smo od promatrača postati aktivni članovi društva koji mijenjaju stvari nabolje. Trudimo se svakom svojom inicijativom vratiti dostojanstvo našim sugrađanima u potrebi.

3. Što vam je pokazala prva inicijativa svagdašnji “Kruh za poslije”?

- Godišnje se podijeli 250.000 komada kruha. Porazna je činjenica da u Lijepoj našoj već i kruh postaje luksuz, ali s druge strane pokazuje koliko su naši ljudi spremni pomoći jer inicijativa neprekidno traje već gotovo četiri godine. Kada smo započeli s “Kruhom za poslije”, javio nam se jedan samohrani roditelj troje djece kojem je supruga umrla i zahvalio jer zahvaljujući inicijativi on svojoj djeci može svaki dan staviti barem kruh na stol.

4. “Jakna za drugoga” ove je zime razveselila mnoge beskućnike. Što vam oni kažu?

- Zamišljena je kao pomoć beskućnicima koji su se ove zime smrzavali na minusima, a pokazala nam je pravu sliku Hrvatske. Beskućnici bez perspektive, umirovljenici i obitelji s nedostatnim primanjima zahvalni na odjevnom predmetu koji si više ne mogu priuštiti. Već prvi dan rasplakala nas je jedna baka s jako malom mirovinom kojoj je skolioza deformirala leđa, pa smo se svi u “moru” pristiglih jakni bacili u potragu za jaknom koja je topla, odgovarajuće veličine, a lagana kako bi je bolesna, stara leđa mogla nositi.

5. Što vas je ohrabrivalo za nove akcije, kako su reagirali građani?

- Građani se uvijek rado odazovu na sve naše inicijative i bez njih to ne bi bilo moguće ostvariti. Svaka akcija koju uspješno završimo samo je poticaj da krenemo dalje, a broj onih kojima uspijemo pomoći znak je da smo na dobrom putu.

6. Kako ide inicijativa “Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno” koja je došla u pravo vrijeme sa šokantnim podacima o gladi u Hrvata?

- Na projektu “Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno” radimo već gotovo tri godine, ali krajnji cilj još nije ostvaren. Još ima gladne djece u Hrvatskoj i mi idemo dalje. Ako mi odrasli odustanemo od osnovnih dječjih prava, onda ova zemlja više nema nikakvu perspektivu. Djeca moraju znati da mogu računati na nas.

7. Radi li tko na tome da se djeci objasni da se ne trebaju sramiti što nemaju za školske obroke?

- Mi smo to radili sa školama s kojima smo surađivali prošle godine u projektu besplatne prehrane i bilo je dosta uspješno jer prvo morate objasniti roditeljima kako bi to i djeca mogla shvatiti. Nedavno me nazvao jedan otac djeteta kojem smo plaćali obrok u školi i rekao da želi volontirati u našoj udruzi kako bi barem na taj način uzvratio i pomogao i on nekom drugom.

Međutim, ne vjerujem da se radi dovoljno po tom pitanju jer ako se roditelj dovede u poziciju da mora objašnjavati kako ne može plaćati obrok u školi, kako će svom djetetu objasniti da se nema razloga sramiti. Sustav mora biti posložen tako da sve one koji su trenutno u problemima dodatno ne stigmatizira. I učitelji moraju biti dovoljno senzibilizirani za problem. Kada smo počeli plaćati obroke u školama, učiteljica je pozvala roditelje djece u školu za koje smo uplatili obroke i svakom ponaosob objavila da je za njihovu djecu plaćen obrok do kraja školske godine. Mama jednog dječaka došla je doma, ispričala suprugu što se dogodilo i nakon toga su oboje zaplakali jer su pomoć dobili iako nisu tražili.

8. Posljednja inicijativa “Nahranimo Hrvatsku” čini se najzahtjevnijom. Kakav je plan?

- Svakoga se dana u Hrvatskoj baci više od tonu hrane dok nam gotovo milijun ljudi živi ispod granice siromaštva. Plan je smanjiti bacanje hrane za trećinu te već u prvoj godini korištenja aplikacije Green Happy Hour nahraniti 100.000 ljudi više. Povezati korisnike aplikacije u stvarnom vremenu s poljoprivrednicima, restoranima i pekarnicama, ali i socijalnim samoposlugama i udrugama koje pomažu potrebitima.

9. Koliko bi hrane koja se baca bilo dostupno kada bi se u akciju uključile i državne službe?

- Od 400.000 tona hrane koliko se godišnje baci u RH, gotovo sigurno polovica bi bila spašena i dostupna za konzumaciju kada bi se uključile sve relevantne institucije. A na taj bi način bilo i manje gladnih.

10. Što vas, osim dobrote, ispunjava zadovoljstvom nakon što dobro odradite neku dobrotvornu akciju?

- Činjenica da ću jednoga dana svojoj djeci moći bez srama pogledati u oči i reći da je njihova mama, ako i nije uspjela promijeniti svijet, barem to pokušala.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
04. prosinac 2022 08:36