“Kako trošim 4500 eura mjesečno? Pa, transparentno ih trošim. U skladu sa zakonom. Znate li uopće što znači voditi neki ured i koliko to košta? I zašto vi novinari ne pišete o tome da mi hrvatski eurozastupnici uopće nemamo zdravstveno osiguranje, a ne o ovom? Zašto ne krenete od presumpcije da pošteno trošimo taj novac?”
To je fragment našeg telefonskog razgovora s eurozastupnicom HDZ-a iz redova dijaspore Željanom Zovko. I njoj smo, kao i ostalim hrvatskim eurozastupnicima, postavili pitanje gdje joj se nalazi lokalni ured koji je svaki član Europskog parlamenta (EP) dužan otvoriti u svojoj matičnoj državi.
Smisao lokalnih ureda je da preko njih zastupnici održavaju vezu sa svojim biračima, informiraju ih o radu i aktivnostima EP-a. Za unajmljivanje i opremanje lokalnog ureda, troškove režija i održavanja, potrošni materijal, okrugle stolove, službene ručkove i druge troškove reprezentacije vezane uz zastupničke aktivnosti svaki od europarlamentaraca dobije mjesečni paušal od 4500 eura.
On se isplaćuje iz budžetske stavke EP-a poznate pod nazivom GEA, što je kratica engleskog naziva “general expenditure allowance”. Zastupnicima taj novac “sjeda” na poseban račun, odvojen od njihovih redovnih primanja. Račune o trošenju tog novca nisu obavezni podnositi EP-u. Doduše, u vodiču koji parlamentarci dobiju na početku petogodišnjeg mandata stoji da račune o trošenju tih sredstava moraju čuvati, ali ih u praksi nitko ne kontrolira.
Stroga zabrana
Uz navedeni paušal za troškove lokalnih ureda, eurozastupnici, podsjetimo, primaju redovnu mjesečnu plaću, zatim za svaki dan sudjelovanja na sjednicama EP-a dobivaju dodatnih 313 eura za troškove smještaja i hrane, a plaćeni su im i troškovi putovanja na sjednice i natrag u matične države uz predočenje računa. Njihovi asistenti, kako oni koje imaju u EP-u tako i oni koje angažiraju u svojim nacionalnim uredima, plaćaju se iz druge budžetske stavke, izravno od Parlamenta.
Za potrebe ovog teksta fokusirali smo se, dakle, isključivo na to kako hrvatski europarlamentarci troše mjesečni paušal od 4500 eura namijenjen funkcioniranju njihovih lokalnih ureda. Interni akti europskog parlamenta strogo zabranjuju zastupnicima da novac namijenjen za rad njihovih ureda koriste za financiranje svojih stanaka. Prema pravilu koje je EP usvojio 2018., zastupnici svoj lokalni ured tijekom mandata, ali samo iznimno, mogu unajmiti i u prostorijama svoje stranke. Međutim, uvjet je da stranci plaćaju tržišnu cijenu najma, istu koju bi plaćali da su unajmili prostor pod komercijalnim uvjetima.
Prilično smo se, međutim, iznenadili kad smo ustanovili da europarlamentarci iz redova HDZ-a ne plaćaju nikakav najam za lokalne urede. Tomislav Sokol i Karlo Ressler priznali su nam da imaju lokalne urede u stranačkoj središnjici u Zagrebu. Rekli su nam da njihovi asistenti “privremeno i u ograničenom opsegu besplatno koriste prostore stranke” te, premda je to po njihovu mišljenju “sukladno svim pravilima”, ipak traže trajnije rješenje. Željana Zovko rekla nam je da lokalni ured, u kojem sjede dva njezina asistenta, ima Splitu, a treći asistent, kojeg ima u Zagrebu, radi iz svog prostora. Na pitanje koliko plaća najam ureda u Splitu, odgovorila je “Ništa” jer besplatno koristi prostor u zgradi županije. Doznajemo da je isti ured besplatno koristila i tijekom prošlog mandata. Na pitanje kako uspijeva potrošiti 4500 eura paušala koji mjesečno dobiva za najam i troškove ureda, dobili smo odgovore s početka teksta.
Kolakušić bez odgovora
Na isto su nam pitanje njezini stranačke kolege Ressler i Sokol odgovorili da sa 4500 eura mjesečno plaćaju troškove povezane sa zastupničkim aktivnostima te sve “operativne i administrativne troškove ureda, u što pripadaju troškovi uredske i informatičke opreme, održavanja internetskih stranica, pretplate, nabave materijala, organizacije svih aktivnosti u Bruxellesu i Hrvatskoj”. Sunčana Glavak, koja je početkom ovog mjeseca u EP-u zamijenila Dubravku Šuicu, rekla nam je da se još nije stigla pozabaviti otvaranjem lokalnog ureda.
