Kada podno nedavno restaurirane tvrđave svetog Mihovila i s plaže Banj, nedavno uređene, sa šetnicom i s ugodnim, stiliziranim, lounge barovima, koji nisu prenapučeni u predsezoni, dakle, kada izdaleka, s drugog kraja grada promatrate hotel D-Resort Šibenik na poluotoku Mandalina, činit će vam se da izgleda poput golemog broda nagnutog na stranu pod udarom snažnog vala ili, pak, nasukanog na obalu. No, zapravo, izbliza hotel niti je golem niti nalikuje brodu (netko je ponudio asocijaciju i na bedro žene koja leži). Stvar je, dakako, u promatraču, na što će kome nalikovati, ideja će zasigurno biti još, no skulpturalnost hotela ne može se poreći. Zato se izdaleka i čini monumentalnijim nego iz blizine. I to su razlozi mnogih asocijacija na hotel koji je zapravo apstraktnog, organskog oblika.
Autorski je to rukopis Nikole Bašića, jednog od najboljih suvremenih arhitekata, vrlo vjerojatno i najboljeg, autora Morskih orgulja i Pozdrava suncu, zatim onih stambenih građevina koje nalikuju jedrima u centru Zadra te spomen-obilježja stradalim vatrogascima na Kornatima, jednog od rijetkih primjera ove tipologije koji su uistinu dostojni i diskretni. Jedina je mrlja u njegovoj karijeri crkva u Udbini, no to nije bila njegova greška, projekt je naknadno izmijenjen do neprepoznatljivosti.
Smješten uz marinu
Bašić je čovjek s mora, rođen na Murteru, živi u Zadru, to se u njegovu rukopisu vidi, i to je dobro. Pozovete li Bašića da vam gradi hotel na moru, teško da možete pogriješiti. I sam arhitekt mi je rekao jednom prigodom: “Moja ljubav prema moru je elementarna i nema veze sa zavičajnim romantičarskim prenemaganjima niti s turističkim hedonističkim kičem”.
Nikolina Vuković Stipaničev/CROPIX
Hotel, čije je otvaranje predviđeno za 24. srpnja, smješten je, dakle, na poluotoku, neposredno uz marinu istog naziva. No, ako dolazite automobilom (cesta se ubrzano asfaltira kako bi bila na vrijeme gotova), prvo što ćete ugledati jest šetnica koja vijuga po krovu hotela, prateći njegov oblik, šetnica s upravo posađenim biljkama te pogledom na more i na Šibenik.
Hotel je turska investicija (Dogus grupa), riječ je o jednoj od najvećih stranih turističkih investicija u Dalmaciji. Dogus grupa, sa sjedištem u Istanbulu, postoji od 1951. i trenutačno ima oko 200 tvrtki po svijetu, s oko 35 tisuća zaposlenika.
Nikolina Vuković Stipaničev/CROPIX
Generalni direktor D-Resorta Nenad Tatarinov kaže nam kako je u hotel uloženo oko 25 milijuna eura, kako je riječ o greenfield investiciji te nastavlja: “Hotel je na neki način nadopuna već postojećoj marini, jedinstvenim konceptom privlačimo novu vrstu publike koja do sada nije dolazila u Šibenik, upravo zato jer nije bilo ovakvog hotela. Sami, uglavnom, stvaramo svoje tržište”.
Suradnja braće Murtić
Hotel ima četiri i pol zvjezdice, a kako objašnjava Tatarinov, “riječ je o strateškoj odluci, nismo htjeli zatvarati vrata”.
U marini, pred hotelom, već je usidreno nekoliko desetaka jahti, jedna golema, drvena sa zastavom Novog Zelanda, izaziva najviše interesa prolaznika. Prethodno su, naime, turski investitori uložili i u marinu za luksuzne jahte, uz koju je sagrađen i hotel, a Nikola Bašić izradio je plan za prenamjenu cijelog ovog dijela Šibenika, tumačeći, kada je 2012. odlučeno da se ide s njegovim projektom, kako poluotok Mandalina tretira kao “novu urbanu temu uz dio grada koji je tematiziran nautičkim sadržajem, no otvoren za čitav Šibenik”.
Nikolina Vuković Stipaničev/CROPIX
Hotel je zavojitog oblika, bijele betonske linije razdvajaju sobe, a izlaz iz svake sobe u potpunosti je ostakljen. Uz hotel su i tri vile. Kada ih se promatra iz marine, izgledaju kao da izrastaju iz stijena. Asimetrične su, a svaka od tih triju vila različitog je oblika, no zajedničko im je da su posve zaokružene s tri strane te sasvim ostakljene u dijelu koji gleda prema moru. Svaka ima i svoj bazen, koncepta infinity, bez vidljivog ruba. Na dvije su etaže, gore su spavaće sobe, dolje dnevni boravak i kuhinja.
