Ako nemate broj mobitela gazde Tome Matanića da mu se najavite, bilo bi najbolje da zastanete podalje od kapije njegova imanja u Mušaluku nedaleko od Gospića i zazovete: “Domaćine!” Srdačni Tome stvorit će se brzim korakom u trenu pa vam pokazati luk u kojem ćete zaobići njegove šarplanince. Ima ih pet, gazda nas uvjerava da su opasni, ali samo jedan od njih je nezainteresirano pomolio glavu iz hlada starog bagrema.
Oko njihovih kućica mota se desetak domaćih mačaka, jedna, gazdina ljubimica, trobojka je, kaže nam on, na “Kitekatu”, a ostale vrebaju miševe, ali i kobasice i slaninu sa stola, kojom nas je ponudio naš lički domaćin. Šalu na stranu, svaka tri dana u 50-litrenom kazanu na otvorenom kuha Tome hranu za sve svoje ljubimce i pošteno im je podijeli. Tome je državni službenik koji živi u stanu u Gospiću, no već gotovo tri desetljeća u najmu ima poljoprivredno gospodarstvo na kojemu uzgaja ličku pramenku, autohtonu ličku pasminu ovaca. Ima oko stotinu grla, a kad nema njega, sada znamo tko je ovdje zadužen za red.
Tome Matanić
Do njegove farme opasni koronavirus teško može naći put, no, ipak, u stajama će ostaviti itekako značajne posljedice. Dok u našem svijetu sije bolest, pa i smrt, ovdje je posijao - život. Zbog koronavirusa će Tome svoje matično stado dogodine neplanirano povećati za pedesetak grla. Radi se o janjcima koje sada nema kome prodati, jer nema turizma da odu na Jadran, nema vjenčanja da se serviraju svatovima, ne održavaju se karmine, a rođendani i krštenja se proslave i uz omanju pečenku. Što će dalje biti, ne zna.
Već se pomirio da će ostaviti žensku janjad, a nada se da će sve krenuti nabolje, da se riješi muških, jer kamo će na jesen sa 50 mladih ovnova? Procjenjuje se da će u Lici zbog koronasituacije ostati neprodani deseci tisuća janjaca. Škrinje su, kaže Tome, već pune, i kod bliže rodbine i kod prijatelja. Ima onih koji obnavljaju davno raskinuta prijateljstva, pa okreću i davno “prekrižene” brojeve u svojim imenicima, da vlasnike nakon dugo godina pitaju za zdravlje, a odmah potom i treba li im janje.
Ne smije prerasti
- Stalno se broj vrti oko sto ovaca. U prosjeku, svaka godišnje dade jedno janje, e sad, dogodi se i deset ili dvadeset posto da se oblizne (da dobiju blizance), zavisi od godine do godine. Tržište su mi do sada bile Plitvice, tamo smo plasirali preko naše Udruge uzgajivača ovaca Lika, ostalo lokalno za vjenčanja i krštenja. Za remont stada ostavljamo deset posto, ali zbog korone bit će 50 posto, to znači da će ostati sva ženska janjad. Išao sam na to da riješim prvo muške, nešto malo sam uspio, ali sve je to jadno i žalosno. Ako ga ne prodam do njegovih 30 kilograma, ono prerasta. Slušam vinare kad se žale da im je ostalo vina. Vino se neće pokvariti, ali nama kad muško janje preraste, imamo malo od njega. Meni na sto ovaca ne treba više od tri ili četiri ovna - kaže nam Tome Matanić, čije će se stado tako povećati, više nego ijedne godine, za najmanje 50 grla.
Ako ne proda ovnove sada za ražanj, pokušat će ih prodati najesen za meso, smatra da će imati vrhunski kvalitetno meso, iako će životinje biti stare deset mjeseci. Nada se da će korona proći, da će se ljudi početi družiti, a nema boljeg jela za društvo od prave ličke janjetine. Najvažnije je, kaže, preživjeti, a sve drugo nekako će se već posložiti.
Kao i svaki Ličanin, smatra da je meso ličke pramenke najbolje za ražanj. Kao proizvođač naglašava da je “radman”, odnosno iskoristivost mesa u odnosu na kosti i otpad, jako dobar, gotovo 50 posto. Zato drži cijenu od 25 kuna po kilogramu žive vage, unatoč koronakrizi i prekupcima koji nastoje iskoristiti situaciju pa otkupiti janjad po znatno nižim cijenama. Na kakvoj je razini njegova briga o janjcima dovoljno govori to što im u staji, dok se hrane, svira glazba, jer ih, kaže gazda, to opušta. Prema onom što smo čuli iz razglasa, njegovi janjci vole narodnu i popularnu glazbu.
