Evo već pet dana živimo sa svinjskom gripom u kući. Navikavamo se već. Ulazimo u štos. Prilagodili smo se trendu. Prema onome kako bolest kod sina teče čini se da ide svom kraju. Naime, nakon danonoćnih iscrpljujućih borbi s neizdrživim temperaturama došlo je razdoblje onih nižih i prihvatljivih, a i one će valjda popustiti. No, kašalj ne popušta, a apetita nema. Prva alarmantna situacija prolazi, ali još zvone telefoni.
Zovu i nadalje sa svih strana, ali sada se ne raspituju toliko o zdravstvenom kartonu iako dajem o sinu dnevna izvješća kućnog konzilija kao onomad u osamdesetima o Titu. Tipa ono - noć proveo mirno, tek jednom spuštali nalet temperatute, te nije noćas išao prekobrojno u wc, opće stanje dobro, misli i pozdravlja vas, a u stanju svijesti obavio i neke radne funkcije i državničke poslove. U njegovom slučaju čitao slikovnicu.
Sin na neki način uživa - pažnja velika, a i on sada drži daljinski u svojim rukama. Ne pušta ga slavodobitno dok ga malaksalost ili san ne savlada. I sestra se s njim oko toga ne smije natezat. A dođe joj. No, tad se za daljinski uz šapat grabimo mi. No, prošla nas psihoza. Sada već imamo vremena raspitivati se o stanju zdravlja međusobno. Računamo kolika je inkubacija.
Sada smo supruga i ja neke vrsta terapeuta. Čudno je to kad ovlada pishoza o “općoj bolesti” koja nas je izbacila iz kolotečine. Zaustavljaju me kolege po redakciji i na cesti, opisuju simptome kod sebe ili bližnjih te zabrinuto iščekuju moj odgovor šta bi to moglo biti i čemu to.
- Tu me nešto probada, kazuju i traže da popipam grudi. Ma nije problem, ali, donekle se osjećam uškopljen.
- E, mala mi ovako kašlje, pokušava znalački dočarati nekakav kašalj kolega iz susjedne redakcije dok mi doslovce pljuje po licu...
- Kako ti se čini, pita zamišljeno.
- Čuj, kad bude ovakav - kašljem na svoj način - onda je zabrinjavajuće.
- Hvala ti, kaže zdvojno i odmah zove ženu da je utješi.
Zove prijatelj iz Splita, kaže kako mu je mala bila ne nekom rođendanu. Usput ze žali na ženu, koja je inzistirala, a on je govorio da ne treba “ići na je... rođendan”, a drugi dan nekoliko djece dobilo gripu. Pita da li da je vodi na vađenje krvi, kad da očekuje da bi se bolest mogla pojaviti.
I kćerku u školi svi slušaju kada im daje upute kako se ponašati u slučajevima svinjske gripe. Doduše, sada imaju pravi kružok. Prijateljici iz razreda zalegao mlađi brat.
Susjeda, pak pretjeruje - nešto je štreca u kičmi.
- Joj, jučer se nisam mogla sagnuti, dajte mi rečite kaj da delam, zaskače me, poput Bate Živojinovića u “Sutjesci”, pred ulazom dok s placa tegli tonu jabuka i kivija da si radi prirodne sokove.
- Ležati i mirovati, kažem strogo.
Doduše, zvoncaju nas svi telefonom, ali niko da nam pozvoni na vrata. Ko da smo kužni, kao da smo, kaže supruga, nacrtali katranom crni križ na vrata kako su u srednjovjekovlju upozoravali na kugu u kući.
Svinjska gripa je kao magnet, snažno privlači sebi. No, srećom čini se prolazna je.