ZAGREB - Odluka Razreda za medicinske znanosti da ne podrži nominaciju prof. Ivana Đikića za dopisnog člana HAZU izazvala je skandal u javnosti. O toj odluci i ulozi HAZU u hrvatskom društvu razgovarali smo s prof. Đikićem.
Kako komentirate rezultate glasovanja u Razredu za medicinske znanosti HAZU?
- Ne znam sve detalje o glasovanju, ali sam bez puno objašnjavanja prihvatio odluku Razreda. Nemam potrebe biti razočaran, jer se nisam nametao da postanem dopisni član HAZU, nego su me neki akademici nominirali. Ako u HAZU misle da ne zaslužujem biti dopisni član, i to nakon što su me sami pozvali, ja to prihvaćam. Zapravo, osjećam izvjesno olakšanje.
Odakle ideja da vas se kandidira za dopisnog člana HAZU?
- Nekoliko akademika predložilo me za dopisnog člana zbog znanstvenih uspjeha u svijetu i nekoliko uspješnih projekata koje sam pokrenuo u Hrvatskoj. Njihovo mišljenje je bilo da ću svojim radom i znanjem pomoći i HAZU u promociji znanosti i pokretanju edukacijskih projekata u RH. Dvanaest članova HAZU me predložilo kao kandidata Razreda medicinskih znanosti, no kada su me trebali potvrditi za konačni izbor odjednom su neki članovi promijenili mišljenje i glasovali protiv svojih prijašnjih stavova.
Kakve ste ideje imali oko pomoći programima HAZU?
- Željeli smo potaknuti aktivniju ulogu Akademije u hrvatskom društvu, posebice u području znanosti i obrazovanja koje su moje primarne teme rada. Primjerice, željeli smo pripremiti međunarodni simpozij u HAZU na kojem bi okupili vodeće svjetske stručnjake iz područja istraživanja tumora. Imali smo i planove za pokretanje novih programa u školama, javnim tribinama te popularizaciji znanosti u društvu i druge ideje.
Što mislite o ulozi HAZU u današnjem HR društvu, pogotovo u usporedbi s britanskim Royal Society i American Academy of Sciences koje imaju aktivnu ulogu u svojim zemljama?
- Mislim da je HAZU pritajena i neaktivna akademija bez javno prezentiranih kvalitetnih programa i prepoznatih rezultata. Meni je neshvatljivo da HAZU nema stručni stav koji je jasno i razumljivo prezentiran za javnost o problemima klimatskih promjena, kloniranju novih vrsta, novim izvorima energije, a da ne govorimo o mogućim rješenjima financijskih i ekonomskih problema kojima je opterećena Hrvatska. Čast iznimkama u HAZU koji svojim znanstvenim opusom i radom predstavljaju kvalitetni dio akademije, no nažalost većina članova ne pokazuju odlike izvrsnosti, intelektualnog liderstva te građanske odgovornosti koja se od njih očekuje.
Hrvatska ima najveću stopu odljeva mozgova u Europi. Kakvu poruku HAZU šalje hrvatskim znanstvenicima u inozemstvu?
- Izgleda da se prihvaćaju samo poslušni i povezani s moćnim lobijima, dok se kvaliteta i međunarodna prepoznatljivost stručnjaka jednostavno ignorira. To je svakako deprimirajuće za mlade znanstvenike koji planiraju mogući povratak u Hrvatsku.
Oni nisu članovi HAZU, a zaslužili su biti
Ustanova za osiguravanje sinekure podobnima, takav je imidž HAZU u javnosti. Skandal Đikić ponovno je potaknuo raspravu o najvišoj znanstveno-umjetničkoj instituciji u Hrvatskoj i kriterijima izbora. Doista, predug je popis onih koji nikad nisu postali članovi, te im se društvo nije odužilo za njihov doprinos. Najčešće im je presudila politička ‘problematičnost’ ili zavist kolega. Evo nekih od znanstvenika, umjetnika i inetelektualaca koji nisu članovi HAZU, a to zaslužuju biti.
Stanko Lasić - Autor ‘Sukoba na književnoj ljevici’, krležolog, povjesničar i teoretičar književnosti, autor je brojnih knjiga o Zagorki, krimića... Njegov opus nezaobilazno je mjesto kroatistike.
Viktor Žmegač - Knjige najvećeg hrvatskog germanista obavezna su literatura na sveučilištu. Možda je to razlog zbog kojeg je ostao dopisni član HAZU. Zbog dobne granice, to će i ostati.
Danijel Dragojević - Po mišljenju mnogih, naj-većem hrvatskom suvremenom pjesniku navodno je čak ponuđena kandidatura, ali on je odlučio ostati dosljedan svom svjetonazoru i odbio je.
Mirjana Gross - Sasvim sigurno najznačajnija suvremena hrvatska povjesničarka, posebno poznata po studijama o povijesti ideologija. I ona je, navodno, odbila članstvo.
Vesna Parun - Tepaju joj da je naša najveća suvremena pjesnikinja, ali i da je previše nekonvencionalna da bi ušla u društvo ‘posvećenih’. Zato je se spominje samo zbog egzistencijalnih problema.
Miroslav Radman - Jedan od najpoznatijih hrvatskih molekularnih biologa i član Francuske akademije znanosti. Dopisni je član HAZU, a prije četiri godine kandidiran je za redovnog člana, no odbijen je.
Stipan Jonjić - Profesor medicine na Sveučilištu u Rijeci i visokocitirani znanstvenik (pogotovo u hvatskim prilikama) odbijen na skupštini HAZU 2006. godine. ( A. Piteša, T. Rudež)