Borovje pune 23 godine krije jezivu tajnu. U tom je kvartu, u starom šljunčanom iskopu, tijekom brojnih ilegalnih noćnih operacija krajem 1991. godine zakopano između 150 i 750 bačvi s toksičnim otpadom. Punjene su uljima, mazivima i kemikalijama, deponirane u iskop, pa pomiješane s građevinskim otpadom i zemljom, a na kraju zatrpane. Iako je slučaj iste godine dvaput službeno prijavljen nadležnoj inspekciji, po prijavama se nije postupalo.
Lokacija do danas nije sanirana.
Riječ je o katastarskoj čestici 1791/1 na kojoj je lani otvoren urbani gradski vrt Borovje 2. Na njemu je dosad 87 Zagrepčana od Grada dobilo parcele na kojima sade povrće i začinsko bilje. Parcela je omeđena Velikogoričkom i Ulicom I. gardijske brigade Tigrovi. Odmah pokraj nje su crkva Rođenja Marijina i Dječji vrtić Milana Sachsa. Vrlo blizu su Toplana i vodocrpilište Petruševec koje pitkom vodom opskrbljuje cijeli istok grada.
- Ovo je ekološka bomba. Prava i ozbiljna prijetnja zdravlju cijelog naselja, ali i ovog dijela Zagreba - kaže jedan od svjedoka s kojima smo razgovarali.
Pavao Maurović (FOTO: Ranko Šuvar/Cropix)
Jutarnji je list do ovih saznanja došao nakon višetjednog istraživanja tijekom kojega smo pronašli više živih svjedoka ilegalnog zakopavanja toksičnog otpada. Došli smo u posjed originalne evidencijske knjižice, svojevrsnog “ratnog dnevnika” koji su vodili ljudi iz Stožera narodne i civilne zaštite Mjesnog ureda Savica-Šanci u razdoblju od lipnja do prosinca 1991. Ta je crna knjižica pune 23 godine bila zagubljena i zaboravljena.
Na stranicama tog dnevnika pripadnici Stožera jasno i nedvosmisleno više su puta svojim zapovjednicima pismeno prijavili ilegalno deponiranje opasnog otpada.
“Prijava! Kamioni su iskipali bačve od 200 litara svaku, s nepoznatim sadržajem, i to u vremenu od 22.30 i 23.30, puna dva kamiona, u šodergrabu ispred crkve u Velikogoričkoj”, zapisao je u lipnju 1991. godine pripadnik Stožera nakon svojeg noćnog dežurstva.
Stožer je, prema dnevniku, službeno oformljen 21. lipnja i ovjeren je službenim žigom Skupštine grada Zagreba te potpisom tadašnjeg zapovjednika Stožera. Stanovnici Savice su se, dakle, samoinicijativno organizirali zbog ratnih zbivanja u zemlji i danonoćno patrolirali prostorom na kojemu je danas naselje Borovje. U knjižicu su redovito i precizno upisivane smjene i važni datumi zajedno s imenima osoba koje su dežurale. Iako su se patrole ponajviše bavile sprečavanjem diverzija i očuvanjem reda, Stožer se na terenu sve češće susretao sa sasvim drugačijom vrstom neprijatelja.
Otkriva to i zapis od 20. studenoga 1991. godine.
“Noćas su se, od 22 sata do 6 ujutro, opet istovarivale bačve i odmah zatrpavale zemljom”, izvijestio je dežurni.
Ovakve su prijave bile česte i prije službenog pokretanja dnevnika te su zapravo bile jedan od najvažnijih razloga da se događaji u naselju Savica-Šanci uopće počnu bilježiti. Jedan od svjedoka nam objašnjava kako su i prije ljudi verbalno ili na komadima papira prijavljivali istovare opasnog otpada, uvijek pod okriljem noći. Jedan od tadašnjih zapovjednika civilne obrane odlučio je započeti žigom ovjereni dnevnik kako bi događaje mogao prijaviti institucijama.
“Neprijatelj je drzak i samouvjeren. Mi imamo volju za stvaranjem samostalne države. Postoji potreba za samoobranom Zagreba i Hrvatske. Jedini mogući način da se obranimo je formiranje samozaštite u okvirima koji su nam trenutno na raspolaganju”, objašnjeno je u uvodnom proglasu pronađenog dnevnika.
