Ako gledamo epidemiološke trendove u Hrvatskoj u zadnje vrijeme, onda možemo primijetiti kako je ključni izvor rasta zaraze lociran u južnim hrvatskim županijama; u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Praktično su te dvije županije generirale zabrinjavajuće stope rasta broja slučajeva na nacionalnoj razini. Iako je taj rast uočen još sredinom prošlog mjeseca ostaje otvoreno pitanje zbog čega odgovorni za plan cijepljenja nisu požurili cijepiti starije od 65 godina u dijelu Hrvatske gdje je moguće stvaranje ozbiljnijeg trećeg pandemijskog vala bilo jasno uočeno.
Umjesto toga, iz nekog razloga požurilo se s cijepljenjem na sjeveru Hrvatske, u Međimurskoj županiji i Gradu Zagrebu. Iako se niti u tim sredinama ne radi o velikom broju cijepljenih starijih građana, opet ostaje činjenica da je, primjerice, da je u Međimurju početak „masovnog cijepljenja“ krenulo 20. veljače, s tim da je do 17. veljače cijepljeno 3617 osoba.
Iako u južnim županijama koje generiraju rast slučajeva tvrde da „nisu zakinuti“ jer se cjepiva distribuiraju sukladno broju stanovnika po županijama, nejasno je zbog čega je kao ključ za distribuciju odabran broj stanovnika umjesto trenutačne epidemiološke situacije.
Primjerice, iz podataka o kretanju zaraze u Međimurskoj županiji mogla se iščitati pretpostavka značajno više okuženost tj. nižeg rizika za novo ubrzavanje zaraze, no, izgleda da je pod pritiskom pobornika što oštrijih mjera zanemareno pitanje razine okuženosti po pojedinim dijelovima Hrvatske, jer je to kriterij za donošenje odluka koji je kod epidemiološki radikalnijih znanstvenika teško prihvatljiv.
U grafikonu ispod možete vidjeti kretanje broja slučajeva prema tzv. 7-denvnom pomičnom prosjeku u Dubravačkoj u županiji, a odmah ispod njega i grafikon koji se odnosi na Splitsko-dalmatinsku županiju.
Iz ova dva grafikona može se vidjeti kako se situacija u Splitsko-dalmatinskoj županiji ipak smiruje. Nakon nekoliko vrlo zabrinjavajućih dana jučer je u SDŽ zabilježen manje zabrinjavajući 7-postotni rast na tjednoj razini, a nacionalno 9 posto rasta.
Sveukupno se u epidemiološkoj politici u konačnici epidemiološki Stožer ipak više priklonio tezama znanstvenika Gordana Lauca koji se snažno zalaže za popuštanje epidemioloških mjera jer ne vidi koristi od previše strogih mjera te je u suradnji s filantropom, matematičarem i poduzetnikom Nenadom Bakićem pokrenuo inicijativu Pandemijski realizam. Govore li najnoviji podaci da se svjesno prihvaćenje rizika isplatilo, ili za konačni zaključak još trebamo pričekati nekoliko dana?