Svojim izjavama u Petrinji o rastućem broju prijavljenih slučajeva seksualnog zlostavljanja, o tome da se "rijetko događa da nekakav kovinotokar, strojobravar ili viljuškar maltretira članicu uprave", a da ne vidi da bi ga zlostavljanje o kojem "zapomažu glumice koje iz kreveta ne izlaze za manje od pet milijuna dolara bilo nešto što bi ga trebalo zanimati", Zoran Milanović ponovo je pokazao da je cijepljen ne samo protiv covida nego i protiv empatije.
A njegov je šegrt Damir Boras, koji je u istom tonu izjavio da su i njega uznemiravali. Tako najnovije eskapade predsjednika komentira analitičar Žarko Puhovski.
- Milanović nastoji po klasičnoj marksističkoj špranci rastočiti rodno pitanje u klasno. Pravi se kao da je potpuno neupitno to da se ne radi o ženama, nego o siromašnim ženama, kao da je siromaštvo odlučujuće za nasilje nad ženama, a ne to što su one žene. Taj pokušaj da se rodno pitanje zamijeni socijalnim dugo je bila mantra na ljevici i u njoj sasvim sigurno ima istine. Ali, to naprosto nije sva istina već dobrih 80 godina, kako nam pokazuje ne samo feministička literatura nego i empirija. Taj obrazac je ofucan ne samo zato što je star nego zato što je pogrešno korišten.
Kad Milanović tvrdi da se sve svodi na bogate i siromašne, onda ispada da šljakeri - kovinotokar, strojobravar ili viljuškar - nisu kandidati za tu vrstu optužbi jer nemaju tu nadmoć. Naravno da je posebno grozan element kad je muškarac u nadmoći nad nekom ženom i statusno, ali ta se nadmoć na ulici, kao i na polju, pokazuje i fizički, ne samo socijalno. Silovanja se događaju u dugoj tradiciji ne samo zato što su muškarci važniji i politički moćniji nego i zato što su fizički jači - smatra Puhovski.
Milanović javno poručuje da ga je baš briga za žene koje dobro zarađuju - jer one zarađuju, pa bi, valjda, u to ime mogle otrpjeti i malo silovanja. Omalovažava i problem šutnje.
- Kada to rade žene koje su zaposlenice, službenice, majke ili mlađe kolegice u akademiji, to je problem. Jer znamo kako se u tim sustavima napreduje, to su sustavi u kojima se puno radi i malo zarađuje. Nije isto ako je netko razmažena zvijezda pa se nakon 30 godina sjetio nekih stvari nakon što mu je bankovni račun prsnuo kao jodna voda u Sisku ili to radi i govori neka djevojka ili žena koja pokušava probiti svoj put do svoje sretne zvijezde po istim pravilima kao i muškarci, a to ne može jer je nekakav… da ne kažem što kinji i maltretira godinama", smatra Milanović i podsjeća da je povijest muška:
- Ratove su, nažalost, a i najveći broj izuma smislili i koristili i onda zlorabili muškarci. Muškarci su tu nasilniji od žena i 90 posto tih slučajeva se tiče muškaraca, ali onih u poziciji sile. Moći, utjecaja, mogućnosti odlučivanja o nečijoj karijeri, željama, sudbini, snovima, svega onoga što ne bi smjelo biti u okviru sukoba interesa.
Puhovski ocjenjuje da Milanović priča "površno i ofrlje".
- Ljudi koji ne znaju, gaze čizmom tamo gdje oni koji znaju hodaju na prstima. Tako se on očito ponaša. Upravo to što su se javile privilegirane ženske osobe s navodnicima i bez navodnika pokazuje koliko daleko i duboko ide problem seksualnog nasilja. Pod razumnom pretpostavkom da nisu baš sve žene počele izmišljati nakon 30 godina, treba se pitati zašto bi netko šutio 30 godina, i to, kako Milanović kaže, privilegirane žene. Ne pita se što ima iznad te činjenice da je privilegirana žena šutjela 30 godina - a to mora biti nešto jako gadno i jako moćno - smatra Puhovski.