Troje SDP-ovih europarlamentaraca (četvrta, Romana Jerković, aktivirat će mandat kad Britanija izađe iz EU) tvrde da plaćaju najam za svoje lokalne urede. Tonino Picula unajmljuje ured na zagrebačkom Zrinjevcu. Biljana Borzan nam je rekla da je unajmila lokalni ured u poslovnoj zgradi u Osijeku, a asistent kojeg ima Zadru radi iz svojeg prostora. “Svaka politička grupacija u parlamentu”, tvrdi, “ima svoja pravila, a grupacija socijalista ima stroga pravila kako bi se spriječilo da se novac nenamjenski troši.” Njezin stranački kolega Predrag Matić kaže da je ured površine 45 kvadrata unajmio u Tuškanovoj ulici u Zagrebu. Troškovi su mu, kaže, na početku mandata bili veći jer ga je morao i opremiti.
I dok HDZ-ovci uopće ne plaćaju najam za lokalne urede, IDS-ovac Valter Flego tvrdi da je unajmio dva ureda - u Puli od 55 četvornih metara i u Zagrebu od 66 kvadrata. Od 4500 eura koje mjesečno dobiva, plaća najam, režije, komunalne troškove, opremanje prostora, internet, protokolarne i troškove reprezentacije.
Ruža Tomašić kaže da ima ured od 60 četvornih metara u Zagrebu, a ovisno o aktivnostima, na nekoliko mjeseci unajmi i ured u nekom od hrvatskih gradova. Ni nakon nekoliko dana čekanja, Ivan Vilibor Sinčić nije nam odgovorio gdje mu se nalazi lokalni ured i na što troši mjesečni paušal od 4500 eura, a Mislav Kolakušić već otprije odbija komunikaciju s Jutarnjim listom.
Široko tumačenje
- Stavka za trošak ureda i opće troškove europarlamentaraca najmutnije je definirana i najmanje kontrolirana proračunska stavka koju eurozastupnici koriste. Iako se od nas traži da čuvamo račune, u praksi kontrole nema. U pet godina, koliko sam bio zastupnik, nijednom me nitko nije pitao da pokažem te račune. Četiri kutije fascikla s računima i danas čuvam u garaži - rekao nam je jedan od bivših europarlamentaraca koji je želio ostati neimenovan.
- Zbog netransparentnog trošenja tog paušala u pojedinim klubovima EP-a više su puta vođene rasprave o tome da njegov iznos treba umanjiti, a troškove javno objavljivati. Međutim, većina klubova ne želi potezati to pitanje. Pravila EP-a vezana uz namjenu toga novca toliko su općenita da ih se može široko tumačiti. Netko može reći da mu za obavljanje zastupničke dužnosti treba skupa odjeća, da razgovore mora održavati u ekskluzivnim restoranima ili da mu za opremanje ureda treba skup dizajnerski namještaj - kaže nam bivši europarlamentarac.
Građani članica EU postaju sve svjesniji problema netransparentnosti institucija Unije, ne samo u procesu donošenja odluka nego i u raspolaganju novcem. Udruženje istraživačkih novinara prije nekoliko je godina od europarlamentaraca pokušalo dobiti odgovore o tome kako troše paušal namijenjen plaćanju troškova svojih lokalnih ureda i zastupničkih aktivnosti. Prema pisanju britanskog Guardiana, novinari su otkrili čak 249 fantomskih lokalnih ureda koji u stvarnosti ne postoje ili su im zastupnici odbili odgovoriti gdje se ti uredi nalaze. Oni koji su pristali odgovoriti na pitanja kako troše taj paušal, pružali su prilično šarolike odgovore - dok su jedni tvrdili da im čitav mjesečni iznos ode na najam i troškove ureda, drugi su navodili da ga troše na terenski rad, dobrotvorne priloge i slično.
Svaki od 11 hrvatskih zastupnika godišnje slobodno raspolaže sa 54.000 eura za troškove ureda i opće troškove. Do kraja mandata kroz ruke svakog od njih proći će 270.000 eura za koje ne moraju položiti račune Europskom parlamentu. Na godišnjoj razini eurozastupnici, njih 751 koliko ih trenutno ima, u te svrhe potroše nešto više od 40 milijuna eura. Do kraja mandata u proljeće 2024. potrošit će 202,770.000 eura za koje nikome ne moraju priložiti račune.
