ZELENO-LIJEVI BLOK

Iza kulisa raskola na ljevici: ‘Omalovažavali ste naše članove na WhatsAppu, zvali ih pudlicama‘

Što se zapravo događalo otkrivaju nam akteri iz Možemo! i Radničke fronte
Katarina Peović
 Dragan Matić/Cropix

Upravo u tu rubriku na stranici zastupničkog Kluba zeleno-lijevog bloka, ispod fotografija šestero zastupnika koalicije Možemo!, preseljeno je ime Katarine Peović.

Bivša članica tog Kluba, osim preseljenja u rubriku "prethodni članovi", suočit će se uskoro i s nizom drugih problema.

Ostala je bez Kluba, što znači da u Saboru više nema sobu u kojoj može na vješalici ostaviti kaput i kišobran, nema tajnicu koja će joj pripremiti materijale za sjednicu i primati telefonske poruke, podršku stručnog suradnika u Klubu koji bi je upozorio na važne promjene u dnevnom redu, prostor u kojem će u pauzama doći popiti kavu, obaviti razgovore, primiti nekog od građana.

U saborskoj se raspravi o bitnim temama više neće moći javiti za 15-minutni govor u ime Kluba, nego samo za pojedinačne rasprave od deset minuta. Mogućnost da pronađe još dva zastupnika koja su joj potrebna kako bi oformila novi zastupnički Klub, a time i dobila sobu i minimalnu tehničko-administrativnu podršku, su joj slabe jer malo tko će htjeli u Klub sa strankom koja u današnje doba u programu jasno ističe da je antikapitalistička. I da se bori za viziju društva s prevladavajućim društvenim vlasništvom i uvođenje radničke kontrole u poduzeća.

Koalicijski potencijal Radničke fronte je nakon izgona iz zastupničkog Kluba zeleno-lijevog bloka ravan - nuli.

- Zapravo, nije tu bilo prave koalicije i koalicijskih aktivnosti - rekla nam je u petak poslijepodne Peović pomalo indiferentno, ali odmjereno, bez ikakva povišenog tona na spomen bivših partnera.

- Otkad smo dobili mandate u Saboru, oni se ponašaju kao da jedini mogu voditi glavnu riječ. Šalju prijedloge amandmana bez ikakve konzultacije s nama. ORaH i Nova ljevica samo klimnu glavom i ništa mimo Možemo! ne predlažu. Oni idu prema centru, u tu ekipu ušlo je jako puno liberala. Gledajte, Možemo! je uvjeren da bez SDP-a Tomašević ne može pobijediti Bandića, a to je krivo. No, to je sada njihova briga - dodala je.

Nakon tri godine pukao je ovaj brak sklepan, kako su nam ispričali sugovornici, na brzinu, koji je od početka bio zasnovan po principu "trpjet ćemo se radi višeg cilja". No, taj je viši cilj za svaku stranu bio drugačiji. Za one koje su ostali u koaliciji sveti cilj je maknuti Milana Bandića, a za one koji su otišli odnosno izbačeni su, ovisno iz kojeg se kuta gleda, taj cilj je isti, ali bez koaliranja s velikim strankama. I ne samo u Zagrebu, već i u drugim krajevima države, primjerice u Rijeci ili Puli.

Tek nakon raspada koalicije polako izlazi na vidjelo kako su stvari zapravo funkcionirale.

Postajale su zajedničke WhatsApp grupe na kojima su pojedinci iz Radničke fronte vrlo izravno ponižavali ostale partnere iz platforme Možemo!, kroz lažne profile naziva "Karl Marx Vjerojatno" trolalo se po društvenim mrežama Tomislava Tomaševića, a djelovanje Radničke fronte u koaliciji se shvaćalo po sljedećem principu.

- Oni su se ponašali po egidi lakše ćemo tražiti oproštenje, nego dopuštenje. Tako su iz njima znanih razloga govorili o nacionalizaciji Facebooka i oduzimanju ušteđevina. Požare koje su tada izazvali, mi smo gasili. Možda smo tada trebali ugasiti i suradnju - poručuju naši sugovornici iz platforme Možemo!