- Ovdje se na puno mjesta mjesecima, a možda i godinama zakopavao toksični otpad. Međutim, za iskop pred crkvom Rođenja Marijina imamo i pisani trag. Znamo da su bačve bile pune jer su svaku istovarivala po dva ili tri radnika, a ako su razna ulja i smjese dosad već počeli otjecati u podzemne vode, prijeti nam ekološka katastrofa - priča svjedok. Kao i većina ostalih sugovornika, poučenih dosadašnjim nečinjenjem institucija, zatražio je da ostane potpuno anoniman.
Prema tvrdnjama svjedoka, koje dokazuju zapisi u dnevniku, kamioni su do iskopa dolazili u kasnim noćnim satima, a bačve, po pedeset u jednom naletu, radnici su bacali u golemu rupu, zatrpavali ih zemljom i šutom pa nestajali prema istoku grada. Operacija je izvođena pod velom tajnosti. Sumnja se da je na Borovju zakopano između 150 i 750 bačvi. Uglavnom metalnih.
Slučaj je u ljeto i jesen 1991. dvaput prijavljen inspekciji, jednom i policiji, ali nitko nije reagirao. Inspektori su se pojavljivali na terenu, ali su odlazili neobavljena posla, a jedan je i potjeran, tvrdi nam jedan od izvora.
- Sumnjamo da su bili podmićivani. Kako smo tada saznali, riječ je o bačvama u kojima su bili ulja, maziva i razne toksične tekućine koje su ovdje deponirale velike gradske i državne tvrtke koje su bile vitalne za industriju zemlje u nastajanju. Doznali smo da se za odvoz svake bačve plaćalo oko tri tisuće tadašnjih njemačkih maraka, što je znatno jeftinije od zakonski propisane sanacije takvih tvari - tvrdi naš izvor.
Dnevnički zapisi bili su česti, svakih desetak dana po jedan.
“Tražimo od zapovjednika da prijave inspekciji istovar i zatrpavanje 200-litarskih bačvi. Čuli smo da se u njima nalazi štetan sadržaj za nas koji smo tamo u neposrednoj blizini”, stoji u jednoj od prijava koju su potpisali djelatnici, a službeno ju je primio zapovjednik smjene. Uz ovu prijavu je stavljena natuknica: “Prijavljeno!”
“Molimo zapovjednika da pogleda kakve se to bačve zatrpavaju u iskop pred crkvom”, napisano je opet u jesen 1991. Kad spominju iskop i šodergrabu, ljudi iz tadašnjeg CNZ-a misle na parcelu koja se danas vodi kao katastarska čestica 1791/1 u katastarskoj općini Žitnjak. Uvidom u katastarske knjige ustanovili smo da su na nekim dijelovima te čestice (zavedene pod drugim brojevima), a gdje je sada urbani gradski vrt Borovje 2, bile dvije šljunčare službene veličine oko 700 kvadrata. Međutim, ranih devedesetih prometnica nije bilo, nego se zbog gradnje crkve Rođenja Marijina iskop dodatno proširivao i, prema svjedočenju stanara okolnih ulica, bio je puno veći. Borovje se kao naselje tek počelo graditi pa nije bilo puno svjedoka. Pavao Maurović, jedan od zapovjednika obrane obližnje Toplane, dobro se sjeća tog problema.
- Ovdje se bacao otpad iz cijelog Zagreba. U šumu i šodergrabu pokraj crkve te na teren pokraj današnje džamije. Sjećam se bačvi od 200 litara za koje su govorili da su pune ulja, kemikalija i raznog drugog otpada - govori i potvrđuje da nitko nikad nije provjerio sadržaj bačvi.
- Nisu zakopane jako duboko, na pet do deset metara. Od toga je prošlo više od 20 godina, i ja nisam stručnjak, ali uopće ne sumnjam da su te bačve procurile u podzemne vode i dalje prema Savi - kaže bivši zapovjednik. Međutim, tek kad smo shvatili gdje je točno parcela i što je danas tamo, uslijedio je novi šok.
Grad je točno iznad zatrpane rupe s toksičnim otpadom odobrio otvaranje urbanih gradskih vrtova!
Riječ je o odličnom projektu putem kojega Gradski ured za poljoprivredu na nekoliko lokacija građanima na javnom natječaju nudi parcele od oko 50 kvadrata. Dijele se besplatno na rok od dvije godine i oni koji ih dobiju, na njima mogu saditi povrće, začine, cvijeće i bobičasto voće za osobnu upotrebu. Na parcelama ne smije biti gradnje, a svake dvije godine provjerava se kako se vrtovima upravlja.
