Od posljedica teškog srčanog udara u Mostaru je umro Mladen Naletilić Tuta. Rođen je 1. prosinca 1946. u Širokom Brijegu. Bio je osuđeni ratni zločinac, a prije toga emigrant, osnivač Kažnjeničke bojne s kojom je isprva ratovao na području Hrvatske, a zatim i u BiH. Kažnjenička bojna bila je okupljalište bivših robijaša koji su ratovali ne brinući o zakonima, a poslije ih se povezivalo sa švercom droge, čime su se prilično obogatili.
Volio je legende o vlastitom liku i djelu, ali one koje su širili njegovi poznanici, i zato je dao samo jedan intervju, 1995. tjedniku Nacional.
Emigrant, kockar, terorist, osnivač i vođa zloglasne Kažnjeničke bojne primio je Nacionalove novinare u vili na Ciganskom brdu, nedaleko od Širokog Brijega, i do najsitnijih pojedinosti ispričao svoj život, odnose s Tuđmanom, Šuškom i brojnim hercegbosanskim političarima od kojih danas mnogi također čekaju suđenje. Mladenu Naletiliću te jeseni doista nije bilo jasno zašto bi netko poput njega - samozvanog junaka svog kraja - trebao odgovarati za likvidacije kakvih je bilo na tisuće u prljavom ratu u Bosni i Hercegovini. Tek se, s vidljivom nelagodom, počeo privikavati na to što zapadna Hercegovina ne može biti priključena Hrvatskoj, a on nema neku veću političku ulogu, a već su ga počeli gnjaviti s Haagom. I to u vrijeme kad nije bilo spomena o nekakvoj Carli Del Ponte.
Tek su Naletilićev javni nastup i fotografije na kojima nonšalantno puši lulu pokraj bazena dok ga dvori bujna plavuša pokazali iz kakvog miljea stižu heroji tog vremena. Iako je priznao da je završio samo dva razreda gimnazije, Naletilić se predstavio kao intelektualac i svjetski čovjek. Za srušeni Stari most ne bi dao ni nokat, Bošnjaci su za njega redom bili balije, s iznimkom Juke Prazine koji se priključio Kažnjeničkoj bojni. Nije trebalo dugo čekati na reakciju Franje Tuđmana kojeg je Tuta također kritizirao.
Godinu dana poslije Mladen Naletilić je uhićen u spektakularnoj akciji specijalaca i strpan u zatvor u Remetincu gdje je proveo skoro četiri godine, usput se pretvarajući da je srčani bolesnik, i tek nakon smrti Franje Tuđmana te dolaska na vlast Mesića i Račana ekspresno je poslan u Haag. Haaški sud ga je 2003. godine u postupku s njegovim pomoćnikom Vinkom Martinovićem Štelom osudio na 20-godišnju kaznu zatvora zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima na području Hercegovine. Osuđen je zbog mučenja, nanošenja teških ozljeda i preseljenja civila, bezobzirnog razaranja, pljačkanja i progona na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi. O njegovu pravom hrvatstvu svjedoči to što se u Haagu najčešće družio s Vojislavom Šešeljom i Slobodanom Miloševićem kojega je Tuta titulirao "predsjedniče", a ovaj uzvraćao s "generale".
Izdržao je dvije trećine kazne, a nakon izlaska u Hrvatskoj je protiv njega pokrenut proces zbog poticanja na ubojstvo Damira Brekala 1995. godine. Lani je pravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora.
Obitelj Tuđman nije voljela Naletilića. Nekadašnji ravnatelj HIS-a Miroslav Tuđman još je krajem 1995. krenuo u otvoreni rat protiv bivšeg zapovjednika Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute i njegovih najbližih suradnika. Mediji su 2002. objavili službeno pismo Miroslava Tuđmana adresirano Franji Tuđmanu u kojem je vodeći obavještajac u zemlji u devedesetima prikazao Naletilića kao smutljivca najgore vrste i nabrojio njegove grijehe: član je kriminalnog podzemlja, vlasnik kupleraja u inozemstvu i lažni politički emigrant koji nije imao nikakve veze s međunarodnim teroristima iz ETA-e ili Baader-Meinhofa, čime se nerijetko hvalio. Slični su epiteti dodijeljeni i Naletilićevu pouzdanom suradniku, generalu HVO-a Ivanu Andabaku i skupini emigranata koji su pripadali organizaciji Ujedinjeni Hrvati Europe.
"Tuta nije pokazivao nikakav interes za iseljeničke političke organizacije, on ne pozna njihovu povijest, ustrojstvo ni način djelovanja. Isto tako nije istina da je bio suradnik Brune Bušića, niti mu je Bušić naredio da stupi u kontakt s njemačkim ekstremnim ljevičarima", obavijestio je u prosincu 1995. Miroslav Tuđman svojeg oca.