Istaknuti članovi Možemo! poručili su kako je to za njih gotova priča te kako se ne žele više preko medija prepirati. Ponavljali su "kako im je dosta ucjenjivanja i postavljanja ultimatuma od Radničke fronte", kako su "nepouzdan partner" te kako im je "sveti cilj u Zagrebu srušiti Bandića i stvaranje velike antibandićeve koalicije u kojoj ima mjesta i za SDP". I ostaju kod svojih početnih stavova oko razloga zbog kojih je raskinuta koalicija.

Službeni razlog, kako su naveli u Možemo!, ultimatum je Radničke fronte koji je glasio "podržite Peović u kandidaturi protiv SDP-a u Rijeci ili napuštamo koaliciju". Oni na taj ultimatum nisu pristali te su raskrstili s RF-om.

U Radničkoj fronti, pak, navode kako su im se iza leđa u Zagrebu dogovarali sa SDP-om te da su ih tako izdali.

Ipak, to je tek kulminacija problema koji su, prema pričanju naših sugovornika, trajali od početka suradnje. RF opisuju kao isključive i radikalne, potpuno nefleksibilne i hermetične u stavovima. A sve to je poprilično smetalo ekipi u Možemo! Dio naših sugovornika, pak, navodi kako ih ovaj raskid s Radničkom frontom i Katarinom Peović podsjeća na onu Balaševićevu "oprosti mi, Katrin, možda nisam bio fin, mada si mi bila draga... ostao je samo dim, našoj ljubavi ni traga".

- Ma, sama Katarina je super i pristojna osoba, bila je i lojalna članica Kluba, ali... - počinje priču naš sugovornik koji je želio ostati neimenovan.

Iako su Katarinu Peović neposredno nakon ljetošnjih parlamentarnih izbora, kad je Radnička fronta s koalicijom Možemo! osvojila svoj prvi saborski mandat, na društvenim mrežama i u dijelu medija ocrnjivali i nazvali "Kata šmajser" i "komunistička guja" te proricali da će biti protagonistica vatrenih verbalnih okršaja u sabornici, ova docentica kulturalnih studija s riječkoga sveučilišta u dosadašnjih je nekoliko mjeseci zastupničkog staža ostavila posve drukčiji dojam. Za rasprave se pažljivo priprema, argumentirana je i parlamentarna, disciplinirana članica Kluba zeleno-lijevog bloka.

- No, Radnička fronta je, koliko mi je poznato, unutar sebe puna konflikata, a konfliktni su i u komunikaciji s ostalim koalicijskim partnerima. Mate Kapović je ponekad u unutarkoalicijskim raspravama znao biti neugodan, a on je jedan od osnivača i jedan od najutjecajnijih ljudi u Radničkoj fronti. Ponekad bi bio nezadovoljan zato što je netko drugi iz Možemo!, a ne Katarina govorio o nekim temama.

Postavljao se kao da je ekskluzivno pravo RF-a govoriti o nekim temama. Imamo WhatsApp grupu na kojoj komuniciramo i on bi u tim raspravama Novu ljevicu znao nazvati "pudlicom" ili "psićem" koalicije Možemo! Funkcionirali smo tako da smo svi u koaliciji bili na okupu, a Radnička fronta svaki čas ima neki problem. I u RF-u ima vrlo pametnih ljudi koji imaju vrlo snažne stavove, aktivisti su, ali bez obzira na to, s dijelom njih smo mogli normalno komunicirati i pronaći zajednički jezik. A s dijelom njih nismo - kaže isti sugovornik.

Drugi tvrde da prekid nema veze sa SDP-om, nego sa "spikom" o njihovoj isključivosti i radikalizmu, da su u RF-u potpuno nefleksibilni i da to koči i smeta Možemo!, da su hermetični u stavovima.

Početak neformalne suradnje između ljudi koji su sada uključeni u platformu Možemo! i Radničke fronte dogodio se još 2016. godine.

Radnička fronta tada je ostvarila poprilično loš rezultat na parlamentarnim izborima, a iza te stranke već je bio jedan raskol kada je, kako su opisivali članovi te stranke, dio ekipe, predvođen Matom Kapovićem, izvršio puč i preuzeo stranku.