Tomislav Rukavina, dr. vet. med. i direktor Veterinarske ambulante Gospić, jedan je od najvećih stručnjaka za ovčarstvo, za ličku pramenku sigurno, jer je kao predsjednik Udruge uzgajivača ovaca Lika i član Upravnog odbora nacionalnog Saveza uzgajivača ovaca najzaslužniji što je Europska komisija ličku janjetinu upisala u europski registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla. Sve do prošle jeseni i sam je bio uzgajivač, a onda je prodao stado jer više u Lici nije mogao naći pastira, posljednji je otišao u Njemačku. Svejedno, ovca mu je najdraža životinja, a za Liku je - idealna.
Tomislav Rukavina
Nema, kaže, domaćinstva u Lici koje nema barem nekoliko ovčica, a u udruzi koju vodi članovi su baš svi uzgajivači ličke pramenke. Tehnički rečeno, lička je janjetina proizvod dobiven janjenjem ovce ličke pramenke koja je uzgojena na geografskom području Like. Sve i da se nije dogodila ova situacija s koronavirusom, bio bi zanimljiv sugovornik o ovoj temi jer nam je otkrio neke prilično nevjerojatne podatke o tržištu janjetine u Hrvatskoj.
- Priču o zaštiti izvornosti započeli smo još 2015. godine, u sljedeće tri godine dobili smo potvrdu Ministarstva poljoprivrede o prijelaznoj nacionalnoj oznaci kvalitete i, na temelju te oznake, dvije smo godine bili prisutni na tržištu, a tržište na koje smo ušli bila su Plitvička jezera. Onda se dogodio paradoks. Kad smo 31. listopada 2018. dobili oznaku europske kvalitete, nestali smo s plitvičkog tržišta. Lokalna akcijska grupa LAG Lika izašla je s idejom da se svi lički proizvodi “okupe” pod zajedničkim nazivom Lika Quality. To je regionalna oznaka kvalitete, ali se ne može usporediti s ovom europskom.
Znači, ona nema nikakve kontrole. Primjerice, imate baku koja uzgaja četiri kvadrata zelene salate i može na tržište izbaciti šest tona proizvoda čije podrijetlo nitko ne kontrolira. Politika je tako odlučila. Među tim proizvodima na Plitvicama je i janjetina iz Like, ali ne gleda se ni pasmina ni težina ni starost. Uvezete stado ovaca iz Rumunjske u Liku i ono odmah postaje Lika Quality. Bio sam protiv toga. Naš proizvod ličke pramenke je proizvod s dodanom vrijednošću, a vrijednost mu je sada time srušena, pa više nije 25 kuna, nego 20, najviše 22 - kaže dr. vet. med. Tomislav Rukavina.
Iako je i sam smatrao da bi Plitvička jezera mogla biti lokomotiva koja bi povukla uzgoj ličke janjetine, sada je siguran da jači razvoj neće biti moguć bez kvalitetnog tržišta na zagrebačkom području. Zalaže se za osnivanje svojevrsne ličke kuće u Zagrebu koja bi bila distributivni centar za sve ličke proizvode, pa tako i janjetinu, a bila bi organizirana kao veleprodaja i maloprodaja.
Remont stada
Koronavirus je sve to dodatno zakomplicirao.
- Jučer su me zvali iz Ministarstva poljoprivrede i pitali koliko ima janjaca trenutno na tržištu Like. Bilo je novinskih napisa da ih ima 100 tisuća, no to nije točno. Ipak, ne znači da ih toliko neće biti. Mislim da ih u ovom trenutku ima tri do četiri tisuće, ali već za mjesec dana, dakle sredinom lipnja, bit će ih sigurno 40 tisuća za tržište. Tko će to pojesti, ja ne znam. Moj je savjet uzgajivačima da se prilagode, da naprave remont stada, da ostave što više ženskih janjaca, na jesen da se riješe starih ovaca, a muške da probaju prodati. Država je neslužbeno intervenirala, dala nam je brojeve telefona ljudi koji otkupljuju viškove za Mesnice Ravlić. Ponudili su nam cijenu od 18 kuna. Kad sam to rekao uzgajivačima, šokirali su se - priča nam dr. Rukavina.
Otkriva potpunu nesređenost tržišta, koje se skriva iza termina klanja na gospodarstvima, a njime se potiče ilegalna trgovina janjcima uz direktan blagoslov države.
- Svaki proizvođač ima pravo klanja za svoje potrebe, znači za potrebe konzumacije vlastite obitelji. Prekupci su, međutim, nametnuli pravila da uvjetuju uzgajivačima da im janjce prodaju ilegalno, odnosno traže od njih da skinu sve markice kojima su životinje označene. Čovjek tako skine markice i donese ih meni u stanicu da ih razdužim i kaže da je klao za vlastite potrebe, dakle 60 komada u jednom danu. Ja to računalno provedem. Zovem Ministarstvo i upozorim što se događa.
