Splitska Ultra u moj je život ušla u obliku uljeza. Taj uljez bio je ranih dvadesetih godina života, imao je bradu i dredlokse i govorio nekim sjevernohrvatskim - moguće zagrebačkim - naglaskom.
Spomenuti uljez noć uoči Ultre popeo se preko ljestvi koje je ostavio majstor u moj stan u visokom prizemlju. U frižideru je našao pivu, čekirao na kompjutoru moje žene mail, a mi - koji smo do tog časa blaženo spavali - čuli smo da je netko tu tek kad je zapištao nezatvoreni frižider.
Mladić s dredloksima, vidno zagongan, bio je na nas duboko ogorčen. “Vratite mi moje tablete”, zdvajao je u hodniku, “zašto ste uzeli moje tablete?”, pitao je obuzet pravedničkim nespokojem, sve dok ga nisam bez većih problema otpravio kroz vrata.
Prislonjene skale
Negdje na ulaznim vratim...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....