MOSKVA - Došavši u ponedjeljak u svoj ured, kao i svakog dana u 7.50 sati, iskompromitirani i nervozni “vječni” gradonačelnik Moskve, Jurij Lužkov, na stolu je našao diskretno mu ostavljen Ukaz predsjednika Dmitrija Medvedeva. U raskošnoj kuverti s predsjedničkim insignijama stajalo je pismo kojim ga se obavještava da je smijenjen s dužnosti moskovskog šefa “zbog gubitka predsjednikova povjerenja”.
‘Slučaj kapica’
Dok je zdepasti najdugovječniji ruski postkomunistički političar čitao hladno obrazloženje, predsjednik je bio u Kini na službenom putu. Tako se, očekivano, završila višetjedna saga o odlasku Jurija Lužkova s ruske političke scene. Naime, u rujnu je na državnoj televiziji prikazano nekoliko kompromitantnih dokumentaraca o Lužkovu, poput “Slučaja kapice” (aludiralo se na kapu koja je postala dio njegova imidža). U filmovima su prikazane mnoge afere povezane s njegovim radom te namještanja poslova vlastitoj supruzi, graditeljskoj tajkunici i milijarderki Jeleni Baturinoj. Film s takvim sadržajem na državnoj televiziji nije se mogao prikazati bez odobrenja Kremlja, kaže novinar Sergej Dorenko. To je otvorilo Pandorinu kutiju, pa su se mediji tjednima naslađivali na račun Lužkova, a brojne afere, koje su godinama čamile u mraku nečijih kompjutora i ladica, izašle su na vidjelo.
Naime, Lužkov je, kaže šef liberalne oporbe Boris Nemcov, pao kao “žrtva (koju ne treba žaliti) unutrakremljaskih sukoba”, odnosno u ratu za pozicije oko toga tko će biti kandidat političke elite na predstojećim predsjedničkim izborima, Putin ili Medvedev.
Politolog Anatolij Maksimov objašnjava za Jutarnji list da je o Lužkovljevoj sudbini ovisila i Medvedevljeva pozicija, jer je ovim činom pokazao da ima određenu moć i da se prometnuo u samostalnog kremaljskog igrača, a nije samo političar koji “popunjava” mjesto dok se Putin ne vrati na tron. Osim toga, kaže nam Maksimov, to je određena “poruka eliti” iz samih kremaljskih vrhova.
I politolog Dmitrij Oreškin smatra da je čin Lužkovljeve smjene samostalan potez Medvedeva, koji neće naškoditi Putinu, ali će ojačati Medvedeva, pogotovo “među njegovom strujom”. Ulog je popriličan. Putinova pozicija u ovoj aferi prilično je tajanstvena i kremljolozi se ne mogu složiti u tome kakva je u svemu njegova uloga, iako je odbio primiti Lužkova prije neki dan, što je posebno naglašeno u ruskoj javnosti. I politolog Nikolaj Petrov kaže da je suparništvo unutar “tandema” Medvedev - Putin došlo u fazu “tko će koga” i da je val smjena i najavljenih smjena gubernatora diljem Rusije zapravo početak predizbornog preslagivanja. Naime, iako su do izbora ostale gotovo dvije godine, potrebne su mnoge predradnje. Oreškin smatra da je to svojevrsno nadmetanje i “skupljanje glasova” elite koja će na kraju odlučiti koji će od ove dvojice (iako se stalno protura i varijanta o “trećem čovjeku”, nekom novom kremaljskom predsjedničkom kandidatu) izaći na izbore. Kako kaže Maksimov, teško je povjerovati da će se obojica kandidirati jer bi to značilo raskol u Kremlju i poraz jedne od struja, što bi za posljedicu imalo to da bi dio morao napustiti ugodnu poziciju kremaljskog utočišta.
Granica dobrog ukusa
Unatoč mnogim nesuglasicama, kaže Maksimov, nitko ne želi ispasti iz zlatnog kruga. Neki misle da afera nije toliko politički čin koliko je Lužkov prešao nepisanu, ali prešutno dogovorenu crtu “dobrog ukusa” među elitom, a može poslužiti i kao pokazni primjer “borbe Kremlja protiv korupcije u samom političkom vrhu”, što bi sadašnjoj vrhuški, uz potrebnu medijsku logistiku, javnost mogla honorirati. Maksimov ne isključuje ni, doduše malo vjerojatnu, mogućnost da Lužkov možda postane pokazni primjer poput svojedobno naftnog tajkuna Mihaila Hodorkovskog.
Ispis iz stranke
Lužkov je prema anketama imao podršku samo 19 posto stanovnika Moskve, dok je za njegovu smjenu bilo više od 55 posto ljudi. Bijesni Lužkov, kojeg su u zadnjim danima napustili blisiki suradnici, ispisao se i iz najjače ruske stranke Jedinstvena Rusija koju vodi Putin. Osim toga, već se šuška da će otperjati u Austriju, gdje je njegova žena navodno prebacila većinu svog poslovanja. U Austriji imaju vile u Kitzbühelu i Beču, a u Velikoj Britaniji dvorac.
Kandidati za nasljednika Lužkova, Sobjanjin i Šojgu
Moskovski mediji već tjednima filtriraju imena mogućih Lužkovljevih nasljednika. Sada su se konačno iskristalizirala dva vrlo jaka, uz dva moguća moćna “dark horsea”. Tako se vrti ime 52-godišnjeg Sergeja Sobjanjina, prilično samozatajnog kremaljskog igrača, koji je bio šef Medvedevljeve predsjedničke kampanje, a sada je dopredsjednik ruske vlade. Stoga ga smatraju osobom od velikog povjerenja obojice ruskih vladara. Drugi je Sergej Šojgu (55), ministar za izvanredna stanja i jedan od ljudi iz najužeg Putinova kruga, njegov kućni prijatelj. Tu su još Valerij Šancev (63), guber-nator Nižneg Novgoroda, i Aleksandar Vološin, bivši šef Putinova ureda, čovjek koji je bio u uskom krugu onih koji su ga predložili Jeljcinu za nasljednika. Vološin se razišao s Putinom oko Hodorkovskog. Prati ga glas sive eminencije struje kremaljskih liberala.
( V. V.)