Kažu mi da je moje da provedem markice, a bilo kakvu nelogičnost će oni utvrđivati, pa će poslati inspekciju. Već sedam godina nitko nije reagirao na te nelogičnosti, niti je tko utvrdio na koja tržišta odlaze tako ilegalno otkupljeni janjci. Evo, imam jedno iskustvo da sam čovjeku u jednom danu skinuo 700 markica za njegove potrebe. Znači, nikome nije čudno da je on u svoj hladnjak pospremio 700 komada janjaca. U naravi je to, dakako, 700 grla prodanih na ilegalno tržište. Ja sam to uredno proveo po naputku Ministarstva i nitko nije reagirao - otkriva nam lički veterinar te naglašava da država tako legalizira šverc.
Paradoks je to veći, navodi, što uzgajivači, da bi ostvarili državne poticaje, moraju označiti minimalno 60 posto janjaca, dakle ako ima 100 ovaca, mora označiti 60 janjaca, no njemu će 100 ovaca dati 120 janjaca. Što je s preostalih 60? I oni završavaju u tzv. vlastitim potrebama, odnosno na crnom tržištu.
- Prošle je godine u Hrvatskoj ukupno preko odobrenih objekata, dakle klaonica, zaklano oko 75 tisuća janjaca. Agdje je preostalih 1,4 milijuna janjaca? Sve je otišlo na vlastiti potrebe, odnosno prodano je ilegalno. Zašto to nikoga ne zanima? Ako ministra Marića ne zanima izbjegavanje plaćanja poreza, gdje je ministar zaštite okoliša Ćorić da se zapita gdje završavaju ti drobovi i vuna. S druge strane, uzgajivači su očajni, jer inače neće prodati ništa ako ne igraju po pravilima otkupljivača - upozorava dr. Rukavina.
Kaže da je upozoravao na te nelogičnosti više puta, a kao protuargument je dobio da je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji prva klaonica u Metkoviću, Dubrovčanima udaljenom 120 kilometara, te da zato dopuštaju sistem klanja za vlastite potrebe.
- Eto, zbog te županije je legalizirana ilegalna prodaja u cijeloj državi. Vuk sit, ovce na broju - govori veterinar Rukavina.
Samo u Ličko-senjskoj županiji ima oko 72 tisuće ovaca. U kontinentalnom dijelu, odnosno u samoj Lici, oko 65 tisuća, a do 80 posto ih je u tipu ličke pramenke. Plitvice su, zapravo, jedino legalno tržište, sve ostalo završi u dalmatinskim restoranima, nakon što oni “počiste” janjce sa svojeg tržišta. Pravi znalci prepoznaju razliku između janjaca iz Like i drugih dijelova, dr. Rukavina nam je otkrio glavne osobitosti ličke pramenke.
Sitna građa, čvrsta konstrukcija
- Pasmina sitne građe, ali čvrste konstrukcije, težine 40 - 45 kg, u pravilu daje jedno do jedno i pol janje u janjenju prosječno godišnje, znači u dvije godine - tri. Mlijeko je velike masnoće pa lako diže janjad. Otporna je na zime i oskudne ispaše. Janje ojanjeno u siječnju, recimo, sada ima oko 22 kg, a do 1. listopada će imati 32 kg, znači neće imati 52, za razliku od drugih pasmina.
Moraju biti uzgojene na području Ličko-senjske županije i dijelu Zadarske, na području Gračaca. Što se tiče mesa, ono je kasno zrelo, kolje se starosti tri do pet mjeseci, za razliku od paške, koja se kolje do mjesec dana, ili creske do dva mjeseca. Našu karakterizira aroma mesa, miris po - janjetini - kaže dr. Rukavine.
Zvuči malo čudno, no dvaput su im stručnjaci iz EU vraćali dokumente priložene za zaštitu jer Ličani nisu dobro objasnili okus svoje janjetine.
- Da, pitali smo se kako to opisati, kako, recimo, opisati miris banane? Onda smo u trećem navratu napisali da ima “blagi miris ovčetine”. To su prihvatili. Srećom, nisu pitali kako miriše ovčetina, ali smo na to “loptanje” izgubili šest mjeseci. A taj miris daje masno tkivo, što u mišićima, što u potkožju. Ono je puno aromatičnih biljaka, multiflorne trave karakteristične za naše pašnjake. Po meni je to slatkoća okusa, koja je specifična i koju nema nijedna druga janjetina - kaže Tomislav Rukavina.