Sunčano je vrijeme na lijevu obalu izmamilo jednog ribolovca, bacio je štap i strpljivo čekao. Drugom je obalom, s rukama na leđima, svoju jutarnju šetnju odrađivao jedan umirovljenik. Između njih, besposleno su se zelenom rijekom vrzmala dva mala jata gusaka i pataka, piše Slobodna Dalmacija.
Negdje između, na mostu preko Zrmanje, u prolazu smo čuli razgovor dvojice mještana.
– Ej, što ima?
– Nema ništa, živi se...
Da smo u tom trenu znali kako nema kraće i preciznije definicije današnjeg Obrovca, odmah smo se mogli vratiti u Zadar, ali što se sve krije iza onoga "nema ništa, živi se", shvatili smo tek po odlasku, kasno popodne. Osam sati prekasno.
Nakon rata Obrovac je ostao bez Srba, pa je prolaskom autoceste ostao bez prometa, a danas je to grad koji nestaje u depo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....