Blindirano vozilo sa zatamnjenim neprobojnim staklima uvelo nas je u garažu objekta na tajnoj lokaciji na širem riječkom području te smo, nakon što smo prošli kroz nekoliko protuprovalnih vrata, ušli u prostoriju pokrivenu videonadzorom koja na određeni način podsjeća na blagovaonicu.
Na stolu je u nekoliko plastičnih kutija razasuta hrpa zlatnog nakita - ogrlice, narukvice, prsteni... Sve to zlato kojeg ima oko kilogram i pol majstor zlatar Ivo Lipić odnosi u susjednu prostoriju koja podsjeća na kuhinju i slijedi proces koji se, unatoč svim suvremenim tehnologijama, stoljećima nije bitnije mijenjao.
Uklanjanje nečistoće
Plinska peć koja se zagrijavala pola sata isijava temperaturu veću od 1000 Celzijevih stupnjeva, jer talište zlata je na 1064 stupnja. Lipić lopaticom sav nakit stavlja u ćup koji puni do vrha.
Stotine sati predanog zlatarskog rada i minucioznog rezbarenja pretvorit će se za koji trenutak u bezličnu tekuću masu. Pitam ga je li žao pojedinog primjerka nakita, a Lipić iskreno odgovara da ponekad jest.
Auro Domusova talionica je s daleko najvećim prometom u Hrvatskoj. Kako kaže Loris Dessardo, direktor tvrtke, svakodnevno ovdje prerade zlato vrijedno oko pola milijuna kuna. Interijer ne djeluje previše impresivno, kao laik očekivao sam hi tech prostorije s blokovima zlatnih poluga, no sve skupa izgleda kao zanatska radionica izvan vremena i kad je riječ o procesu prerade, jednako tako mogla bi biti 1915. ili 1515. godine.
Zlato se ovdje ne zadržava jer odmah ide u izvoz, u Italiju ili Austriju.
- Kada bi se sve zlato svijeta skupilo na jednom mjestu, stalo bi u kocku bridova 19 metara. Dakle, u jednu prosječnu kuću - kroz smijeh kaže Dessardo, inače nepresušni izvor trivijalnih podataka o plemenitoj kovini kojom ljudi trguju već četiri tisuće godina.
Dok razgovaramo, majstor Lipić miješa rastaljeno zlato šipkom koja služi kao neka vrsta kuhače. Njome vadi prljavštinu koja se odvaja tijekom procesa, a riječ je o rastaljenim metalnim kopčama, masnoći, kosi - uglavnom, svašta zna završiti u nakitu. Nakon desetak minuta kemijskog procesa slijedi prizor dobro poznat iz filmova - tekuće zlato prelijeva se iz ćupa u posudu u obliku zlatne poluge. Još je crveno i užareno, a potom ga se stavlja u posudu s hladnom vodom. Rezultat je oko kilogram i pol težak komad metala žućkaste boje prije nalik utegu za držanje vrata ili papira na stolu nego poluzi vrijednoj 220.000 kuna. Slijedi x-ray provjera, a Dessardo napamet govori: čistoća će biti 62 posto.
Otkup lagano stagnira
Pogriješio je u jednom postotku: sastav je 63 posto zlata, 12,9 posto srebra, a ostatak otpada na cink, bakar, nikal i željezo. Nakon toga poluga će se kemijskim procesom rafinirati u čisto zlato, spremno za daljnju uporabu. Takozvano green gold, zeleno zlato, “reciklirano” i ekološki prihvatljivo.
Obitelj Dessardo iduće će godine slaviti stotu obljetnicu zlatarstva. Njegov je pradjed, naime, 1916. godine počeo izučavati zanat kod riječkog zlatara Geraldija. Postao je samostalni zlatar 1922., a u istom prostoru u Opatiji djeluju od 1952. No, Loris je prekinuo tradiciju izrade nakita i krenuo u sasvim drugom smjeru. Primijetio je, naime, da posljednjih godina u zlatarnicu njegova oca navraća sve više ljudi koji žele prodati zlato. Prve poslovnice za otkup zlata počeo je otvarati 2010. i u jednom trenutku imao ih je 385 u gotovo svim hrvatskim gradovima i selima da bi se brojka danas stabilizirala na oko 150 poslovnica i oko 350 zaposlenih. Lani su, veli, imali oko 180 milijuna kuna konsolidiranog prihoda, što ih pozicionira kao vodeće hrvatske otkupljivače zlata.
Međutim, evidentno je da je nakon 2012., kada je cijena zlata bila na vrhuncu, baš kao i kriza u Hrvatskoj, posao s otkupom počeo lagano stagnirati, što je, kako kaže Dessardo, eliminiralo mnoge neozbiljne otkupljivače koji su računali na kratkoročnu zaradu.
