JELENA ROGANOVIĆ

JUNAKINJA IZ SJENE: MILINA DOKTORICA KOJA JE VODILA NJEZINO LIJEČENJE U DJEČJOJ BOLNICI NA KANTRIDI 'Ja dječju onkologiju ne radim, ja je živim'

    AUTOR:
    • Luka Benčić

  • OBJAVLJENO:
  • 02.04.2019. u 11:00

Matija Djanješić / CROPIX, privatni album

Marin Rončević (gore lijevo), Sanja Matijević Rončević (dolje lijevo), Mila Rončević (u sredini), Jelena Roganović (desno)

Prof. Roganović bila je svojedobno najbolja studentica riječkog Medicinskog fakulteta

Profesorica Jelena Roganović, međunarodno priznata stručnjakinja za pedijatrijsku onkologiju koja u Dječjoj bolnici na Kantridi vodi liječenje Mile Rončević, svih ovih dana koliko je trajala akcija prikupljanja sredstava za odlazak djevojčice u SAD nije istupala u javnosti u dogovoru s Upravom KBC-a Rijeka, ali njeno ime itekako se spominje.

Milin otac Marin Rončević u više joj je navrata javno zahvalio rekavši da je sjajna osoba i vrhunska stručnjakinja koja je za Milu učinila apsolutno sve što je mogla. I prof. dr. Dragan Primorac rekao nam je da je prof. Roganović vrsna stručnjakinja svjetskog ranga.

- Prof. Roganović Milino je liječenje vodila po najuspješnijim svjetskim protokolima, jednako kao što se to radi i u najboljim američkim bolnicama - rekao je.

Dr. Roganović i dalje se samozatajno drži po strani i ne želi davati izjave, no njezini kolege, kao i svi koji su s njom imali iskustva liječenja, za nju imaju samo riječi hvale.

“Jako profesionalna, detaljna, pristupačna i draga doktorica. Ulijeva povjerenje, a najviše mi se kod nje sviđa što pamti male (možda i skroz nebitne) stvari i događaje vezane uz moju kćer, muža i mene samu”, jedan je od komentara na stranici najdoktor.com, gdje pacijenti iznose svoja iskustva.

Empatija

“Ja zaista divniju osobu od nje nisam vidjela. Toliko se trudi oko te bolesne djece, na sva moja pitanja bez problema odgovori, i to zaista stručno, toliko se trudi oko sve djece i hvala joj za sve... prvenstveno jer je na neradni dan došla napraviti punkciju mome sinu, što su sve hitno i brzo napravili i na svem dosadašnjem liječenju i svemu što mu je dala samo da mu bude bolje”, stoji u jednom od brojnih pozitivnih komentara na toj stranici.

U emotivnom javnom istupu u Zagrebu Marin Rončević rekao je da bi prof. Roganović trebalo podići spomenik. Razgovarali smo o njegovu iskustvu s profesoricom koja vodi dječju hematoonkologiju na Kantridi.

- Kroz šest mjeseci bolničkog liječenja i otprilike isto toliko održavanja remisije, kao i tzv. dnevne bolnice, profesorica je svakodnevno pokazivala stručnost, požrtvovnost, empatiju i upornost. Ona nema život izvan bolnice. Ako napusti bolnicu, to je valjda samo kad ide na kongres. Ljudi ne razumiju da taj posao nije samo rad, da je to stalno učenje i usavršavanje. Ma što više da kažem... Skidam kapu i nadam se da će mlađim kolegama uspješno prenijeti svoje znanje. Četrdeset godina i sav život dala je za tu dječicu i napravila od riječke hematoonkologije ono što je danas - rekao nam je Milin otac.

Povratak u Rijeku

Prof. Roganović bila je svojevremeno najbolja studentica riječkog Medicinskog fakulteta i, kako je otkrila u jednom intervjuu za Novi list, nakon položenog specijalističkog ispita iz pedijatrije tadašnji predstojnik Klinike prof. dr. Mladen Križ uputio ju je na edukaciju u Zagreb. Privukla ju je pedijatrijska onkologija te je, nakon Zagreba, otišla na stručna usavršavanja u Italiju i SAD. Nakon što je postala i doktorica znanosti, na Sveučilištu u Padovi dobila je jednogodišnju stipendiju za nastavak molekularnih istraživanja na genetici raka.

Kako je 2017. rekla u intervjuu Novom listu, u Padovi je imala izvrsne uvjete za laboratorijski rad i brzo je napredovala, no nedostajali su joj rad s malim pacijentima i njezin rodni grad. Postajala je, kako je ispričala Novom listu, sve svjesnija velike razlike u kvaliteti liječenja djece s malignim bolestima kod nas i u Europi te se odlučila vratiti u Rijeku i to promijeniti.

U njezinu mandatu Odjel za hematologiju i onkologiju preseljen je u veće, suvremeno uređene prostore na Kantridi, za što se godinama neumorno borila. Liječenje na Kantridi provodi se po standardiziranim međunarodnim protokolima i rezultati ne zaostaju za onima u razvijenim zapadnim zemljama.

Rad i učenje

Prof. Roganović, koja predaje i na Medicinskom fakultetu, aktivna je u brojnim europskim stručnim udruženjima, pa je tako članica i Odbora za praćenje ranih i kasnih posljedica terapije u Internacionalnoj grupi za liječenje dječje leukemije (International BFM Study Group).

Ima sina i kćer, a kako nam je rekao Rončević, svim svojim malim pacijentima pristupa kao da su njezina vlastita djeca.

Novom listu rekla je da je pedijatrijska onkologija među najkompleksnijim i najzahtjevnijim subspecijalizacijama - edukacija je vrlo složena, a učenje cjeloživotno.

“Nema okrutnijeg raka od onog koji pogađa djecu. Bezbrižne dane u dječjem vrtiću ili školi zamjenjuje borba za život. Liječenje je dugotrajno, kompleksno i udruženo s brojnim komplikacijama. Unatoč izvrsnim rezultatima, 20% djece s malignim bolestima umire. Svaki gubitak ostavlja trajni ožiljak. Ali snagu daje ona velika većina koja uz nas i s nama pobjeđuje. Ja dječju onkologiju ne radim, ja je živim”, rekla je za Novi list.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo