S CD-a je svirala kineska glazba u kineskom restoranu “Mr. Chen” u zagrebačkoj Ulici grada Vukovara 269 u utorak 7. travnja prošle godine. Bilo je 15.40 kad je Tomislav C. ušao i predstavio se te dao na uvid službenu iskaznicu ZAMP-a zaposleniku kojeg je zatekao.
Vlasnike je prethodno provjerio na internetu, uočio je da glazba svira i iz zvučnika na stropovima i sve to unio u zapisnik. Zaposlenik Filip G. odbio ga je potpisati, a nakon toga je uslijedila prijava za prekršaj prema Zakonu o autorskom pravu. Pokrenut je prekršajni postupak u kojem je bila angažirana i policija iz policijske postaje na Trnju. Oni nisu uspjeli dovesti na Prekršajni sud suvlasnicu tvrtke koja je vlasnik restorana, jer je boravila u Kini.
Neutvrđene činjenice
Prekršajni sud nakon nekoliko održanih ročišta nepravomoćno je, zbog nedostatka dokaza i primjenjujući načelno “in dubio pro reo” oslobodio vlasnike restorana “Mr. Chen” jer je smatrao da ZAMP nije dokazao da su vlasnici restorana povrijedili autorska prava pa će troškove postupka platiti porezni obveznici.
Sud je zaključio da pri kontroli u svojstvu ZAMP-ova referenta Tomislav C. nije utvrdio sve činjenice koje bi upućivale na prekršaj, a ni tužitelj, ZAMP, nije dostavio dokaze o počinjenju prekršaja. ZAMP je u podnesku koji je dostavio sudu tvrdio da su vlasnici restorana iznijeli irelevantne, neutemeljene i paušalne i ničim dokazane tvrdnje, pozivali su se na Zakon o autorskim pravima, no sve to sud nije prihvatio jer “teret dokazivanja je na tužitelju, a ne na okrivljenima”.
Naknada u Kini?
A Wenzi Chen branio se da u restoranu puštaju isključivo staru kinesku tradicionalnu glazbu s CD-a ili interneta i da za to plaćaju naknadu u Kini, te da ne moraju za to imati odobrenje Hrvatskog društva skladatelja i ZAMP-a jer oni ne štite kinesku tradicionalnu glazbu. ZAMP je pak osporavao da oni za to plaćaju naknadu u Kini, jer posluju u Hrvatskoj i dužni su ishoditi odobrenje za javno izvođenje autorskih glazbenih djela.
Budući da ZAMP ima punomoć svih domaćih i stranih autora, ovlašten je štititi i glazbena djela autora iz Kine i to na temelju ugovora s odgovarajućim društvom u Kini. Služba za zaštitu autorskih prava stoga je tražila da vlasnici restorana, a ne ona, dokažu da su puštali glazbu koja nije pod zaštitom autorskih prava te istaknula da oni za to nisu iznijeli nikakve dokaze.
Sud mu nije povjerovao
Tijekom prekršajnog postupka ispitan je i ZAMP-ov referent Tomislav C. koji je rekao da 7. travnja prošle godine pri kontroli u restoranu nije utvrdio koja se vrsta glazbe i autorskih djela puštala na razglas te da nije mogao zaključiti o kojem izvođaču je bila riječ te koje su se kineske pjesme puštale, a to nije mogao otkriti ni putem provjere na internetu.
Ali, prema izgledu CD-a i njegovu mišljenju, riječ je o kineskoj tradicionalnoj glazbi. Sud njegovu iskazu nije vjerovao, ocijenio ga je neistinitim i neuvjerljivim, a kontrolu nestručnom, nedovoljno detaljnom i neuvjerljivom.
I tako je kineski restoran tvrdnjom da su izvodili tradicionalnu kinesku glazbu izvojevao zasad nepravomoćnu pobjedu nad ZAMP-om.