S ulaskom u Europsku uniju stvoreni su, pak, uvjeti da Auro Domus uđe u posao koji je Lorisa Dessarda od početka zanimao, a to je prodaja investicijskog ili monetarnog zlata. Uz to što su u prodaju stavili pločice, poluge i zlatnike iz cijelog svijeta, od SAD-a, preko Južnoafričke Republike i Europe do Australije, počeli su i s proizvodnjom vlastitih pločica, za sada onih od pola grama s logom Auro Domusa, a u planu su im pločice s turističkim motivima i kulturnim znamenitostima različitih težina, kao i poluge.
Zaradio 155.000 kuna
- Prije nego što je ukinut porez na luksuz i PDV na takozvano investicijsko zlato, to nije imalo nikakvog smisla. Zlato je oduvijek bilo nekakav oblik ulaganja, odnosno štednje, što se pokazalo isplativim zadnjih godina. No, kod nakita je cijena rada vrlo visoka, a tu su i marže i porez na luksuz, dok je kod investicijskog zlata cijena rada zanemariva jer se proizvodi strojno, serijski. Zato je posljednjih godina investicijsko zlato u Hrvatskoj postalo puno popularnije od nakita - kaže Loris Dessardo, navodeći primjere i s jedne i s druge strane.
Imali su, recimo, u Zagrebu umirovljenog profesora koji je nakon smrti supruge odlučio prodati zlatnike koje je skupljao cijeli život. Kada je za to dobio više od 300.000 kuna, umalo se onesvijestio. S druge strane, kaže kako je u listopadu jedan čovjek kupio oko milijun kuna investicijskog zlata.
- Čuli smo se nedavno i već je ‘zaradio’ 150.000 kuna, no zlato ne namjerava prodavati - kaže Dessardo.
U siječnju i prvom dijelu veljače ove godine je, veli, prodano 255,92 posto više investicijskog zlata nego u istom periodu lani.
Cijena u stalnom porastu
- Ove godine prodano je zlato vrijedno više od dva milijuna kuna. U 2014. je prodano oko sedam milijuna kuna investicijskog zlata. U isto vrijeme izvezli smo 174 milijuna kuna zlata. Prema sadašnjim pokazateljima, u drugoj polovini 2016. planiramo izjednačiti prodaju i otkup - kaže Dessardo, kroz čiji je Auro Domus do sada prošlo oko 10 tona zlata.
Zlato, veli, kupuju ljudi različitih dobi i profila. Imali su, recimo, umirovljenika koji je za unuka kupio oko 250.000 kuna zlata. Idu i pločice od 200 kuna i one od kilograma koje vrijede oko 34.700 eura. U ponudi su i takozvane good delivery bars, teške 12,4 kilograma, koje trenutno vrijede oko 430.000 eura, no do sada nisu prodali niti jednu. Za kupce, kaže, osiguravaju isporuku blindiranim vozilom, osiguranu, u roku od 24 sata, a u slučaju poluge od 12 kilograma rok je 72 sata.
Cijena zlata u konstantnom je porastu od 70-ih godina 20. stoljeća, dok mu vrijednost, kako objašnjava Dessardo, uvijek ostaje ista. Navodi primjere Fordova modela automobila koji je 1908. koštao 80 dolara, a 2013. godine 72.000 dolara, a u oba slučaja to je bilo 42,5 unci zlata. Porast cijena od 70-ih povezuje s odvajanjem američkog dolara od protuvrijednosti u zlatu, što je rezultiralo smanjenjem vrijednosti novca. Recimo, 1975. prosječna vrijednost unce zlata bila je 161,02 dolara, a 2014. godine 1264,99 dolara, što je 7,85 puta više. Rekord cijene postignut je 2012., kada je unca koštala 1668,85 dolara, nakon čega je došlo do pada, no dugoročno cijena raste.
- Svake godine iz zemlje se izvadi 2500 tona zlata. Procijenjeno je da zlata ima još oko 50.000 tona, što znači da se može vaditi još 20 godina. Nakon toga će ga i dalje biti, ali onoga koje je u optjecaju. Može se pretpostaviti da će mu cijena tada još više narasti - objašnjava Dessardo.
Hrvati ipak čuvaju zlato
Na njihovoj web-stranici www.zlatna-stednja.hr može se pratiti kretanje cijena koje se ažurira svakih pet minuta, dok oni vuku promjene svakih pet sekundi.
Zadnjih 60 dana, recimo, cijena grama kretala se od 30,72 eura kao najmanja do 37,13 eura kao najveća, dok je u trenutku kad smo razgovarali iznosila 34,51 euro po gramu. To je zgodno za “igranje” burzovnih mešetara, ali za obične ljude je, kaže Dessardo, zlato dugoročno ulaganje.
- Znam da postoji dojam da su u vremenima krize ljudi u Hrvatskoj prodali sve zlato, ali prema određenim pokazateljima to je svega pet posto ukupnog zlata u Hrvatskoj. Zlato je i dalje najtraženiji oblik štednje i ljudi su toga svjesni - kaže Loris Dessardo.