Izuzetno je korisno pomiriti se s mogućnošću da se svijet možda nikada neće vratiti na staro

Nedavno sam prvi put putovala s kolegicom koja mi je u zadnje dvije godine postala i prijateljica. Međutim, budući da živimo u različitim državama regije, nismo nikad proživjele ni odlazak na vikend, ni jedrenje, ni dvostruke izlaske s partnerima, čak ni zajedničko iscrpljeno igranje s djecom u parku (čitaj, sjedenje na klupici jedna do druge dok krajičkom oka promatramo jesu li djeca na rubu suicida ili još nisu).

Nisam pretjerano zabrinuta oko dijeljenja hotelske sobe, aviona, automobila, pa čak ni kreveta ako je potrebno s prijateljicama. No, s obzirom na to nas je Covid posve nenadano, a čini se i nepovratno, osudio na svojevrsnu samoću, izolaciju i smanjio socijalizaciju na onaj puki minimum koji je dovoljan da nastavimo vjerovati da smo ljudi, ovo je putovanje bio svojev...