DRUGA STRANA SPORTA

Jurica Pavičić: Srbi i Slovenci navijaju za nas, a mi za njih ne. Zašto? Zbog agresije i Piranskog zaljeva

U slučaju Srbije takvo ‘izravnavanje računa’ dijelom je i razumljivo zbog ratne prošlosti, ali je nevjerojatno da je piranska kriza bez krvi i bez stvarnih žrtava zatrovala emocije između Slovenije i Hrvatske
 Dragan Matić/CROPIX

SPLIT - Gotovo dvije trećine Slovenaca raduje se uspjehu sportaša iz ostalih zemalja bivše Jugoslavije. Čak 45 posto stanovnika Srbije raduje se uspjehu hrvatskih sportaša, a njih 49 posto uspjehu bosansko-hercegovačkih. S druge strane, među hrvatskim građanima tek se svaki deseti raduje uspjehu srpskih sportaša, tek svaki četvrti slovenskih, dok za bosansko-hercegovačke sportaše navija - golema većina!

Raspad Jugoslavije

Ovi podaci proizlaze iz velike ankete koju je uz pomoć tvrtki Puls i Mediane Fides sačinila slovenska tvrtka za istraživanje javnog mišljenja Ninamedia, koja je istražila kakav odnos prema baštini Jugoslavije, njenom raspadu, posljedicama tog raspade, te novijoj političkoj povijesti imaju građani četiriju ex-Yu država: Hrvatske, Slovenije, Srbije i BiH.

Anketirani građani četiriju zemalja morali su - osim velevažnih pitanja o krivcima za raspad, Kučanu, Miloševiću i zadovoljstvu samostalnošću, odgovoriti i na pitanja o tome koliko i dalje prate ono što se zbiva u društvu i sportu susjednih zemalja, te da li se raduju kad sportaši iz tih zemalja osvoje teniski turnir, rukometnu medalju ili pobijede u nogometu. Razlike u odgovorima su prilične, i nažalost podosta porazne po nas Hrvate. Slovenski građani općenito ne prate posebno što se zbiva u sportu i društvu “juga”, ali iako ih samo 17 posto kaže da više prati hrvatski i srpski sport i kulturu nego sport i kulturu u trećim zemljama, njih 60 posto navija za hrvatske sportaše, a 58 posto za srpske.

Otkud nerazmjer?

Srbi zbivanja u susjedstvu prate dosta, te pokazuju ugodno iznenađujuću naklonost susjednim sportašima: i hrvatski i srpski i bosanski sportaši imaju podršku od 45 do 49 posto, uz doduše veći postotak negativnih glasova nego u Sloveniji (od 25 do 30 posto) i mali broj onih kojima je svejedno. Hrvatski su brojevi pak najshizofreniji. Samo 11 posto Hrvata navija za srpske sportaše, samo 23 posto za slovenske, ali zato 66 posto navija za sportaše iz BiH!

Otkud taj nesrazmjer? Doživljavaju li doista Hrvati Bosance kao “gotovo naše”? Imaju li prema Bosni - zemlji koja je politički u krizi, a sportski neuspješna - simpatiju koja se gaji prema autsajderu? Ili je riječ o tome da Hrvati navijaju za sve druge jugoviće osim onih koje iz nekog razloga smatraju političkim neprijateljima - Srbe zbog rata, a Slovence zbog višegodišnje krize oko Piranskog zaljeva i Ljubljanske banke?

Preko reketa i loptice

U anketi su, nažalost, bili zastupljeni samo sportaši iz četiriju anketiranih zemalja, a nisu provjeravane sklonostima prema sportašima iz Makedonije i Crne Gore, stoga je hipotezu nemoguće provjeriti. No, da je anketa i napravljena, prilično sam uvjeren da bi brojke za Sloveniju i Srbiju naglašeno odudarale od onih za preostale zemlje, te da bi se jasno pokazalo kako hrvatski građani sport doživljavaju kao poprište preko kojeg se prebijaju računi za neke druge antagonizme. U slučaju Srbije takvo “izravnavanje računa” preko reketa i loptice je žalosno, no dijelom i razumljivo zbog ratne prošlosti i duge ideološke indoktrinacije.

Teško prihvaćanje

No, ono što je posve nevjerojatno jest da je kriza bez krvi i bez stvarnih žrtava, poput piranske krize, tako duboko zatrovala emocije između Slovenije i Hrvatske, dviju zemalja bez historijskog antagonizma. Gotovo da se stječe dojam kako Hrvati ne mogu prihvatiti uspjeh slovenskih sportaša zato što je sport jedina stvar u kojoj su bolji od po svemu bogatije, uspješnije i urednije Slovenije. Čini se kao da dio naših sugrađana uspjeh Slovenaca u sportu doživljava kao atak na tu jedinu, ma koliko nebitnu točku nacionalnog primata.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. srpanj 2024 16:58