Koliko je Nastavni zavod za javno zdravstvo zaradio na previsokoj cijeni PCR testova za COVID-19? Ako se pogleda „Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima“ za razdoblje 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine može se primijetiti vrlo visoko rast poslovnih prihoda institucije koja je napravila najviše PCR testova u RH. U 2019. godini imali su prihode od 96,17 milijuna kuna, dok su lani uprihodili 204,6 milijuna ili 2,1 puta više. Knjigovođe Zavoda evidentirali su u 2020. godini ukupni „Višak prihoda poslovanja“ od 49,5 milijuna kuna, što je oko 17 puta više nego u 2019. godini. Kako je moguće da je usred krize i pandemija jedna javnozdravstvena institucija 17 puta profitabilnija nego u uobičajenoj poslovnoj godini?
U više članaka lani smo upozoravali kako je cijena PCR testova u RH visoka ako se usporedi s drugim članicama EU. U RH se cijena PCR testova kretala od 500 do 1500 kuna, dok su u Njemačkoj cijene bile 460 kuna. „Andrija Štampar“ držao je tijekom prošle godine cijenu PCR testa pretežiti dio vremena na razini oko 700 kuna, a pravdali su tu cijenu visokim ulaznim troškovima tj. kupovinom vrlo kvalitetnih PCR testova.
Nije poznato kolike su točno ulazne cijene PCR testova za „Andrija Štampar“, iako prema su prema neslužbenim informacijama bile nekoliko puta niže od onih koje je Zavod naplaćivao HZZO-u ili građanima. Je li vrijeme da „Andrija Štampar“ otkrije točnu prosječnu ulaznu cijenu PCR-testova u 2020. godini kako bi mogli doznati je li njihova naknada bila korektna ili su se tijekom pandemije ponašali kao profiteri?
Treba znati kako je uvjerljivo najveća pojedinačna stavka kad se govori o povećanju prihoda „Štampara“ ona koja se odnosi na „Prihode od nadležnog proračuna i od HZZO-a na temelju ugovornih obveza“; tu je zabilježeno povećanje s 45,62 milijuna kuna u 2019. godini na 121,81 milijuna kuna u 2020. godini. Prihod Zavoda po toj osnovi viši je 2,67 puta. Samo od HZZO-a Zavod je zabilježio povećanje prihoda s 44,29 na 109,56 milijuna kuna. To je novac poreznih obveznika i zdravstvenih osiguranika. Povećanje se teško može objasniti drugačije osim brojem i (previsokom) cijenom PCR testova.
Istina, „Štamparu“ su rasli i rashodi, ali ipak puno sporije nego prihodi. U 2019. rashodi su im bili na sličnoj razini kao prihodi, što je logično za javnu instituciju koja ne bi trebala ganjati profite, te su iznosili 93,29 milijuna kuna. U 2020. rashodi Zavoda popeli su se na 155 milijuna kuna, te su bili puno niži nego prihodi. Na rast rashoda jednim dijelom utjecali su povećani troškove za zaposlene, ali se radi o ukupno o 10-ak milijuna kuna više. Najviše strši povećanje materijalnih rashoda u 2020. za 45 milijuna kuna.
Nadalje, treba znati kako prihodi „Štampara“ u 2020. nisu rasli u prošloj godini samo zbog PCR testiranja. Primjerice, u kategoriji „Pomoći iz inozemstva i od subjekata unutar općeg proračuna“ zabilježeno je povećanje sa 7,79 na 18,11 milijuna kuna ili 2,32 puta. Govori li ta brojka da je pomagana institucija koja je previše naplaćivala testiranja? Je li joj uopće bila potrebna pomoć uz politiku visokih cijena PCR testova?
Pri svemu ovome pitanju treba voditi računa kako zapravo ne znamo jesu li bili štedljivi na rashodima ili su s obzirom na veliko povećanje prihoda olako trošili javni novac. Drugim riječima: još je važnije provjeriti opravdanost rashoda „Andrije Štampara“ nego očigledno povećanje prihoda, iako upravo to povećanje ukazuje na profiterski pristup.
Je li vrijeme za ozbiljnu provjeru poslovanja Zavoda tijekom pandemije? Koliko su točno primili novca od javnih institucija i građana za PCR testove, a koliko su točno potrošili na njihovu nabavu? Gdje je i kome je sve odlazio novac tijekom pandemije dok su porezni obveznici i zdravstveni osiguranici izdašno financirali Zavod?
Iako je to pitanje postavljeno više puta, još nije dobiven precizni i jasni odgovor.