ZAGREB - Amerikanac Michael Moore uzbudio je svojim dokumentarnim filmom “Sicko” cijeli svijet jer je putujući bogatim, ali i siromašnim zemaljama, prije svega Europe, pokazao kako je u SAD-u novac uvijek bio ispred zdravlja i ljudskih života.
I hrvatski televizijski gledatelji jučer su imali prilike vidjeti film u kojem je Moore prikazao ljude koji su na vlastitoj koži osjetili nedaće američkog zdravstvenog sustava. Nisu sveti ni vatrogasci koji, nakon što su radili na zgarištu poslije napada na Twinse ne mogu dobiti ni sprej kako bi mogli bolje disati bez da plate 100 dolara. Mlada žena koja ima rak nema pravo na liječenje jer je premlada za tako tešku bolest.
Stolar kojem je pila odsjekla tri prsta mogao je birati koji će mu od njih liječnici prišiti jer nije imao dovoljno novca za rekonstrukciju sva tri. Žene nakon dva mjeseca nakon poroda moraju natrag na posao. Trošak posjeta patronažne sestre osiguranje ne pokriva. Žena koja nije imala novca za liječenje raka u poodmakloj fazi bolesti bačena je na ulicu u spavaćici.
Pokušali smo zamisliti slike s kojima bi se Moore susreo u hrvatskom zdravstvu, da je kojim slučajem došao u našu zemlju, na sličnim primjerima koje je obradio u svom filmu. Bi li se začudio da Hrvati žive jednako dugo kao i Amerikanci, u prosjeku oko 75 godina, iako za zdravstvo izdvajaju gotovo šest puta manje (1100 dolara) nego li se to čini u SAD-u?
Isti lijek 10 puta jeftiniji
Priča 1
Francuska
Mladi par rekao je Mooreu da ništa neće platiti za porod ni boravak u bolnici, a žena će s djetetom ostati do njegove prve godine
Hrvatska
Kuc, kuc! Je li ono u Petrovoj vaše najveće rodilište, pita Moore. Vidim da su dosad izašle tri rodilje, koje je čekala sretna obitelj. Koliko košta porod i tri dana u bolnici? Ništa, kaže sretna obitelj i dodaje da je cjelokupna briga o trudnici također bila besplatna. Koliko ćete biti na rodiljnom dopustu, pita dalje. Na njemu će biti godinu dana i za to će vrijeme primati naknadu od namanje 1600 kuna. Sve to dobit će i ako prije trudnoće nije imala zdravstveno osiguranje. Što je još zanimljivije, skrb o trudnicma i rodiljama koje ne rade jednaka je onima koje rade i plaćaju doprinos za zdravstvo u Hrvatskoj, čudi se on.
Priča 2
Francuska
Mlada majka u Francuskoj dobiva od države i pomoć za kućanske poslove. Ona odlazi frizeru dok dijete čuva ‘državna dadilja’. Skuhat će i ručak ako joj kažem, priča majka
Hrvatska
Nakon dolaska kući rodilju i dijete obići će nekoliko puta partonažna sestra, što je također uključeno u obvezno osiguranje, ali neće imati pažnju kao u Francuskoj, koja se pobrinula da rodilja ima i pomoć u kući, a ne samo zdravstvenu skrb, i to nekoliko mjeseci
Priča 3
SAD
Stolaru je pila odsjekla tri prsta. Prišivanje jednog košta 60.000, a svakog idućeg 12.000 dolara. Na njemu je da odabere koji će mu prst prišiti
Hrvatska
U Klinici za traumatologiju nitko ne pita kolika je polica osiguranja, niti dvoji što treba učiniti. Kirurzi će prišiti sva tri prsta. Koliko to košta, pita Moore, a liječnici kažu kako ne znaju jer to “plaća osiguranje”. Amerikanac se ne može načuditi kako to zemlja veličine dva i pol Manhattana, koja izdvaja za zdravstvo samo 1100 dolara po stanovniku, može izvesti tu operaciju a da nema 60.000 dolara po prstu, koliko su u SAD-u tražili od sirotog stolara.
Priča 4
SAD
Mlada je žena u 22. godini dobila rak grlića maternice i prepuštena je na milost i nemilost osiguravajućih društava “jer nije tipično da tako mlada osoba ima tako tešku bolest”
Hrvatska
Liječenje raka potpuno je besplatno. Čak i sa skupim lijekovima poput Avastina ili Erbituxa, pitao bi Moore. Začudio bi se da to u Hrvatskoj nije povlastica onih koji imaju ekstra osiguranje, nego dio obveznog zdravstvenog osiguranja. U Hrvatskoj bi žena zbog svoje mladosti vjerojatno izbjegla pokoje dulje čekanje na dijagnozu.
Priča 5
SAD
Spasioci junaci 11. rujna sami plaćaju čak i sprejeve za bolji protok zraka kroz bronhe i pluća, i to oko 100 dolara.
Hrvatska
Moore bi bio začuđen odnosom hrvatskog zdravstva prema veteranima Domovinskog rata. Naime, njima je u zdravstvu sve besplatno pa za dio njih s manjim primanjima ne vrijedi čak ni participacija. U Hrvatskoj bi spomenuti sprejevi (čak i da ih moraju sami platiti) koštali desetak dolara.