Sada je već posve definirano kako će hotel i vile izgledati izvana, sve se privodi kraju, a Jutarnji je prvi dobio priliku vidjeti kako izgleda i iznutra. Dizajn interijera potpisuje arhitekt Marko Murtić, a opremio ih je umjetninama galerist Ranko Murtić. Riječ je o prvom projektu na kojem su braća, inače sinovi velikog umjetnika Ede Murtića, zajedno surađivali.
Marko Murtić objašnjava koncept uređenja interijera. Vrlo im je bio važan, kaže, kontrast između “grubog izvedenog betona i laganog materijala, ponajviše drva, od kojeg je napravljen namještaj”. Marko Murtić, koji na projektu interijera hotela sa svojom tvrtkom radi već dvije godine, tumači dalje: “O uređenju interijera sve smo dogovarali s Nikolom Bašićem. Dio je namještaja uvezen.
Sami radili namještaj
No, dobar smo dio namještaja radili sami, primjer su drvene stolice i sofe na razvlačenje”. Opći je dojam, kaže, kao da čitav namještaj lebdi pa su ormari , primjerice, podignuti od poda. “Željeli smo interijer pravog morskog hotela”, nastavlja. A kupaonica je od sobe odvojena staklenim zidom te neobično raspoređenim drvenim policama.
Za umjetnine u hotelu bio je zadužen Ranko Murtić. U ulaznom atriju dočekat će vas skulpture Mirka Zrinšćaka, visoke oko šest metara. Drvene skulpture, organski oblici, nastajali su u ateljeu na vrhu Učke gdje inače ovaj umjetnik, koji nas je svojedobno predstavljao i na Venecijanskom bijenalu, živi. Vrlo se dobro, objašnjava Ranko Murtić, Zrinšćakov rukopis nadovezuje na Bašićevu skulpturalnost. Prateći ove skulpture, pogled kreće prema krovu, na kojem su otvori različitih veličina.
Nikolina Vuković Stipaničev/CROPIX
Zrinšćakove skulpture, uglavnom, prvo su što će ugledati posjetitelj kada uđe u atrij hotela.
Tomislav Buntak, jedan od najboljih suvremenih slikara, autor je keramičkog murala, s kombinacijom ptica u letu i lišća, na katu hotela te zidne slike s prikazom mnoštva kupača.
Slika je tipična za Buntakov rad: skupina ljudi koja djeluje posve skladno. Iako su na malom prostoru, nema napetosti među njima, među sobom sve su riješili, u potpunoj su ravnoteži i jedni prema drugima i prema prirodi. Svatko radi što mu odgovara. Priča je to o umjetnikovoj želji za povratom ishodištima civilizacije. U svakoj sobi, a u hotelu su i 73 sobe, slike su istog autora - Tomislava Buntaka, crno-bijele s pojedinim akcentima boje - psi i mačke uz usnulu djevojku, motivi su, primjerice, slike u jednoj od soba koju smo obišli. Hotel, ali i čitav okolni resort, smješten je na dijelu nekadašnjeg vojnog kompleksa Kuline.
Iskorištavanje potencijala bivših vojnih zona, inače, veliko je i vrlo važno pitanje suvremene arhitekture, a podsjetimo da je Vlada RH 2003. godine u posjed grada Šibenika prenijela ovaj vojni kompleks.
Na kupanje čamcem
Osim hotela i vila, pri samom je kraju i Kongresna dvorana. Tu je i bazen.
Obala se uređuje kao šetnica, no u neposrednoj blizini nema kupališta, već je planirano da se gosti čamcima odvoze na destinacije gdje se može kupati.
Sve je dio šireg urbanističkog plana, planiraju se u neposrednoj blizini i građevine za stanovanje, uredi, trgovina, zdravstvene usluge...
Uglavnom, novo naselje, no ne odvojeni resort, već suvremeni dio grada Šibenika. Grada koji je u posljednjih godinu dana toliko promijenio svoje arhitektonsko i urbanističko lice koliko nije valjda još od velikog poslijeratnog arhitekta Ivana Vitića, Šibenčanina rodom, čiji nekadašnji Dom JNA, a sada knjižnica, još dominira u centru grada.