- Spojili smo se na Subverzivnom festivalu. Oni su bili ekipa s kojom smo imali poznanstva još od cijele priče Slobodnog Filozofskog. Tako se počela valjati priča o suradnji, iako su neki članovi sadašnje platforme upozoravali da se radi o ekipi s kojom je bolje ne ulaziti u rasprave o ideološkim pitanjima.

- Oni su evanđelisti onog najtvrdokornijeg socijalizma. Svaka priča o poduzetništvu i mladima koji žele pokrenuti neki posao tu bi odmah stala. Poduzetnici su za njih rak-rana ovog društva. I to ne pojedinačno, nego generalno. U početku se to stavljalo pod tepih, ali što je vrijeme više odmicalo, vidjeli smo da tu nema pomaka - pričaju.

Navode nam primjere iz zagrebačke Gradske skupštine.

- Sastajemo se u našoj sobi na katu i mi se kao oporba dogovaramo, pokušavamo Bandiću srušiti kvorum, dogovaramo se tko će govoriti, kada, tko će koje pitanje postaviti. Osim nas, tu su i SDP, i Anka Mrak Taritaš, i HSLS. Zajedno smo. No, ne i Radnička fronta koja udara po svom. Oni počnu prozivati SDP koji je s nama zajedno u oporbi. Nas su nazivali SDP-ovim Mostom. Kao da namjerno ruše cijelu priču - kažu naši sugovornici pa nastavljaju:

- E, sad, oni su kao dio našeg Kluba dobili mjesta u radnim tijelima. Isto tako dobili su i prostor, ali i mogućnost da kao dio Kluba dobiju pozornost i mogućnost duljeg govora za govornicom. Sada više neće imati to pravo. Ali ne, nećemo tražiti da se maknu iz radnih tijela na koja više nemaju pravo. Nema smisla.

Katarina Peović, pak, podsjeća kako bi u komunikaciji vjerojatno i jedni i drugi imali prigovore i kako bi bili nužno subjektivni u ocjenama, no kako se u cijeloj ovoj priči treba držati činjenica.

- Odluku o razbijanju koalicije donijela je stranka Možemo!, a ne RF. Mi smo uvijek bili, i bit ćemo, za suradnju ujedinjene ljevice, no bez kratkovidnih kompromisa s diskreditiranim strankama centra, poput SDP-a i IDS-a. Nema te fotelje koja će RF natjerati na takve razgovore – rekla nam je.

Optužba za neku ucjenu njenom kandidaturom, smatra, jako je loša i razočaravajuća.

- Jer čak i da je u komunikaciji bilo nesuglasica, ljudi nas, a vjerujem i njih, s razlogom pitaju - pa dobro, zašto niste mogli podržati Katarinu Peović za kandidatkinju u Rijeci? Ljudi mi govore - pa kakav je to ultimatum, kako bi reagirali iz Možemo! da se RF izmotavao da je još rano za odgovor oko Tomaševićeve kandidature, da moramo pričekati odluku svoje lokalne organizacije, da su dobili odgovor da lokalna organizacija "želi raditi na svojem identitetu" i da zato ne može podržati tuđeg kandidata i slično - priča Peović.

Svjesna je da su u Saboru i Skupštini ostali bez klubova i da će im teže biti raditi, no vjeruje da će se nekako snaći.

Isto tako je uvjerena da će ovaj raskid više štetiti Možemo!

- Činjenica je da se potezom koji je povukao Možemo! otvara prostor na ljevici, a gužva prostor u centru - napominje.

Oni, pak, koji su sudjelovali u radu ove sada već bivše platforme, navode kako bi zbog raskida i jedni i drugi mogli imati problem.

- Kolege iz Radničke fronte sada će, jer nemaju Klub, biti manje vidljivi. Jednostavno je tako jer neće imati infrastrukturu za rad. S druge strane, kolege iz Možemo! ovo može stajati reputacije. Izbacili su partnere, i to odmah nakon što su počeli razgovarati sa SDP-om. I sada će kolegama biti poprilično teško, ako dođe do suradnje sa strankom koju vodi Peđa Grbin i koju u Zagrebu predstavlja Gordan Maras, pokazati javnosti da su oni ta nova generacija političara koji imaju kapacitet mijenjati stvari - zaključuju dobro upućeni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. prosinac 2020 09:15