Vrata Borovja 2, kako se zove ovaj vrt, otvorio je za građane 3. listopada 2013. godine gradonačelnik Bandić. Zemljište je toliko veliko da je predviđeno ukupno 280 parcela, ali velik dio prostora još nije uređen. Upravo na tom neuređenom dijelu parcele namijenjene za urbane gradske vrtove vidljivi su tragovi starog deponija. Zemljište je prepuno velikih komada betona, ostataka konzervi, aluminjskih spremnika, plastičnih vreća i ostalog smeća koje izvire na površinu.
Dio zakupaca već sumnja da sa zemljištem nešto nije u redu.
Prije dva tjedna, nakon obilnih kiša, parcele su potopljene, a voda nije imala gdje otjecati, nego se zadržala na površini i od vrtova napravila blatnu kaljužu. Zrinjevac je najavio sanaciju, ali do nje nije došlo pa su zakupci samoinicijativno krenuli spašavati svoje sadnice.
A onda su se iznenadili.
Kad su počeli prekopavati zemlju, ustanovili su kako se ispod rahlog sloja od oko 25 centimetara nalazi tvrdo sabijeni debeli sloj plavičaste gline kojim je presvučena cijela parcela.
- Sad nam je jasno da zbog tog sloja zemlja nije mogla upiti vodu. Kvaliteta zemlje je jako loša. Jedan od zakupaca je pokušao probiti taj sloj gline, ali ispod mu je odmah počela izvirati muljevita smrdljiva voda - kaže nam jedan od vlasnika parceli.
Grad Zagreb je putem svojih web stranica objavio i kemijsku i fizikalnu analizu tla. Iz vrta Borovje 2 izuzeta su četiri uzorka. Utvrđeno je da je ilovasto tlo slabo humozno, dakle slabo opskrbljeno organskom tvari i siromašno u sadržaju ukupnog dušika.
“Sa stanovišta sadržaja teških metala i potencijalno toksičnih elemenata, analizirani uzorci tla se mogu smatrati ‘čistim’ jer su njihove koncentracije puno manje od maksimalno propisanih prema Pravilniku”, stoji u izvještaju Agronomskog fakulteta. No, riječ je o uzorcima tla koji su izuzeti samo iz površinskog sloja, dubokog tek 25 centimetara, koji je ionako, kažu nam, baš zbog vrtova dovezen na lokaciju Borovja 2.
Sva saznanja i dokaze prijavili smo inspekciji
Priču o toksičnom odlagalištu pod gradskim vrtovima otkrili smo istražujući problematiku zbrinjavanja smeća u gradu Zagrebu. Jednom kad smo došli u posjed ratnog dnevnika Stožera za samoobranu Savica-Šanci, odlučili smo pronaći barem pet živih svjedoka iz tog vremena kako bi dodatno potvrdili točnost zapisa. Dva tjedna smo razgovarali s okolnim stanarima, svjedocima istovara bačvi, i svi su potvrdili da je sporna lokacija bila odlagalište glomaznog otpada, ali i bačvi s nepoznatim sadržajem za koje su uvjereni da su pune toksičnih tvari. Zemljište smo pokušali pretražiti georadarom koji bi točno pokazao sadržaj jame pod vrtovima, ali operacija se zbog dozvola i vremena potrebnog za snimanje pokazala presloženom.
Budući da je riječ o osjetljivoj lokaciji, a u neposrednoj blizini su crkva, dječji vrtić, vodocrpilište Petruševec i rijeka Sava, odlučili smo sve prikupljene dokaze i saznanja predati nadležnoj inspekciji Ministarstva zaštite okoliša. Oni bi morali provjeriti navode i utvrditi moguće počinitelje o kojima se zasad samo spekulira. Smatramo da je u ovom slučaju javni interes važniji od daljnjeg samoinicijativnog istraživanja priče te smo u skladu s građanskom dužnosti slučaj prepustili nadležnim službama.
ZAŠTO JE GRAD PUN SMEĆA, A PLAĆAMO VIŠE NEGO IKADA
Reporteri gradske rubrike Jutarnjeg mjesecima su istraživali zašto je Zagreb pun komunalnog i glomaznog otpada, a Grad za odvoz izdvaja više nego ikada. Specijalnu istragu objavljujemo cijeli tjedan, u četiri velika nastavka. Istraživački novinari Tomislav Novak i Matija Mesić donose detaljne iskaze više od 20 sugovornika i zaštićenih svjedoka koji će razotkriti uzrok problema koji muči Zagrepčane u svim kvartovima.
Svoje komentare i saznanja čitatelji mogu poslati na mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.